Prekomjerna težina u sedmoj godini života može značiti ozbiljnije probleme kasnije – uključujući rizik od srčanog i moždanog udara – čak i ako ne postoje drugi rizični faktori poput povišenog tlaka. Pokazalo je to novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism.
“Nova studija pokazuje kakve su zapravo posljedice prekomjerne težine
, čak i u vrlo ranom djetinjstvu”, rekla je autorica studije, doktorica Nelly Mauras, s Nemours
Children’s klinike iz Jacksonvillea. “Naša studija
pokazuje kako je sama debljina povezana s abnormalnostima u krvi koje stvaraju
predispozicije za razvoj kardiovaskularnih bolesti u kasnijem životu”, dodaje Mauras.
Rezultati govore kako je potrebna “agresivnija” intervencija kako bi se
kontrolirala težina pretile djece, čak i one koja su po ostalim parametrima
zdrava i nemaju metabolički sindrom.
Metabolički sindrom je skup poremećaja koji uključuje poremećaj regulacije
masti u tijelu, neosjetljivost na inzulin, povišen krvni tlak i trbušni tip
debljine. Sve se češće dijagnosticira i kod djece koja su pretila, te postaje rastući
problem. Iako postoje neslaganja među stručnjacima oko točne definicije, kako bi
se dijagnosticirao ovaj sindrom, osoba mora imati barem tri od sljedećih karakteristika:
povećanu abdominalnu masnoću, niske razine dobrog kolesterola, visoku razinu
triglicerida, visok krvni tlak i šećer u krvi.
Mauras i kolege htjeli su saznati je li dječja pretilost povezana s kasnijim srčanim
bolestima, čak i ako najmlađima nije dijagnosticiran metabolički poremećaj. Stručnjaci su analizirali podatke 300 djece
starih između 7 i 18 godina, ali u samo istraživanje uključena su ona djeca i
mladi koja nisu imala metabolički poremećaj. Radilo se, dakle o 115 pretile djece i 87 djece
normalne težine kioja su činila kontrolnu grupu. Pretila djeca imala su indeks tjelesne
mase oko 95 posto veći nego što bi trebao biti s obziorm na njihovu dob, spol i
visinu.
No, kako bi bila uključena u istraživanje, morala su imati normalan kolesterol, krvni tlak i razinu triglicerida
u krvi. Ni djeca iz kontrolne grupe nisu smjela imati dijabetes tipa 2, visoki kolesterol,
krvni tlak, niti biti pretila.
Svi ispitanici prošli su krvne testovekako bi se potražili poznati
markeri koji predviđaju razvoj kardiovaskularnih bolesti. Markeri uključuju c-reaktivni
protein, upalne markere, te povišene razine fibrinogena. Pretila djeca imala su 10 posto viši C-reaktivni protein, ali i veće
razine fibrinogena u usporedbi s djecom iz kontrolne grupe.
Ove abnormalnosti
pronađene su kod pretile djece čak i u dobi od 7 godina, dakle davno prije
nastupanja puberteta.
Rezultati su šokantni jer su djeca, osim debljine, inače bila potpuno zdrava. Iako se još ne zna može li terapija sniziti
C-reaktivni protein i razinu fibrinogena, nužno je reagirati, i uvesti agresivnije programe za suzbijanje dječje pretilosti.
D. Šorgić
