Suočavanje s dijagnozom CIN 1, može biti zbunjujuće. Ipak, važno je znati da se ne radi o raku, već o promjenama niskog stupnja koje najčešće zahtijevaju samo pažljivo praćenje.
Suočavanje s dijagnozom CIN 1, odnosno cervikalne intraepitelne neoplazije prvog stupnja, često unosi nemir, no važno je odmah razjasniti: to nije rak. Riječ je o najblažem obliku predstadija raka vrata maternice, koji se opisuje kao blaga displazija. To znači da su na površinskom sloju vrata maternice uočene abnormalne stanice, no promjene su ograničene samo na donju trećinu debljine epitela. U medicinskoj terminologiji, CIN 1 se poistovjećuje s nalazom LSIL (skvamozna intraepitelna lezija niskog stupnja), što potvrđuje njegovu blagu prirodu.
CIN 1 se razvija kada perzistentna, dugotrajna infekcija visokorizičnim tipom HPV-a nadvlada prirodnu obranu organizma.
Gotovo isključivi uzročnik staničnih promjena koje vode do CIN-a je infekcija humanim papiloma virusom (HPV). Ovaj virus je toliko raširen da će se njime zaraziti većina spolno aktivnih žena. Od brojnih tipova HPV-a, tek je njih 14 poznato kao visokorizično. Ipak, naš imunosni sustav je iznimno učinkovit i u većini slučajeva infekcija se povuče sama od sebe unutar jedne do dvije godine. CIN 1 se razvija kada perzistentna, dugotrajna infekcija visokorizičnim tipom HPV-a nadvlada prirodnu obranu organizma.
Sve počinje Papa testom
Put do dijagnoze CIN 1 najčešće započinje abnormalnim nalazom rutinskog Papa testa. Takav nalaz, poput ASC-US ili LSIL, signalizira potrebu za daljnjom obradom koja uključuje kolposkopiju. To je pregled tijekom kojeg ginekolog uz pomoć mikroskopa detaljno pregledava površinu vrata maternice. Ako se uoče sumnjive promjene, liječnik će uzeti maleni uzorak tkiva za biopsiju. Tek patohistološka analiza tog uzorka može sa sigurnošću potvrditi stupanj promjena i postaviti konačnu dijagnozu CIN 1.
Procjenjuje se da tek oko 1% slučajeva CIN 1 napreduje prema invazivnom raku.
Kada patohistološki nalaz potvrdi CIN 1, suvremene smjernice najčešće preporučuju pristup poznat kao aktivno praćenje. Razlog leži u iznimno visokoj stopi spontane regresije – istraživanja pokazuju da će se oko 70% slučajeva povući samo od sebe unutar jedne godine, a čak 90% unutar dvije godine, jer imunosni sustav s vremenom uspije eliminirati HPV infekciju. Zbog toga se liječenje odgađa kako bi se tijelu dala prilika da samo riješi problem. Procjenjuje se da tek oko 1% slučajeva CIN 1 napreduje prema invazivnom raku.
Što dalje i kako si pomoći?
Aktivno praćenje podrazumijeva redovite kontrole, najčešće ponovni Papa i/ili HPV test za 12 mjeseci. Cilj je provjeriti je li se infekcija povukla. Liječenje se razmatra tek ako promjene perzistiraju dulje od dvije godine ili napreduju u teži stupanj (CIN 2 ili 3). Iako ne možete izravno utjecati na povlačenje promjena, možete ojačati imunosni sustav. Pušenje je najznačajniji faktor rizika koji otežava eliminaciju virusa, stoga je prestanak ključan. Uz to, uravnotežena prehrana i upravljanje stresom doprinose jačanju organizma.
Ključno je zapamtiti da dijagnoza CIN 1 nije presuda, već važan signal. To je stanje koje se u ogromnom postotku slučajeva rješava samo od sebe. Najvažniji korak je redovito odlaziti na dogovorene ginekološke kontrole i slijediti upute liječnika. Uz odgovoran pristup, rizik da CIN 1 preraste u ozbiljniji problem sveden je na minimum, a vi preuzimate aktivnu ulogu u očuvanju svog zdravlja. ( Ordinacija.hr )
