Jabuke su nezaobilazan dio maštovitih voćnih salata te nadjev raznim kolačima, pitama, savijačama, tortama, ali i palačinkama. Katkad prate i glavno jelo pa se kuhane te pripremljene kao pire služe uz pečenje, a poznato je i da se zbog arome umaka peku uz meso.
Biblijska jabuka navodno je uzrokovala mnoge zemaljske probleme, ali i radosti. U Rimskom Carstvu bila je simbol snage, u Srednjoj Americi rabila se za pripravu ljubavnih napitaka, a kada je pala na glavu Isaaca Newtona, riješeno je i pitanje gravitacije. I tko bi se onda usudio posumnjati u njezinu moć…
Poznata je još u neolitu, a pougljenjeni ostaci jabuke pronađeni su u Švicarskoj i, kako stručnjaci tvrde, potječu iz željeznoga doba. Naši spiljski preci čuvali su je narezanu na kriške i osušenu na suncu, a načini njezina skladištenja počeli su se razvijati prije čak pet tisuća godina. No, to divlje stablo koje je u pretpovijesno doba raslo u Europi pripitomili su prastanovnici južnog Sibira i Azije, odakle se jabuka postupno širila svijetom. Poznato je, primjerice, da su Grci i Rimljani uzgajali gotovo četrdeset različitih sorti pa ne čudi da se pojavljuje i na crtežima starih civilizacija.
Uz afrodizijačke moći koje su joj pripisivali stoljećima, jabuka se rabila i u narodnoj medicini kao anestetik, antiseptik i sedativ, a 400 godina prije Krista Hipokrat je zapazio kako je prirodni jabučni ocat odličan čistač organizma.
S vremenom se došlo do još niza spoznaja o njezinu blagotvornom učinku pa tvrdnja da je riječ o najzdravijem voću, zbog kojega će redovite uživaoce liječnik za kruh moliti, nije nimalo pretjerana. Primjerice, žvakanjem jabuke ojačat ćete zubno meso, otopiti zubni kamenac, a jedna jabuka nakon obroka očistit će usnu šupljinu od 95 posto bakterija što uzrokuju karijes. Stoga, pokušajte zamisliti što taj rajski lijek radi ostatku organizma…
Kako treba čuvati jabuke da ostanu svježe?
Jabuka pripada porodici ruža, njezino visoko i razgranato stablo u svibnju cvate blijedoružičastim cvjetovima, dok plodovi, ovisno o sorti, sazrijevaju od srpnja do listopada. U svijetu je poznato gotovo deset tisuća sorti pa se s pravom govori o najrasprostranjenijem voću i jednoj od najvažnijih poljoprivrednih kultura. Plodovi jabuke mogu biti crvene, zelene ili žute boje te u nekoj od spomenutih kombinacija, koje se međusobno razlikuju po okusu, konzistenciji i sočnosti. Može ih se pronaći tijekom cijele godine, ali najukusnije su od listopada do travnja. Također, jabuke su voće koje se najdulje može održati svježim, a najbolje ih je pohraniti u drvenim sanducima smještenim u mračnom podrumu s dovoljno količine vlage i prozračnosti. U urbanim kućanstvima čuvaju se u hladnjaku, zapakirane u papirnatu vrećicu, gdje će se održati i do nekoliko tjedana.
Najčešće se jedu sirove, ali jabuke su vrlo pogodne za pečenje, kuhanje, sušenje ili pravljenje sokova, sirupa, pekmeza i kompota. Nezaobilazan su dio maštovitih voćnih salata te nadjev raznim kolačima, pitama, savijačama, tortama, ali i palačinkama. Katkad prate i glavno jelo pa se kuhane te pripremljene kao pire služe uz pečenje, a poznato je i da se zbog arome umaka peku uz meso. Kao prilog mesnim jelima, pirjanom kupusu možete dodati ribanu, sirovu jabuku, a nećete pogriješiti ni ubacite li je u salatu od povrća ili mesa povezanu nekim od brojnih preljeva.
Jabuka je osvježavajuće voće samo sebi svojstvene arome i okusa, koji najbolje definiramo kao slatko-kiseli. Zahvaljujući sadržaju pektina (netopivog vlakna koji bubri u doticaju s vodom) u našem želucu jabuka uspijeva postići dodatni osjećaj punoće i sitosti pa je odličan izbor pri provođenju redukcijskih dijeta. Uz to ona sadrži i monosaharid fruktozu, šećer koji može izazvati zadovoljenje želje za slatkim, a da ne dolazi do velikih promjena u koncentraciji glukoze u krvi. Iz tog razloga, posljedično se ne povećava izlučivanje hormona inzulina koji može potaknuti skladištenje šećera i stvaranje masti iz šećera.
Spomenuti pektin, sadržan u jabuci u količini od oko 1,2 grama, ima vrlo povoljan učinak na probavni sustav. Jabuka bez kore ili pak u kuhanom obliku preporuča se u prehrani bolesnika oboljelih od bolesti žuči, bolesti debeloga crijeva i u slučaju čira na želucu. Sočna se jabuka svakodnevno preporučuje u dijeti srčanih bolesnika. Pečene jabuke ukusna su i hranjiva užina koja se preporuča u prehrani bubrežnih bolesnika. Jabuka se može upotrijebiti u prehrani osoba koje moraju voditi računa o tome da unose manje količine kalija i fosfora, odnosno kalcija, u organizam.
Nadalje ovo je voće djelotvorno u zaluživanju mokraće (stanje koje je potrebno održavati kod šećerne bolesti, acidoze, bolesti srca, bolesti jetara i bubrega praćenih acidozom, kod kroničnih proljeva, komplikacija u trudnoći i dugotrajna gladovanja). Svakako bi to voće trebalo preporučiti i osobama koje obožavaju meso jer se njihov organizam dodatno mora boriti protiv suvišne kiselosti. S obzirom da postoje i oni koji zbog određena razloga ne mogu jesti jabuku s korom, razlike između oguljene i neoguljene jabuke vrlo su male. Stoga i ne postoji razlog da ovo prastaro voće, u jednom ili drugom obliku, ne stigne na naše stolove.
Pita od jabuka
Biskvit
- brašno 300 g
- margarin 300 g
- sol
- voda
Nadjev
- dvije šake mljevenih oraha
- kilogram jabuka
- četiri jaja
- tri žlice šećera
- 500 ml slatkog vrhnja
- jedan vanilin–šećer
- limunova korica
- cimet
- deset badema
1. Umijesite tijesto i pustite ga pola sata da odstoji.
2. Razvaljajte tijesto prema obliku lima (promjer 33 cm) i probušite ga nekoliko puta vilicom te stavite peći u zagrijanu pećnicu na 200 stupnjeva oko jednog sata.
3. Ispečeno tijesto pospite dvjema šakama mljevenih oraha, napunite jabukama te izlijte unaprijed pripremljenu smjesu od jaja, šećera, slatkog vrhnja, vanilin–šećera, limunove korice i cimeta. Po smjesi pospite listiće badema i malo šećera te pecite na temperaturi od 170 stupnjeva još 20-ak minuta, dok korica ne zazlati.
Autorice teksta: Nevenka Sablić i Donatella Verbanac
