Iako tijelo proizvodi dovoljno leptina, kod nekih ljudi mozak ne reagira pravilno na ovaj hormon koji regulira apetit. Saznajte kako nastaje leptinska rezistencija, koji su njezini znakovi i što može pomoći.
Ako ste ikada pokušali smršavjeti, vjerojatno ste primijetili da nakon početnog uspjeha glad postaje sve jača, a želja za hranom gotovo neodoljiva. Nije riječ samo o nedostatku volje. Veliku ulogu u tome ima leptin – hormon koji pomaže mozgu procijeniti ima li tijelo dovoljno energije ili je vrijeme za novi obrok.
Iako je leptin poznat kao “hormon sitosti”, njegova je uloga mnogo složenija. Osim što regulira apetit i tjelesnu težinu, sudjeluje u radu metabolizma, endokrinog i imunološkog sustava te utječe na reproduktivno zdravlje. Znanstvenici ga intenzivno proučavaju još od njegova otkrića 1994. godine, a istraživanja ispituju i njegovu moguću primjenu u liječenju pretilosti, Alzheimerove bolesti i neplodnosti.
Kako leptin govori mozgu da je vrijeme stati s jelom?
Leptin proizvode masne stanice, odnosno bijelo masno tkivo. Nakon što se izluči u krvotok, putuje do hipotalamusa – dijela mozga koji kontrolira glad, sitost i energetsku ravnotežu organizma.
Njegova je zadaća mozgu poslati informaciju o količini energije pohranjene u obliku masnog tkiva. Kada su zalihe energije dovoljne, razina leptina raste, a mozak dobiva signal da organizam ne treba dodatnu hranu. S druge strane, kada se količina masnog tkiva smanji, primjerice tijekom mršavljenja ili duljeg razdoblja bez hrane, razina leptina pada. Mozak to tumači kao upozorenje da su energetske zalihe ugrožene te potiče osjećaj gladi i želju za jelom.
Za razliku od hormona koji reguliraju glad neposredno nakon obroka, leptin ne djeluje iz minute u minutu. Njegova je uloga dugoročna – održavati ravnotežu između količine unesene hrane i energije koju tijelo troši kako bi tjelesna težina ostala stabilna.
Zašto je mršavljenje često toliko teško?
Mnogi ljudi smatraju da je za uspješno mršavljenje potrebno samo manje jesti i više se kretati. Međutim, organizam se ne slaže uvijek s tom logikom.
Kako tijekom mršavljenja opada količina masnog tkiva, smanjuje se i razina leptina. Mozak to može protumačiti kao znak da tijelo gladuje, čak i kada osoba još uvijek ima dovoljno masnih zaliha. Posljedica su snažniji osjećaj gladi, pojačan apetit i žudnja za visokokaloričnom hranom. Istodobno se može usporiti bazalni metabolizam pa tijelo u mirovanju troši manje kalorija nego prije.
Upravo zbog toga mnogi ljudi nakon dijete ponovno vrate izgubljene kilograme, što je poznato kao jo-jo efekt.
Što je leptinska rezistencija?
Kod većine osoba s pretilošću problem nije nedostatak leptina. Naprotiv, njegove su vrijednosti često vrlo visoke jer ga proizvode masne stanice, a njih je u organizmu više.
Problem nastaje kada mozak prestane pravilno reagirati na leptin. Ovo stanje naziva se leptinska rezistencija. Unatoč visokim razinama hormona, mozak ne prima poruku da tijelo ima dovoljno energije pa se osoba i dalje osjeća gladnom. Organizam se pritom ponaša kao da gladuje – povećava apetit, a istodobno smanjuje potrošnju energije kako bi sačuvao postojeće zalihe.
Stručnjaci smatraju da upravo ovaj poremećaj predstavlja jedan od važnih bioloških razloga zbog kojih je dugoročno mršavljenje mnogima toliko zahtjevno.
Zašto nastaje leptinska rezistencija?
Točan uzrok još nije potpuno razjašnjen, no znanstvenici vjeruju da se radi o kombinaciji više čimbenika.
Kronična upala, koja je česta kod pretilosti, može ometati komunikaciju između leptina i mozga. Povišene razine slobodnih masnih kiselina također mogu narušiti prijenos leptinskog signala, dok neka istraživanja sugeriraju da dugotrajno vrlo visoke razine leptina mogu smanjiti njegovu sposobnost prolaska kroz krvno-moždanu barijeru.
Sve to stvara začarani krug – povećanje tjelesne težine dodatno pogoršava otpornost na leptin, a ona otežava gubitak kilograma.
Kako prepoznati problem?
Najčešći znakovi povezani s otpornosti na leptin su stalni osjećaj gladi i potreba za unosom hrane, čak i kada organizam ima dovoljno ili previše energetskih zaliha.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da isti simptomi mogu biti posljedica brojnih drugih zdravstvenih stanja ili životnih navika, pa se samo na temelju njih ne može postaviti dijagnoza.
S druge strane, pravi nedostatak leptina iznimno je rijedak. Riječ je o nasljednom poremećaju prisutnom od rođenja zbog kojeg organizam uopće ne proizvodi leptin. Djeca s ovim stanjem razvijaju izrazito jak osjećaj gladi, tešku pretilost već u najranijoj dobi te često imaju odgođen pubertet i druge metaboličke poremećaje.
Može li se izmjeriti razina leptina?
Razina leptina određuje se analizom krvi, no ta se pretraga ne radi rutinski. Liječnici je uglavnom preporučuju djeci s teškom pretilošću ili osobama koje, uz pretilost, imaju izrazito snažan i dugotrajan osjećaj gladi.
Važno je naglasiti da sama vrijednost leptina ne može potvrditi postoji li otpornost na ovaj hormon jer osobe s tim poremećajem često imaju upravo povišene razine leptina.
Može li se poboljšati osjetljivost na leptin?
Ne postoji lijek niti prehrambena namirnica koja može povećati razinu leptina ili u potpunosti ukloniti otpornost na njega. Budući da leptin nije nutrijent nego hormon koji proizvodi naše tijelo, ne nalazi se ni u jednoj namirnici.
Ipak, određene životne navike mogu pomoći njegovu učinkovitijem djelovanju. Stručnjaci preporučuju ograničiti unos ultraprerađene hrane, povećati unos topivih vlakana, redovito vježbati te voditi računa o kvalitetnom snu. Dovoljno sna važno je i zato što nedostatak odmora može povećati razinu grelina – hormona gladi – te istodobno smanjiti razinu leptina.
Korisno je i održavati trigliceride unutar preporučenih vrijednosti jer neka istraživanja upućuju na to da povišene razine ovih masnoća mogu otežati prijenos leptina do mozga. Iako se istražuje i utjecaj unosa proteina na leptin, za konačne zaključke potrebno je više kvalitetnih studija.
Leptin nije jedini “krivac”
Iako leptin ima ključnu ulogu u regulaciji apetita i tjelesne težine, on nije jedini hormon koji određuje koliko ćemo jesti ili koliko ćemo kilograma izgubiti. Na tjelesnu težinu utječu genetika, prehrambene navike, tjelesna aktivnost, san, stres i brojni drugi hormoni.
Zato stručnjaci naglašavaju da uspješno i dugoročno mršavljenje nije pitanje samo snage volje, nego razumijevanja složenih procesa koji se odvijaju u organizmu. Leptin je jedan od najvažnijih dijelova te priče, ali ne i jedini.
(Ordinacija.hr)
