Dr. Mirna Kliček Višnjić: Na prvi pregled vida djeca trebaju doći do svoje navršene pete godine

Prvi vidni problemi mogu se pojaviti vrlo rano, čak i u dojenačkoj dobi, kada se ponekad otkriju urođeni poremećaji poput strabizma. Međutim, većina roditelja prvi puta primjećuje smetnje vida kod djece između 4. i 7. godine života, kada se dijete počinje intenzivnije koristiti vidom za crtanje, igru i kasnije školu

Primijetili ste da vaše dijete škilji, približava se ekranima ili se sve češće žali na glavobolje? Neki su to od znakova koji mogu upućivati na probleme s vidom i vrijeme je za posjet oftalmologu. A koje se sve očne bolesti mogu pojaviti kod djece, kako izabrati prve naočale te trebaju li mlađi od 18 godina razmišljati o laserskom skidanju dioptrije, među ostalim, upitali smo Mirnu Kliček Višnjić. dr.med. spec. oftalmolog iz Poliklinike Bilić Vision.

1. Kako roditelji mogu primijetiti da njihovo dijete ima poteškoće s vidom? Koji su simptomi, na što trebaju obratiti pažnju?

Djeca ne mogu sama procijeniti što znači „normalno vidjeti“, pa je na roditeljima da pažljivo promatraju njihovo ponašanje. Neki od najčešćih znakova koji mogu ukazivati na smetnje vida uključuju:

• dijete često trlja oči ili škilji
• približava se ekranima, knjigama ili predmetima
• naginje glavu u jednu stranu dok gleda
• ima problema s koordinacijom, motorikom ili izbjegava aktivnosti koje zahtijevaju preciznost
• žali se na glavobolje ili brzo gubi koncentraciju tijekom čitanja ili rada za stolom

Također, ako učitelji ili odgojitelji primijete promjene u ponašanju, pažnji ili uspjehu u školi, to može biti prvi znak da dijete ne vidi dovoljno dobro. Što ranije roditelji reagiraju, to su veće šanse da se problem riješi bez dugoročnih posljedica.

2. U kojoj dobi se najčešće javljaju poteškoće i kako do njih dolazi?

Prvi vidni problemi mogu se pojaviti vrlo rano, čak i u dojenačkoj dobi, kada se ponekad otkriju urođeni poremećaji poput strabizma. Međutim, većina roditelja prvi puta primjećuje smetnje vida kod djece između 4. i 7. godine života, kada se dijete počinje intenzivnije koristiti vidom za crtanje, igru i kasnije školu.

Posebno je važno znati da se sustav vida razvija do otprilike 7. godine života. Ako se u tom razdoblju ne otkriju i ne isprave eventualni poremećaji, posljedice mogu biti trajne. Zato je rana dijagnostika presudna. Neki problemi s vidom su urođeni, dok su drugi stečeni. Na primjer, kratkovidnost je danas sve češća zbog prekomjernog boravka pred ekranima i smanjenog boravka na dnevnom svjetlu.

3. Koje se sve očne bolesti mogu razviti kod djece?

Kod djece se mogu razviti različiti poremećaji vida i bolesti oka, a najčešći su:

• Ambliopija (slabovidnost) – vid se nije razvio u potpunosti bilo zbog poremećaja u anatomskoj građi oka bilo zbog refrakcijske greške kada je oko anatomski zdravo.
• Strabizam (razrokost) – oči nisu paralelne i ne gledaju u istom smjeru, što može dovesti do ambliopije.
• Refrakcijske pogreške – uključuju kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam, a najčešće se javljaju u predškolskoj i ranoj školskoj dobi.
• Urođene bolesti – poput dječje katarakte ili glaukoma (rijetko, ali ozbiljno).

Ostale bolesti oka koje se mogu javiti kod djece:

• Nistagmus je nehotično, ritmično trzanje očiju – najčešće lijevo-desno, ali može biti i gore-dolje ili kružno. Djeca s nistagmusom često imaju slabiji vid, a neki naginju glavu kako bi „uhvatili“ poziciju u kojoj najbolje vide. To stanje može biti urođeno ili se javiti zbog drugih neuroloških ili očnih poremećaja.
• Određeni genetski poremećaji, metaboličke bolesti ili komplikacije kod prijevremeno rođene djece mogu uzrokovati promjene na mrežnici, što može ozbiljno ugroziti vid. Te promjene obično zahtijevaju specijalizirane dijagnostičke metode i dugoročno praćenje.
• Keratokonus je rijetko stanje u kojem rožnica, prozirni prednji dio oka, postupno postaje tanja i poprima stožasti oblik. To uzrokuje progresivno zamućenje vida i često se prvo primijeti kao brzo pogoršanje dioptrije koje se teško korigira naočalama. Obično se javlja u adolescenciji, ali prvi znakovi mogu biti prisutni već u djetinjstvu.
• Kod djece se mogu javiti i različite upale oka poput: konjunktivitisa (upala spojnice oka), uveitisa (upala srednjeg sloja oka) ili alergijskih upala. Neke su blaže i prolazne, dok druge mogu ukazivati na autoimune bolesti i zahtijevaju suradnju s drugim specijalistima.

