Robotika otvara nove mogućnosti u ginekološkoj kirurgiji, no tehnologija je samo dio uspjeha. Dr. Mija Blaganje otkriva gdje donosi najveće prednosti za pacijentice i zašto iskustvo liječnika i dalje nema zamjenu.
Robotika sve snažnije mijenja pristup ginekološkoj kirurgiji, osobito u najsloženijim zahvatima u kojima su preciznost, sigurnost i brži oporavak pacijentica ključni. O tome što zapravo znači robotski asistirana operacija, koje su njezine prednosti i gdje je njezina primjena danas najkorisnija, ali i općenito o zdravlju žena, razgovarali smo s izv. prof. dr. Mijom Blaganje, dr. med., specijalisticom ginekologije i porodništva te voditeljicom Odjela za ginekološku kirurgiju i uroginekologiju Kliničkog odjela za ginekologiju Ginekološke klinike UKC-a Ljubljana, a koja je nedavno sudjelovala na stručnom simpoziju “Primjena robotike u ginekologiji” u IMC-u Priora u Čepinu.
Što robotika danas omogućuje u ginekološkoj kirurgiji, a prije desetak godina nije bilo moguće?
Ginekologija se ubraja u kirurške grane koje već desetljećima vrlo uspješno koriste minimalno invazivne pristupe i upravo je ta duga tradicija minimalno invazivne kirurgije omogućila prirodan prijelaz prema robotici. Zato robotiku ne vidim kao “revoluciju koja je zamijenila sve prije toga”, nego kao nastavak razvoja moderne minimalno invazivne kirurgije. Ono što danas donosi jest dodatna preciznost u najizazovnijim zahvatima, posebno u dubokoj zdjelici jer ondje radimo u vrlo ograničenom prostoru i u neposrednoj blizini važnih živaca, krvnih žila, limfnih čvorova, uretera, mokraćnog mjehura i crijeva. Robotika nam omogućuje trodimenzionalni prikaz visoke rezolucije, veću ergonomiju za kirurga i instrumente čija pokretljivost nadilazi mogućnosti ljudske šake. To je posebno važno kod ginekološke onkologije, rekonstruktivne kirurgije zdjeličnog dna i kompleksne endometrioze, pa i kod multidisciplinarnih operacija u kojima sudjelujemo s abdominalnim kirurzima i urolozima.
Istodobno, zahvaljujući iskustvu koje već desetljećima imamo s laparoskopijom, danas možemo vrlo dobro procijeniti kada robotika doista donosi dodatnu vrijednost za pacijenticu, a kada je klasična laparoskopija jednako kvalitetan izbor. Cilj nije koristiti najnoviju tehnologiju pod svaku cijenu, nego odabrati najbolji i najsigurniji pristup za određenu pacijenticu. U Ljubljani smo s robotskom ginekološkom kirurgijom započeli u ožujku 2024. i do danas smo izveli približno 200 velikih operacija, pretežno iz područja ginekološke onkologije. Posebno je važno da se velik dio tih zahvata odnosi na izrazito pretile pacijentice, kod kojih minimalno invazivni pristup donosi još veću korist u smislu manjeg broja komplikacija, bržeg oporavka i sigurnijeg postoperativnog tijeka.
Pacijentice često čuju izraz ‘robotska operacija’, ali ne znaju što to zapravo znači. Možete li objasniti kako izgleda takva operacija?
Važno je naglasiti da robot ne operira samostalno. Operaciju cijelo vrijeme vodi kirurg. Robotski sustav zapravo je vrlo sofisticiran alat koji prenosi pokrete kirurga s iznimnom preciznošću. Kirurg sjedi za konzolom nekoliko metara od operacijskog stola i upravlja instrumentima koji se nalaze u tijelu pacijentice kroz nekoliko malih rezova. Sustav filtrira sitne podrhtaje ruke i omogućuje vrlo fine pokrete u prostoru koji je često anatomski izuzetno zahtjevan. Za pacijenticu to izgleda slično drugim minimalno invazivnim zahvatima – nekoliko malih rezova umjesto velikog reza na trbuhu – ali iza toga stoji vrlo kompleksna tehnologija i timski rad cijelog operacijskog tima.
Koje su najveće prednosti robotski asistirane kirurgije za žene: manji rezovi, manje boli, brži oporavak, veća preciznost?
Sve navedeno. Pacijentice najviše primijete brži oporavak, manje postoperativne boli i kraći boravak u bolnici. Mnoge se vrlo brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima i imaju manje ograničenja nego kod primjene klasične otvorene kirurgije. S kirurške strane, ključna je preciznost. U ginekologiji radimo u prostoru u kojem su mokraćni mjehur, ureteri, crijeva, krvne žile i živci vrlo blizu jedni drugima. Svaka dodatna preciznost znači potencijalno manje komplikacija i bolje funkcionalne rezultate. No prava prednost robotike najviše dolazi do izražaja kod najkompleksnijih zahvata. Što je operacija zahtjevnija, to više dolaze do izražaja prednosti trodimenzionalnog prikaza, stabilnosti kamere i iznimne pokretljivosti instrumenata. Upravo u takvim situacijama robotika može kirurgu omogućiti veću sigurnost i preciznost nego što je to ponekad moguće standardnom laparoskopijom. No uvijek naglašavam da tehnologija sama po sebi nije cilj. Cilj je sigurnija operacija i bolji ishod za pacijenticu.
