Ovaj sindrom često je povezan sa sistemskim eritematoznim lupusom no može biti i nepovezan s drugim bolestima
Antifosfolipidni sindrom (Hughesov sindrom) ili sindrom ljepljive krvi je poremećaj imunološkog sustava kojeg karakterizira pojačano zgrušavanje krvi i/ili neke od komplikacija u trudnoći kao što su spontani pobačaji, neobjašnjiva smrt ploda, prijevremeni porod te prisutnost antifosfolipidnih antitijela (kardiolipinskih i antikoagulacijskih) u krvi. Povezanost između stečenih trombofilija i pobačaja povezuje se s ovim sindromom, a osim njega uzroci stečene trombofilije mogu biti razni – zloćudni tumori, centralni venski kateter, kirurški, ponajprije ortopedski zahvati, trauma, trudnoća, kombinirani hormonski kontraceptivi, hormonska nadomjesna terapijs, lijekovi poput tamoksifena, imobilizacija, zatajenje srca.
6 signala koji mogu otkriti rani spontani pobačaj i razlozi zašto do njega dolazi
U trudnica s antifosfolipidnim sindromom preporuka je odmah započeti profilaksu niskomolekularnim heparinom i aspirinom. Dakle, antikoagulantna terapija apsolutno je indicirana u trudnica s prethodnim nepovoljnim ishodima trudnoće i antifosfolioidnim sindromom, kaže ginekologinja dr. sc. Jasenka Grujić.
Povezanost s lupusom
Ističe kako postoji znatna povezanost pobačaja i pozitivnog lupusnog antikoagulantnog testa kao i umjerenim do visokim titrom antikardiolipinskih protutijela. Kasni prekid trudnoće povezuje se s povećanim antikardiolipinskim protutijelima, a nije povezan s prisutnošću lupusnog antikoagulanta.
Nekoliko je velikih multicentričnih studija ukazalo da liječenje antikoagulancijama (heparinom) trudnica s habitualnim spontanim pobačajima i nasljednih trombofilija nije uspješno kako se smatralo, iako je dobar ishod trudnoće bolji nego uz liječenje aspirinom ili placebom. Ipak, ne preporučuje se liječenje niskomolekularnim heparinom u trudnica s prethodnim spontanim pobačajima, a koji se ne povezuju s antifosfolipidnim sindromom, napominje dr. Grujić.
U trudnica s prethodnim nepovoljnim ishodima trudnoća a koje imaju antifosfolipidni sindrom niskomolekularni heparin može se davati od šestoga tjedna do 34-36 tjedana trudnoće. Antifosfolipidna antitijela mogu se naći i u krvi otprilike 2% zdrave populacije. Ona mogu nakratko biti prisutna u krvi za vrijeme infekcije bakterijama, virusima (hepatitis, HIV) ili parazitima (npr. malarija). Neki lijekovi također mogu utjecati na pojavu antifosfolipidnih antitijela u krvi kao što su antibiotici, kokain, hydralazine, procainamid i kinin.
Uzrokuje brojne bolesti
Uglavnom se smatra da taj protein, antifosfolipidno antitijelo, ne treba biti prisutan u krvi te se njegova prisutnost povezuje s brojnim bolestima u koje ubrajamo:
- abnormalno zgrušavanje krvi u arterijama (moždani udar, infarkt) i/ili u venama (flebitis)
- spontane pobačaje
- abnormalno nizak broj krvnih pločica (trombocytopenia)
- ljubičasto prošarana koža (livedo reticularis)
- migrene
- rijedak oblik upale živčanog tkiva mozga i kralješničke moždine- transverznog myelitisa.
Antifosfolipidna antitijela otkrivena su u preko polovine broja osoba oboljelih od sistemskog eritemskog lupusa. Istraživači su u posljednje vrijeme počeli povezivati prisutnost ovih antitijela kod osoba koje imaju sporo napredujuće teškoće s pamćenjem te u jednom atipičnom obliku multiple skleroze.
N. M.
