Bliži nam se vrijeme u godini kada počinjemo pretraživati recepte za brzo skidanje kilograma.
Obično pretražujemo dijete koje će nas očistiti, popularne dijete ili pak dijete kojima su poznati i slavni skinuli višak kilograma u samo nekoliko dana ili tjedana i isklesali tijelo bez puno muke. Iako znamo da, realno, dijete i brzi recepti na kraju donose više štete nego koristi, nekako uvijek rado povjerujemo da postoji brz i bezbolan način gubljenja kilograma, odnosno dolaska do tjelesnog izgleda koji bi bio društveno prihvatljiv, ne samo zbog kulture u kojoj živimo već i one koja nam se nameće u virtualnom svijetu, primjerice na Instagramu.
Moguće je da nas mnoge dijete i rigorozni režimi uspiju dovesti do cilja, ali nas s tog cilja jako često vrate nazad, i to u 80% slučajeva, na polaznu točku koja nerijetko biva i lošija od one s koje smo stvarno krenuli. Drugim riječima, mnogi pojedinci koji su bili na dijeti i izgubili kilograme jako su brzo izgubljeno vratili, ali i još više. Ova pojava naziva se jo-jo efekt. Osim toga što se kilogrami vrate, kod nekih pojedinaca često se bilježe i lošiji odnos prema hrani, epizode kompulzivnog prejedanja, a mogu se javiti i drugi problemi poput nagle promjene raspoloženja, niskog samopouzdanja i slično.
Kako možete znati da vam nedostaje cinka, selena ili vitamina D i kako nadoknaditi manjak
Zašto „svemoguće“ dijete ne uspijevaju?
Naime, naš mozak ne prihvaća strogi režim kada je u pitanju prehrana, odnosno osjećaj gladi ili sitosti. Potreba za hranom osnovna je fiziološka potreba našeg organizma i kada vlastitom tijelu, zbog nekih društveno postavljenih standarda, oduzimamo pravo na hranu, to je ravno tome da svjesno vlastitom tijelu oduzimamo sposobnost optimalnog funkcioniranja. Osim toga, dijete nam postavljaju nerealna očekivanja od kojih lako odustanemo.
Kada držimo dijetu, o hrani razmišljamo češće nego inače jer upravo naše nastojanje kako nešto ne smijemo stalno u nama budi misli kako bismo upravo to, sada i odmah.
Kada “držimo” dijetu, idemo protiv onoga što je naša priroda potreba za hranom, drugim riječima potiskujemo stvarnu glad što nas čini nezadovoljnima, razdražljivim, ali i još više gladnima. Postoji tu i još jedan razlog evolucijske prirode zašto dijete nisu učinkovite. Naše tijelo naučilo je skupljati zalihe hrane koje se troše u kriznim situacijama kada nam je, primjerice, uskraćena mogućnost konzumiranja hrane. Međutim, u normalnim okolnostima, svjesno ograničavanje i nekonzumiranje hrane kada smo gladni predstavlja i opasnost.
Zašto? Naći ćemo se u situaciji gdje ćemo imati dovoljnu količinu hrane na raspolaganju koja neće zadovoljiti našu glad koja je postala neutaživa jer mozak “želi” još kako bi osigurao rezerve za krizne situacije. Upravo na ovaj način u nastojanjima za gubljenjem kilograma, tijekom dijete i nakon nje vrlo često dolazi do poražavajućih rezultata.
Postoje bolesti koje su praktički ‘nestale’ iz ordinacija u pandemiji, a evo i koje su se pogoršale
Kada govorim o dijetama, jasno je da mislim na dijete koje nam se prodaju kao čarobna rješenja, koja na neki način predstavljaju određen izazov na koji pojedinci rado pristaju kako bi se “dokazali” sami sebi, a i drugima.
Živjeti jednostavno i umjereno
Proučavajući prehranu sa psihološke strane, to kako doživljavamo hranu, razmišljamo o njoj i kako jedemo te kako hranu koristimo, jedna od prvih stvari koja me zaintrigirala odnosila se na to kako mi govorimo o onome što jedemo i kako nam drugi govore o hrani. Riječima opisujemo svoje doživljaje i iskustva koja pamtimo. Ta iskustva postaju dio nas, našeg načina življenja.
Riječ dijeta dolazi od grčke riječi diaitao i u prijevodu bi značila „liječim“, odnosno latinska riječ diaeta značila bi način života te bi se trebala u pravom smislu koristiti za nešto što opisuje uredan način života (s obzirom na hranu, piće, spavanje i odmaranje). Stoga bi dijeta bila način života, lifestyle, koji podrazumijeva više od same prehrane, dok bi držanje dijete značilo živjeti jednostavno i umjereno.