Kod kojih se ginekoloških dijagnoza i zahvata robotika danas pokazuje najkorisnijom?
U onkologiji se robotika vrlo uspješno koristi kod operacija karcinoma endometrija, u odabranim slučajevima karcinoma grlića maternice te u odabranim slučajevima karcinoma jajnika, osobito kada govorimo o preciznoj kirurgiji u maloj zdjelici i limfadenektomijama. Prednost minimalno invazivnog pristupa posebno dolazi do izražaja kod pretilih pacijentica jer omogućuje manji operativni stres i brži oporavak. Robotika se pokazala osobito korisnom kod sakrokolpopeksije i drugih zahvata zbog spuštenih zdjeličnih organa. Njezine prednosti dolaze do izražaja zbog velikog broja složenih intraabdominalnih šivanja, preciznog postavljanja ili uklanjanja mrežica u slučaju komplikacija te zahtjevne rekonstrukcije anatomskih struktura.
Robot omogućuje finije i ergonomskije šivanje nego standardna laparoskopija, što je kod takvih operacija izuzetno važno. Kod duboke endometrioze robotika je korisna zbog izrazito precizne preparacije u području gdje su često zahvaćeni crijevo, mokraćni mjehur, ureteri i živci zdjelice. Naravno, nije svaka operacija “robotska operacija”. Dobar kirurg mora znati procijeniti kada robotika pacijentici doista donosi dodatnu korist, a kada su drugi minimalno invazivni pristupi jednako kvalitetni.
Koliko je važno iskustvo kirurga i cijelog tima kada se uvodi robotska kirurgija? Je li tehnologija dovoljna sama po sebi?
Tehnologija nikada nije dovoljna sama po sebi. Robotska kirurgija povezana je sa zahtjevnom krivuljom učenja, a uspjeh zahvata ovisi o iskustvu cijelog tima – kirurga, anesteziologa, instrumentarki i kvalitetnoj organizaciji operacijske sale. Pacijentice ponekad misle da je dovoljno imati robota, ali najvažnije je tko njime upravlja i koliko često tim izvodi takve zahvate. U kirurgiji i dalje vrijedi da iskustvo, standardizacija i dobra indikacija čine najveću razliku. Robotika može unaprijediti vrhunskog kirurga, ali ne može nadomjestiti nedostatak znanja ili iskustva.
Može li robotika u budućnosti postati standard u ginekološkoj kirurgiji ili će ostati rezervirana za najzahtjevnije zahvate i veće centre?
Mislim da će se njezina primjena sigurno širiti, ali neće svaka operacija morati biti robotska. Vjerojatno ćemo i dalje imati kombinaciju klasične laparoskopije, vaginalne kirurgije i robotike. Robotika će posebno ostati važna u centrima koji liječe kompleksne slučajeve i gdje postoji dovoljan volumen operacija za održavanje kvalitete i edukacije. U medicini nije najvažnije imati najskuplju tehnologiju, nego pravilno odabrati pacijenticu i osigurati siguran, kvalitetan rezultat. S vremenom će tehnologija postajati dostupnija, ali iskustvo i centralizacija složenih zahvata ostat će ključni.
Kao liječnica koja se bavi uroginekologijom, koliko su urinarna inkontinencija i problemi zdjeličnog dna česti, a koliko se o njima i dalje premalo govori?
Izuzetno su česti. Procjenjuje se da će barem svaka treća žena tijekom života imati neki oblik poremećaja zdjeličnog dna – bilo inkontinenciju, spuštanje organa ili kombinaciju tegoba. I dalje postoji puno srama i uvjerenja da je to “normalno nakon poroda” ili “dio starenja”, zbog čega žene o tome godinama šute. Mnoge se prilagođavaju simptomima, mijenjaju način života, izbjegavaju fizičku aktivnost ili društvene situacije prije nego što potraže pomoć. A zapravo danas imamo puno mogućnosti liječenja – od fizioterapije zdjeličnog dna do lijekova, a i minimalno invazivnih i rekonstruktivnih operacija, koje su jako uspješne.
Koje preventivne preglede i signale tijela žene najčešće zanemaruju, a ne bi smjele?
Redoviti ginekološki pregledi i dalje su ključni, čak i kada žena nema simptome. Posebno je važno redovito odlaziti na probirne preglede i uzimanje briseva vrata maternice prema nacionalnim programima prevencije raka vrata maternice, jer upravo rano otkrivanje promjena omogućuje gotovo potpuno izlječenje. Često se zanemaruju nepravilna krvarenja, krvarenja nakon menopauze, ali i krvarenja nakon spolnog odnosa, koja uvijek treba ozbiljno shvatiti i dodatno obraditi. Žene često ignoriraju i trajnu nadutost, bolove u zdjelici ili promjene mokrenja i stolice koje dugo traju. Budući da su mnoge žene vrlo posvećene obitelji i poslu, vlastite simptome stavljaju na kraj liste prioriteta. Upravo zato je važno slušati vlastito tijelo i ne ignorirati promjene koje traju ili se ponavljaju.
(Karolina Lubina)
