Periferna arterijska bolest razvija se tiho i često bez izraženih simptoma, a osobito je česta u osoba sa šećernom bolešću. U tih bolesnika poremećaji se mogu rano pojaviti upravo na razini mikrocirkulacije. Pravodobna dijagnostika, pažljiva skrb o stopalima i odgovarajuća rehabilitacija mogu usporiti napredovanje bolesti i značajno smanjiti rizik od amputacije.
Periferna arterijska bolest ne nastaje preko noći, a njezine posljedice mogu biti ozbiljne ako se zanemare prvi znakovi. Riječ je o suženju arterija u nogama, najčešće zbog ateroskleroze, zbog čega mišići i tkivo dobivaju manje kisika i krvi nego što im je potrebno. U blažem obliku bolest može dugo prolaziti gotovo neprimijećeno, no s vremenom se javljaju simptomi poput grčeva i bolova u listovima pri hodu, hladnih stopala, trnaca, promjene boje kože, slabijeg cijeljenja rana i boli u mirovanju. U težim slučajevima mogu se razviti ishemijski ulkusi, gangrena i potreba za amputacijom.
Problem je tim veći jer u Hrvatskoj raste i broj osoba sa šećernom bolešću, koja je jedan od najvažnijih čimbenika rizika za razvoj takvih komplikacija. Prema podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj je 2024. godine registrirano 396.005 osoba s dijagnozom šećerne bolesti, a procjenjuje se da je stvarni broj oboljelih veći od pola milijuna. Uz dijabetes, među najvažnijim rizičnim čimbenicima za oštećenje krvnih žila i perifernu arterijsku bolest ubrajaju se pušenje, povišene masnoće u krvi, povišen krvni tlak, prekomjerna tjelesna težina i nedovoljno kretanje.
Kad “umor u nogama” više nije samo umor
Jedna od zamki periferne arterijske bolesti jest to što oboljeli prve simptome često pokušavaju objasniti starijom životnom dobi, kralježnicom, umorom ili slabom kondicijom. Najtipičniji znak je intermitentna klaudikacija, odnosno bolnost koja se pojavljuje pri kretanju. Pacijenti je najčešće opisuju kao grčeve, osjećaj težine, umor ili bol u mišićima nogu, ponajviše u listovima, ali može se pojaviti i u bedrima ili stražnjici. Tegobe se obično javljaju tijekom hodanja ili penjanja stepenicama, a nakon nekoliko minuta mirovanja popuštaju i nestaju. Drugi uznemirujući znakovi uključuju osjećaj hladnoće u stopalima ili potkoljenicama, promjene na koži koja postaje blijeda, sjajna, suha ili plavkasta, gubitak dlakavosti na nogama te usporen rast i krhkost noktiju na nožnim prstima. Velik broj oboljelih, osobito u početku, nema nikakve jasne simptome, pa bolest dugo ostaje neotkrivena i postupno napreduje.
Važno je na vrijeme pregledati stopala
Upravo zato najveću vrijednost ima prevencija, i to onda kada još nema otvorene rane ni uznapredovalih promjena. Najvažniji koraci su prestanak pušenja, redovito kretanje, zdrava prehrana, održavanje primjerene tjelesne težine te dobra kontrola šećera u krvi, krvnog tlaka i kolesterola. Posebno kod osoba s dijabetesom važno je ne ignorirati ni najmanje promjene na stopalima jer se upravo iz naizgled manjih problema mogu razviti ozbiljna stanja poput dijabetičkog stopala.
Pravodobno liječenje važno je iz dva razloga. S jedne strane, cilj je ublažiti simptome poput boli pri hodu i poboljšati kvalitetu života, a s druge spriječiti daljnje pogoršanje cirkulacije i smanjiti ukupni kardiovaskularni rizik. U ranoj fazi bolesti često se može puno postići promjenom životnih navika, redovitom terapijom i strukturiranim programima hodanja, dok se kod težih oblika primjenjuju i druge metode liječenja. Najveća pogreška je čekati da tegobe postanu neizdržive jer se tada sužava prostor za jednostavnije i učinkovitije liječenje.
Pregled može promijeniti ishod
U Poliklinici za perifernu rehabilitaciju u Zagrebu naglasak stavljaju upravo na rano prepoznavanje problema i rehabilitacijsko liječenje posljedica oslabljene arterijske cirkulacije donjih ekstremiteta. Tim stručnjaka pritom koristi suvremeni rehabilitacijski program koji daje rezultate i u početnim fazama bolesti, ali i kod uznapredovalih stanja. O učinkovitosti takvog pristupa svjedoče i iskustva pacijenata. Među njima je i pacijentica kojoj je dijabetes dijagnosticiran prije gotovo dva desetljeća. Kako su se bolovi u nogama s vremenom pojačavali, a hodanje postajalo sve teže, odlučila se na rehabilitaciju. Opisivala je snažan osjećaj pritiska u stopalima, kao da nosi pretijesne čarape, uz bolnost i neugodu koja joj je iz dana u dan otežavala kretanje. Već nakon prvih tretmana tegobe su se počele smanjivati, a do kraja rehabilitacije osjećaj pritiska i bolovi potpuno su nestali. Nakon toga, kako je navela, ponovno je mogla normalno hodati i obavljati svakodnevne aktivnosti, bez tegoba koje su joj prije toga ozbiljno narušavale kvalitetu života.
Ne čekajte da “prođe samo od sebe”
Najveća pogreška kod periferne arterijske bolesti i dijabetičkog stopala upravo je čekanje. Trnci, žarenje, utrnulost, slabiji osjet, hladna stopala ili rana koja ne zacjeljuje nisu sitnica koju treba prešutjeti na sljedećoj kontroli, nego jasan znak da stopalima treba posvetiti ozbiljnu pažnju. Što se problem ranije prepozna, veća je šansa da se razvoj komplikacija uspori i izbjegnu ozbiljniji ishodi. Naime, u svijetu se svake dvije sekunde izvrši amputacija prstiju, stopala ili potkoljenice, pa nikako ne odgađajte rehabilitacijsko liječenje. U PVR Poliklinici vrhunski tim stručnjaka liječi, olakšava i preventivno djeluje na kompleksne probleme koji su posljedica nedovoljne, odnosno otežane arterijske cirkulacije donjih ekstremiteta.
Stoga reagirajte na vrijeme i ne budite dio ružne statistike.
Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom za perifernu rehabilitaciju.
