Analiza više od 4 milijuna slučajeva pokazala je znatno više stope raka kod osoba koje nikada nisu bile u braku, no stručnjaci upozoravaju da uzroci nisu jednostavni.
Novo istraživanje sugerira da odrasle osobe koje nikada nisu bile u braku imaju značajno veći rizik od razvoja raka u usporedbi s osobama koje su u braku ili su to bile u prošlosti.
Znanstveni tim sa Sveučilišta u Miamiju analizirao je podatke i otkrio da su stope pojavnosti raka bile 68 % više kod muškaraca koji se nikada nisu ženili te čak 85 % više kod žena koje se nikada nisu udavale, u usporedbi s osobama koje su bile ili jesu u braku.
Iako su razlike statistički značajne, istraživači naglašavaju kako se rezultati ne smiju tumačiti tako da brak „štiti” od raka ili da bi se ljudi trebali vjenčati isključivo iz zdravstvenih razloga.
Složena povezanost životnog stila i zdravstvenih rizika
Iza brojki stoji složenija slika. Rak, naravno, ne „uzima u obzir” bračni status, no brojni čimbenici rizika – poput pušenja, razine stresa, životnih navika, ali i činjenice imaju li osobe djecu – često su povezani s time jesu li ljudi u braku ili nisu.
Autori istraživanja također ističu mogućnost da su osobe koje su općenito zdravije i imaju stabilnije životne okolnosti vjerojatnije sklonije ulasku u brak, što može djelomično objasniti razlike u stopama obolijevanja.
U studiji su parovi koji žive zajedno u romantičnoj vezi, ali nisu vjenčani, svrstani u kategoriju „neoženjeni/neudane”.
Važnost prevencije i redovitih pregleda
– To znači da bi osobe koje nisu u braku trebale obratiti dodatnu pozornost na čimbenike rizika za rak, odlaziti na preporučene preglede i redovito pratiti svoje zdravstveno stanje – ističe klinički psiholog Frank Penedo.
Dodaje i kako nalazi naglašavaju važnost usmjeravanja preventivnih programa i podizanja svijesti o rizicima od raka, uz uvažavanje bračnog statusa kao jednog od mogućih čimbenika u procjeni rizika.
Podaci su prikupljeni analizom više od 4 milijuna slučajeva raka u 12 saveznih američkih država, u razdoblju od 2015. do 2022. godine, kod osoba starijih od 30 godina. Riječ je o presječnom istraživanju, što znači da se učinci braka nisu pratili kroz dulje vremensko razdoblje.
Najveće razlike kod HPV-vezanih karcinoma
Posebno izražene razlike zabilježene su kod određenih vrsta raka. Kod muškaraca je najveća razlika uočena kod raka anusa, gdje je stopa bila oko pet puta viša kod onih koji se nikada nisu ženili. Kod žena je najuočljivija razlika zabilježena kod raka vrata maternice, s gotovo tri puta višom stopom u usporedbi s osobama koje su bile ili jesu u braku.
Obje ove bolesti povezane su s humanim papiloma virusom (HPV), pa se smatra da bi prisutnost partnera mogla utjecati na veću vjerojatnost odlaska na preglede i pravodobnog otkrivanja promjena. S druge strane, kod karcinoma za koje postoje dobro organizirani programi probira, poput raka dojke ili prostate, razlike su bile manje izražene.
Istraživači također napominju kako studija ima određena ograničenja. Primjerice, osobe koje su dugo bile u braku, a zatim razvedene, svrstane su u istu kategoriju kao i one koje su kratko bile u braku i potom ostale same. Unatoč tome, povezanost između bračnog statusa i rizika od raka ostaje zanimljivo i još uvijek nedovoljno istraženo područje.
– To je jasan i snažan signal da su neki pojedinci u većem riziku – poručuje Penedo.
S druge strane, druge znanstvene studije ukazuju i na određene prednosti samačkog života, poput većeg broja bliskih odnosa izvan braka te više mogućnosti za osobni razvoj, što pokazuje da se ova tema mora promatrati u širem društvenom kontekstu.
Društveni čimbenici kao dio slike zdravlja
Također postoje istraživanja koja sugeriraju da brak može imati i određene nedostatke, primjerice povezanost s povećanim rizikom od demencije, što dodatno potvrđuje da bračni status sam po sebi nije jednostavan pokazatelj zdravstvenog ishoda.
– Ovi nalazi sugeriraju da društveni čimbenici poput bračnog statusa mogu biti važni pokazatelji rizika od raka na razini populacije – zaključuje epidemiolog Paulo Pinheiro. Istraživanje je objavljeno u stručnom časopisu Cancer Research Communications.
(Ordinacija.hr)
