“Zabrinjavajuće je da je gotovo dvije trećine muškaraca u Hrvatskoj (64 posto prema HZZJ ) i preko polovice žena (54 posto prema HZZJ) prekomjerne tjelesne mase ili pretilo”, upozorila je prof. dr. sc. Lana Ružić, dr. med.
Debljina je oduvijek bila ozbiljan problem, no, nažalost, u našoj svijesti je na još uvijek samo estetski problem, a ne zdravstveni. Smatra se kako su pretilost i visok indeks tjelesne mase jedni od najvećih rizika za zdravlje, no sve su brojnija istraživanja koja pokazuju kako je možda istina nešto drugačija. Pretilost može dovsti do mnogih teških bolesti i stanja, no jednako tako je opasan i sjedilački način života. “Bolje biti u pokretu i debeo, nego mršav i tjelesno neaktivan!” – takvu tezu zagovaraju domaći stručnjaci. O ovoj temi smo razgovarali s redovitom profesoricom na Katedri medicine sporta i vježbanja na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Lanom Ružić, dr. med.
U kojoj su mjeri Hrvati svjesni kako debljina nije samo estetski problem, nego i zdravstveni?
prof. dr. sc. Lana Ružić, dr. med.
Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Jedno od istraživanja na Kineziološkom fakultetu koje je zasad još u pilot-fazi ukazuje da bi velik broj pretilih osoba pristao biti mršav iz isključivo estetskih razloga, tj. čak i kad bi im se ponudila mršavost, uz uvjet lošijeg zdravstvenog stanja, dok mršave osobe ne bi pristale biti debele ni u hipotetskom slučaju da su tad zdravije. To zapravo znači da je estetika, odnosno izgled i dalje glavni motivator, čak i prije zdravlja. Hrvatska nema veliki broj ekstremno pretilih osoba, kao što je to slučaj primjerice u SAD-u, ali je zabrinjavajuće da je gotovo dvije trećine muškaraca (64 posto prema HZZJ) i preko polovice žena (54 posto prema HZZJ) prekomjerne tjelesne mase ili pretilo. Kod osoba s anamnezom moždanog udara ili povišenog krvnog tlaka ili dijabetesa tipa dva, taj broj je još i viši.
Kakve sve zdravstvene posljedice prekomjerna težina povlači za sobom?
Poznato je da debljina uzrokuje brojne posljedice vezane uz krvožilni sustav, kao što su poremećaj masnoća u krvi te, posljedično, ateroskleroza, povišeni krvi tlak, pojava infarkta miokarda ili inzulta mozga te pojava šećerne bolesti tipa dva. Tjelesna aktivnost može na većinu ovih negativnih učinaka na zdravlje utjecati pozitivno, čak i unatoč zadržavanju tjelesne mase. S druge strane, problemi koje pretilost izaziva u lokomotornom sustavu kao primjerice, problemi sa zglobovima, kralježnicom i sl., te naročito artroza koljena mogu biti dodatno pogoršane u slučaju nepravilne tjelesne aktivnosti, dok će dobro planirana u suradnji s kineziologom također olakšati simptome bolesti.
Što sve dovodi do debljanja?
Ljudi su često skloni za debljinu optužiti uzroke koji nisu povezani s njim, odnosno uzroke na koje ne možemo utjecati. Tako se najčešće optužuju hormoni, genetika ili neke neobjašnjive okolnosti. Iako u određenoj mjeri genetika utječe na debljinu, tj. postoje predispozicije za teži gubitak mase na dijetama ili za lošiju aktivaciju masti prilikom aktivnosti, sama genetika neće biti jedini uzrok pretilosti. Slično je i s hormonskim statusom. Istina je da smanjena funkcija hormona štitnjače usporava metabolizam, no to ne može biti jedino objašnjenje pretilosti. Ono što ostaje je naravno nesrazmjer unosa i potrošnje.
Postoje različita mišljenja i različiti zaključci znanstvenih radova o tome da je debljanje povezano s time kad se unose kalorije (ujutro ili navečer, u koliko obroka, koja vrsta izvora energije je uključena – masti, ugljikohidrati ili bjelančevine i sl.). Iako će sve navedeno utjecati u manjoj mjeri na nakupljanje masti, to je zapravo relativno neznačajno u odnosu na činjenicu koliko smo kilokalorija unijeli kroz neko duže razdoblje (npr. šest mjeseci) i koliko smo u tom razdoblju potrošili. Osobe koje su dobro informirane o kalorijskoj vrijednosti hrane te o kalorijskoj potrošnji svog organizma u mirovanju i u pojedinim aktivnostima vrlo brzo shvate gdje je problem.
Mršave i tjelesno neaktivne osobe su izložene većem riziku od nekih kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti od osoba s prekomjernom masom, ali koje su aktivne i imaju dobre pokazatelje funkcionalnih sposobnosti koje su postigle treningom.
Ne postoji čarobna formula za mršavljenje. Što je prema Vašem iskustvu presudno: tjelovježba ili prehrana?
Prema mojem mišljenju osnovna zabluda je da je cilj tjelovježbe u pretilih osoba gubitak kilograma. Naravno da će dodatna aktivnost potrošiti i dodatne kilokalorije, ali prosječna osoba uz prosječnu frekvenciju tjelesne aktivnosti jednog rekreativca od, npr. tri puta tjedno po jedan sat vježbi umjerenog intenziteta neće moći izgubiti kilograme isključivo tjelovježbom. Intenzivna promocija tjelovježbe kod pretilih osoba trebala bi biti usmjerena na zdravstvene koristi, jer će ta tri sata tjedno organizirane aktivnosti i još možda dva puta po pola sata intenzivnijeg hoda, planinarenja, bicikliranja ili slično tjedno značajno poboljšati zdravstveni status i smanjiti rizik od bolesti, unatoč tome što će broj potrošenih kalorija vrlo malo utjecati na gubljenje mase.
Odrasla osoba s 90 kilograma u takvom režimu može potrošiti svega oko 1500 dodatnih kalorija tjedno, što bi na mjesečnoj bazi bio gubitak od 800 grama i to pod uvjetom da aktivnost ne kompenzira dodatnom hranom što se često događa. Zbog toga svega bez redukcije kilokalorijskog unosa nema značajnijeg mršavljenja unatoč aktivnosti, ali ima značajnog poboljšanja zdravlja.
Imate li savjete za čitatelje: kako napraviti prvi korak prema mršavljenju i zdravlju? Kako ustrajati na tom putu?
Ovo je teško pitanje jer je motivacija glavni problem u pokretanju ljudi prema aktivnijem načinu života. Posebno ako je jedini motivacijski cilj gubitak mase jer tada zbog izostanka brzih rezultata vrlo brzo dolazi do odustajanja. Ako me pitate da kratko i najjednostavnije pokušam postaviti neki cilj, postavila bih ga ovako: želim postići ukupno 150 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno, bez obzira koliko puta i bez obzira na tjelesnu masu. Najjednostavnija kontrola intenziteta umjerene aktivnosti se vrši na način da osoba ne može s lakoćom voditi razgovor prilikom svoje aktivnosti koja god ona bila.
Karmen Pužar
