Mitralna stenoza je suženje srčanog zaliska koje ometa protok krvi. Posljedica davne reumatske groznice, može desetljećima biti bez simptoma, no neliječena vodi do moždanog udara i zatajenja srca.
Mitralna stenoza je suženje zaliska između lijeve pretklijetke i klijetke srca. Taj zalistak djeluje kao vrata za krv bogatu kisikom koja iz pluća ulazi u lijevu klijetku, glavnu crpnu komoru. Kod stenoze, listići zaliska su kruti i srasli pa se “vrata” ne otvaraju do kraja, što tjera srce na jači rad. Zbog toga raste tlak u lijevoj pretklijetki, što se prenosi na krvne žile u plućima i uzrokuje ozbiljne probleme s disanjem.
Bolest je češća kod žena
Glavni uzrok je reumatska groznica, komplikacija neliječene streptokokne infekcije. Bolest karakterizira dug latentni period, koji može trajati i do 40 godina od infekcije do pojave simptoma. Upalni procesi uzrokuju ožiljke i kalcifikaciju zaliska. Rjeđi uzroci su prirođene srčane mane, nakupljanje kalcija u starijoj dobi i oštećenja od zračenja. Bolest je češća kod žena, a u razvijenim zemljama je vrlo rijetka zbog dostupnosti antibiotika.
Prvi znakovi, kratkoća daha i umor, obično se javljaju pri naporu. Kako bolest napreduje, disanje je otežano i u mirovanju te se javljaju otekline nogu. Čest simptom su palpitacije, osjećaj nepravilnog rada srca, što je često znak razvoja fibrilacije atrija
Pacijenti godinama mogu biti bez simptoma. Prvi znakovi, kratkoća daha i umor, obično se javljaju pri naporu. Kako bolest napreduje, disanje je otežano i u mirovanju te se javljaju otekline nogu. Čest simptom su palpitacije, osjećaj nepravilnog rada srca, što je često znak razvoja fibrilacije atrija. To je opasan poremećaj ritma koji značajno povećava rizik od moždanog udara zbog stvaranja krvnih ugrušaka. Neliječena stenoza vodi do plućne hipertenzije i zatajenja srca.
U blažim slučajevima primjenjuju se lijekovi koji ublažavaju simptome i sprječavaju komplikacije. To su najčešće diuretici za smanjenje nakupljanja tekućine i olakšavanje disanja te beta-blokatori za kontrolu srčane frekvencije.
Dijagnoza često započinje na rutinskom pregledu, kada liječnik stetoskopom čuje karakterističan srčani šum. Zlatni standard za potvrdu je ehokardiografija (ultrazvuk srca), koja omogućuje detaljan prikaz zaliska, mjerenje stupnja suženja i procjenu srčane funkcije. Koriste se i elektrokardiogram (EKG) za otkrivanje aritmija poput fibrilacije atrija te rendgenska snimka prsnog koša koja pokazuje veličinu srca. Ovi nalazi su ključni za planiranje daljnjeg liječenja.
Suvremeni pristup liječenju
Liječenje ovisi o težini bolesti i simptomima. U blažim slučajevima primjenjuju se lijekovi koji ublažavaju simptome i sprječavaju komplikacije. To su najčešće diuretici za smanjenje nakupljanja tekućine i olakšavanje disanja te beta-blokatori za kontrolu srčane frekvencije. Kod pacijenata s fibrilacijom atrija ključna je primjena antikoagulansa, lijekova za razrjeđivanje krvi, kako bi se spriječio rizik od teškog moždanog udara.
Kod teške stenoze i izraženih simptoma potrebna je intervencija. Preferirana metoda za odabrane pacijente je perkutana balonska mitralna valvuloplastika. To je minimalno invazivni zahvat gdje se kateterom uvodi balon koji se napuhne u suženom zalisku i tako ga proširi. Ako to nije moguće, pristupa se operaciji koja uključuje popravak postojećeg zaliska ili njegovu potpunu zamjenu mehaničkim ili biološkim umjetnim zaliskom. Pravovremeno liječenje ključ je za dobru prognozu.
( Ordinacija.hr )
