Zdravlje

Zdravlje

Zajedno u rađaonici

Majka i kći zajedno rade kao primalje u KBC-u Osijek, tamo gdje se kći rodila

Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL

Kad je Maria Partić stizala na svijet, njezina majka Irena, tada zaposlena u osječkoj Saponiji, nije ni slutila da će tri desetljeća kasnije njih dvije dijeliti radno mjesto u toj istoj rađaonici

Autor: Suzana Lepan-Štefančić

Irena i Maria Partić primalje su u Kliničkom bolničkom centru Osijek, majka i kći, jedna drugoj naizmjence učitelj i učenik. Međunarodni dan primalja obilježava se 5. svibnja, a prilika je to za podsjećanje na važnu ulogu primalja u zdravstvenoj zaštiti žena i novorođenčadi.

Oglas u hodniku HZZ-a

Irena je nakon školovanja za primalju neuspješno tragala za poslom u struci pa je 9,5 godina za kruh zarađivala u kemijskoj industriji. Upoznala je u Saponiji i supruga, rodila troje djece, proživjela rat… Teško joj je bilo uskladiti posao i veliku obitelj, a k tome je još suprug radio i terenski, pa je na koncu odlučila dati otkaz i ostati uz mališane dok ne stasaju. Zaputila se tako na biro kako bi se upisala u statistiku nezaposlenih, no pogled joj je, onako usput, pao na jedan oglas u hodniku zgrade HZZ-a. Pisalo je: “Tražimo primalje”.

Kao da me sunce obasjalo! Odmah sam poslala molbu za zapošljavanje, prisjeća se 57-godišnja Irena Partić uz osmijeh od uha do uha.

Nagla promjena plana preokrenula joj je život, ali i usmjerila budućnost, pokazat će se kasnije, njezinoj najmlađoj kćeri Mariji, koja je te 2000. imala tek šest godina.

Prvo sam volontirala godinu dana, položila državni ispit, i na koncu se zaposlila u osječkoj bolnici. Kako je bilo u početku? Veliki sam strah imala, zaista. Jer, dosta je godina bilo prošlo otkako sam završila školu, no odmah su me “bacili u vatru”, tako se tada radilo, nije bilo puno razmišljanja. Iskreno, ne sjećam se prvih poroda, nisam ništa zapisivala, samo mi je bilo važno da što prije izučim posao kako treba, govori .

Žene u sve većem broju traže mogućnost rađanja u svom domu, uz primalju

Na laičko pitanje je li se plašila da će joj beba ispasti iz ruku mirno i sigurno odgovara kako nema te bojazni.

Postoji lijepa tehnika – jednom se rukom drži međica, drugom rotira glava i nema šanse da će nam dijete iskliznuti. Uostalom, današnji je princip takav da novorođenče i ne spuštamo na podlogu, već ga odmah stavljamo na majku. Usto, uvijek smo dvije ili tri u boksu, što dodatno umanjuje mogućnost neželjenih situacija, pojašnjava Irena.

Kada je birala srednju školu, Maria je namjeravala krenuti stopama starije sestre ekonomistice. Majka joj je te 2009. skrenula pažnju na smjer primalja-asistentica u Medicinskoj školi Osijek, a nije ju ni trebala nagovarati.

Da, mama je imala utjecaj na moj odabir zanimanja, i hvala Bogu da nisam upisala ekonomsku školu, pregršt računanja i matematike ipak nije za mene, smije se 29-godišnja Maria.

Majka i kći uživaju raditi zajedno Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL

I ona je prvo iskustvo stjecala u KBC-u Osijek, no nije mogla biti u rađaonici jer primalje -asistentice ne smiju, objašnjava nam, porađati, kao ni davati vensku terapiju rodiljama ili vaditi krv. Prošla je kroz niz drugih odjela, od onoga s tek porođenim ženama do hitnog ginekološkog prijema. Kako bi stekla tražene kompetencije za rad u rađaonici, završila je izvanredno Fakultet zdravstvenih studija u Rijeci i stekla zvanje prvostupnice primaljstva.

Zaposlila sam se u rujnu 2015. godine u KBC-u Split, no brzo sam se htjela vratiti kući pa sam u siječnju 2016. počela raditi u KBC-u Osijek. Mama i ja smo zajedno u rađaonici, a često i u istoj smjeni, dodaje Maria.