Kad bi stvarno bilo tako, ne bismo trebali posezati za „brzim“ rješenjima, današnjim „dijetama“. Trebali bismo stoga nastojati hranom i uživanjem u njoj usporiti naš brzi životni tempo i ujedno doprinijeti svom zdravlju i blagostanju. Jedan od načina je svjesno jedenje koje ne daje lažna obećanja, ali traži od osobe prisutnost u trenutku i povezanost sa samim sobom.
Što znači jesti s više svijesti?
Svjesno jedenje može se definirati kao tehnika koja nam pomaže osvijestiti naša
ponašanja i odnos prema hrani i prehrambenim navikama.
Konkretno, svjesno jedenje uključuje sljedeće:
- Konzumiranje hrane polako i bez distrakcije
- Osluškivanje tjelesnih znakova gladi i konzumiranje hrane samo dok se ne osjeti sitost
- Razlikovanje stvarnih od emotivnih okidača gladi i želje za hranom
- Uključivanje svih osjetila za vrijeme konzumiranja hrane – usredotočenost na boje, mirise, zvukove, teksturu i okuse hrane
- Učenje suočavanja s osjećajem krivnje i tjeskobom koji može proizaći iz lošegodnosa prema hrani
- Razmišljanje o prehrani kao ulogu u vlastito zdravlje i blagostanje
- Utjecaj hrane na osjećaje i obrnuto
Koje su dobrobiti svjesnog jedenja?
Kad bismo svakodnevno jeli obroke pridržavajući se prethodno navedenih uputa
svjesnog jedenja, naš fokus s količine koju konzumirano usmjerio bi se na kvalitetu
onoga što jedemo.
Samim time naš odnos prema hrani postao bi kvalitetniji i u hrani bismo uživali, a ne
se s njom opterećivali. Također, svjesno jedenje nam olakšava prepoznati stvarnu
glad od one emotivne koja može biti okidač za kompulzivno jedenje ili bilo koje
drugo ponašanje koje bi moglo odvesti prema nekom od poremećaja hranjenja.
Na kraju, bitno je naglasiti kako se i u ovo vrijeme suočavanja s pandemijom koronavirusa još jednom potvrdilo kako nam pretilost predstavlja jedan od visokih rizika od kroničnih oblika oboljenja te je potrebno osobama koje imaju problem s viškom kilograma ponuditi zdrava rješenja i usmjeriti ih na usvajanje zdravih životnih navika.
Činjenica da u Hrvatskoj svaka druga odrasla osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu te da su nam i mlađe generacije, odnosno djeca, na istom putu, s obzirom da 35% djece već u školskoj dobi ima isti problem, trebala bi nas potaknuti da multidisciplinarnim pristupom napravimo potrebne korake u sprječavanju širenja ovog negativnog trenda. Uključivanje nutricionista, liječnika, psihologa, pedagoga i drugih srodnih struka u rješavanje ovog problema moglo bi nam osvijetliti izazovni put prema rješavanju ovog problema.
Razmišljajući o trenutačnom stanju populacije, ali i našim kulturološkim nasljeđima
po pitanju prehrane postavljam pitanje zar nije paradoks da Hrvatska, zemlja koja
ima različite kulinarske tradicije među kojima i u svijetu cijenjenu mediteransku prehranu, odnosno način života koji je karakterističan po dobrobitima ne samo za zdravlje tjelesno i mentalno, već i za okoliš, gospodarstvo i društvo, ima ovako poražavajuće rezultate?
Druge zemlje u svijetu smatraju upravo Mediteransku prehranu kao optimalan način života koji dovodi u sklad čovjeka i prirodu. Za to imamo i bezbroj znanstvenih dokaza te je isto prepoznato na svjetskoj razini od UNESCO-a na čijoj listi nematerijalne kulturne baštine stoji i Hrvatska, kao i drugih šest mediteranskih zemalja. Istina je da se i naše susjedne mediteranske zemlje suočavaju sa sličnim problemima po pitanju aktualnih prehrambenih trendova i zdravlja populacije. Možda je i ovdje ključno osvijestiti da rješenje za probleme s prekomjernom tjelesnom i debljinom imamo, samo, izgleda teško ga vidimo, a još teže primjenjujemo. Stoga, krenimo već danas naše obroke jesti s više svijesti i potaknimo sebe i druge na usvajanje novih dugoročnih navika.
Foto: Shutterstock