Redoviti pregledi vida pomažu u otkrivanju i praćenju ovih stanja prije nego što počnu negativno utjecati na razvoj djeteta.

4. Kada dijete treba dovesti na prvi oftalmološki pregled?

U Poliklinici Bilić Vision prvi oftalmološki pregledi djece obavljaju se od navršene 5. godine. U toj dobi dijete je dovoljno zrelo za suradnju, a razvoj vida je još u tijeku. To znači da postoji odlična prilika za pravodobno otkrivanje i liječenje eventualnih poremećaja.

Iako su neki očni problemi vidljivi i ranije, detaljan oftalmološki pregled (uključujući određivanje dioptrije, binokularnog vida i funkcije oka) najpouzdanije se može napraviti od 4. godine nadalje. Svakako je preporučljivo napraviti pregled i prije polaska u školu, jer tada postaje ključno da dijete vidi jasno i na daljinu i na blizinu.

Kod djece s obiteljskom anamnezom očnih bolesti, ranijim vidljivim simptomima ili urođenim stanjima, mogući su i raniji specijalistički pregledi.

5. Koliko često dijete treba odlaziti na preglede, a koliko često odrasli, ima li razlike?

Za djecu bez dijagnosticiranih problema vida preporučuje se prvi pregled s 4 godine, zatim prije polaska u školu, a potom redoviti pregledi svakih 1 do 2 godine. Ako je dijete već dobilo dioptriju, ima slabovidnost ili strabizam, kontrole se dogovaraju prema savjetu oftalmologa. Najčešće svakih 6 mjeseci. Kod odraslih se pregled vida preporučuje svake 2 godine, a nakon 40. godine života, barem jednom godišnje, zbog prezbiopije i povećanog rizika od glaukoma, mrene i drugih očnih bolesti.

Iako su neki očni problemi vidljivi i ranije, detaljan oftalmološki pregled (uključujući određivanje dioptrije, binokularnog vida i funkcije oka) najpouzdanije se može napraviti od 4. godine nadalje.

6. Ponekad djeca iz brojnih razloga ne žele nositi naočale. Postoje li neki savjeti/”trikovi” koji roditeljima mogu olakšati u takvim situacijama?

Odbijanje nošenja naočala je čest izazov. Djeca mogu osjećati da su „drukčija“ od vršnjaka, ili im naočale jednostavno smetaju. Evo nekoliko savjeta koji roditeljima mogu pomoći:

• Dajte djetetu pravo izbora – dopustite mu da samo izabere okvir (naravno, unutar funkcionalnih i sigurnih opcija).
• Pohvalite ga kad nosi naočale – pozitivno potkrepljenje djeluje snažno.
• Uključite likove koje voli – ako neko dijete voli superjunake ili crtiće, možda će lakše prihvatiti naočale ako su kao od Supermana ili Harry Pottera.
• Birajte udobne i sigurne okvire – fleksibilni, lagani i prilagođeni dječjem licu.
• Uključite i učitelje – podrška iz okoline često puno znači.

Prvi dojam je ključan jer ako se dijete osjeća dobro s novim naočalama, veća je šansa da će ih rado nositi.

7. Kada dijete prvi puta bira naočale, kod većine ljudi je bitna estetika. Na što sve treba obratiti pažnju i treba li omogućiti djetetu da samo izabere?

Kada dijete prvi put bira naočale, estetika mu je često jako važna. To treba uzeti u obzir, ali ne na račun funkcionalnosti jer dječje naočale moraju biti:

• lagane, sigurne i fleksibilne
• pravilno prilagođene licu i visini nosa
• izrađene od materijala otpornih na lomljenje
• s lećama koje precizno odgovaraju propisanoj dioptriji

Najbolji pristup je da roditelj odabere nekoliko kvalitetnih modela, a dijete izabere onaj koji mu se najviše sviđa. Tako će se osjećati uključeno i ponosno, što dodatno povećava šansu da će naočale i redovito nositi.

8. Razmišljaju li mlađi od 18 godina o laserskom skidanju dioptrije i trebaju li već u toj dobi razmišljati o tom koraku i zašto?

Iako se tinejdžeri ponekad interesiraju za lasersko skidanje dioptrije, osobito ako im naočale smetaju u sportu ili zbog izgleda, ta opcija nije preporučljiva mlađima od 18 godina. Razlog je vrlo jasan, dioptrija u toj dobi često još nije stabilna, a oko se i dalje razvija.

Laserska operacija može biti uspješna samo ako je dioptrija stabilna barem 12 mjeseci i ako su svi anatomski parametri oka odgovarajući. To se obično procjenjuje tek nakon 18. godine. Do tada, najpouzdanija rješenja su naočale ili kontaktne leće. Redoviti pregledi i praćenje razvoja vida najbolji su način da se kasnije, odnosno u pravo vrijeme, razmotri mogućnost laserske korekcije vida.

(Ida Balog)