Mama Irena pak ističe kako je prije postojalo nepisano pravilo da bliski srodnici ne rade zajedno u smjeni, no toj joj nije imalo smisla.

Da mogu sve druge učiti poslu, samo svoje dijete ne mogu. Raspitale smo se, tražile da nam dopuste rad u istoj smjeni i odobrili su nam, kaže Irena i s ponosom priznaje da i ona uči od kćeri jer je Maria na fakultetu stekla novija znanja.

“Slušaj babicu i sve će biti u redu”

Svi misle da me mama mazi i pazi. Mama me pazi, ali me ne mazi na poslu, što mi je drago, jer me ona svemu najbolje nauči, do najmanjih sitnica u rađaonici. Uvijek kaže da trebam predvidjeti situaciju pa, primjerice, ako trudnici nije uredan CTG, unaprijed priredimo sve što je potrebno za carski rez pa, ako do njega dođe, za dvije minute smo u sali i sve je spremno za zahvat, objašnjava Marija.

Epiduralna pri porodu: Kada se ne primjenjuje i koje su najčešće nuspojave

Irena dodaje kroz smijeh kako je šefica već primijetila da previše “drila” kćer pa joj je rekla: “Nećeš ti biti s mamom u smjeni!”. Da sve bude zanimljive, radi s njima i primalja Zorica Galić koja je Ireni bila na porodu upravo kada je na svijet donosila Mariju.

Zovem je “moja babica”, a ona me uvijek pita maltretira li me mama. Zaista volim s njom raditi, prvo zbog prijevoza od kuće do bolnice iako se, doduše, mama vozi sa mnom, kao direktorica, šali se Maria dodajući da im je odlazak na posao svako jutro time veseliji.

Zanimanje je to koje sa sobom nosi veliku odgovornost. Primalje skrbe o rodilji od njezina prijema u bolnicu pa sve do otpusta. S druge strane, buduće majke u njima vide najbližu ruku pomoći u tim najvažnijim životnim trenucima.

Često nam kažu da su im i mame i bake savjetovale da samo slušaju babicu i sve će biti u redu. Liječnici su zaduženi za pregled i vođenje poroda, a mi se brinemo o svim pitanjima, ali ne možemo stajati uz njih u rađaonici. Vani je praksa da na svaku ženu dolazi jedna primalja, no to kod nas nije ostvarivo. Radimo po tri u smjeni tijekom koje se nekad rode tri bebe, a nekad deset. Trčimo iz jedne u drugu salu, a nadziremo i predrađaonicu, gdje trudnice znaju provesti i po 12 sati s curećim vodenjakom. opisuju naše sugovornice.

S Marijom i Irenom radi i Josipa, primalja koja je porodila Mariju

Naglašavaju kako je izuzetno važno biti empatičan prema rodiljama, pa i znati se našaliti kada se za to pruži prilika kako bi ih opustile. Nekada je bilo izuzetak, a danas je gotovo pa uobičajeno da žene prvo dijete rađaju s 36 godina. Nedavno su porodile i jednu 45-godišnjakinju. Doživjele su i rađanje trojki, što je posebna rijetkost, ali nažalost, i bolesne djece, pa i mrtvorođenčadi, što je izuzetno traumatično za roditelje, no i za primalje koje s njima proživljavaju teške trenutke.

Kako ćemo se nositi s takvim situacijama, ovisi o tome kako se postavimo u glavi. Držim se gesla benediktinaca: “Radi i moli”, odgovara Maria.

Pismo zahvale trudnice iz Mongolije

Kada je se upita za najupečatljiviji trenutak iz rađaonice, prisjetit će se trudnice iz Mongolije, udane za Hrvata, koja je nakon sretnog poroda uputila pismo zahvale primaljama i poslala ga na adresu Ministarstva zdravstva. Napisala je kako ne zna što bi trudnice bez primalja i na kraju poručila: “Bog vas blagoslovio.”

Za mene nema veće nagrade, iskreno kaže Maria.

A mogu li zamisliti da rade drugi posao? Ne! – odgovaraju uglas. Maria je odnedavno i predsjednica Područnog vijeća Osječko-baranjske županije Hrvatske komore primalja i bori se za boljitak svoje struke.

Jako bismo voljeli da se otvori studij primaljstva u Osijeku. Inače, primaljstvo se može studirati samo u Rijeci te na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija u Splitu, zaključuje Maria koja planira upisati i magisterij.

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo