Otkad je čovječanstva postoje mitovi – o različitim događajima, pojavama, bićima, junacima… Međutim u zadnje vrijeme na samom vrhu najpopularnijih mitova u svakodnevici modernog „homo sapiensa“, našli su se mitovi o hrani i prehrani koje možemo objediniti zajedničkim nazivom „prehrambeni mitovi“.
Prije nego što se dotaknem onih najsočnijih mitova, za početak bih se htio pozabaviti pitanjem:
Zašto su ljudi skloni vjerovati u prehrambene mitove?
Prije svega, prehrambeni mitovi su „zavodljive“ informacije, nude brza i lako shvatljiva objašnjenja, nečeg jako kompleksnog, a čovjeku je u naravi usađena potreba da razumije svijet oko sebe.
Vjerujući u prehrambene mitove, možemo odbaciti odgovornost i krivicu za vlastite zdravstvene i estetske probleme te je prebaciti na određeni kemijski spoj, makronutrijent, namirnicu ili nešto četvrto.
Gledano iz psihološkog aspekta pojedinci vjerovanjem u određeni prehrambeni mit i/ili pridruživanjem određenom mitskom prehrambenom pokretu (pr. veganstvo, karnivorstvo, sirovojedstvo, itd.), sebi zadovoljavaju također i evolucijski određenu potrebu, potrebu za pripadanjem. Osobito je to slučaj kod pripadanja nekoj zajednici ili grupi koje se smatraju moralno superiornima u sveukupnom društvu, jer članovi istih, vjeruju da rade nešto bolje i ispravnije od ostalih članova društva.
Negativan stav prema autoritetu također može biti motivacijski okidač vjerovanja u prehrambene mitove, primjerice nepovjerenje prema etabliranim strukama, medicini, nutricionizmu ili prehrambenoj i farmaceutskoj industriji…
Sve što tvrde navedene, određeni pojedinci dovode u pitanje i često smatraju da ih se namjerno i sustavno obmanjuje.
Događa se i suprotni fenomen, kada pojedinci imaju pozitivan stav prema nekompetentnom autoritetu, primjerice prema samoprozvanom stručnjaku, „influenceru“, kolegi s posla, prijatelju, vježbaču iz teretane…
Najčešći prehrambeni mitovi
Motiv vjerovanja u prehrambene mitove s naglaskom na one koji nude moć iscjeljivanja, ozdravljenja je i „traženje slamke spasa“ u situacijama teških bolesti. A razloga, zašto ljudi vjeruju u prehrambene mitova ima još…
- Ugljikohidrati debljaju,
- Veći broj obroka ubrzava metabolizam,
- Crveno meso je kancoregeno,
- Doručak je najvažniji obrok u danu,
- Detoksikacijske dijete,
- Testovi (in)tolerancije na hranu,
- Prehrana prema krvnim grupama,
- Mlijeko nije za ljude,
- Veganstvo je najzdravija prehrana,
- Karnivorstvo je najzdravija prehrana,
- Proteini i ugljikohidrati se ne smiju miješati u istom obroku,
- Gluten je toksičan,
- Zdrava prehrana je skupa…
… Samo su neki od najpopularnijih prehrambenih mitova, a ja ću objasniti 5 mitova po mom osobnom odabiru za koje smatram da trebaju zauvijek izumrijeti.
Doručak je najvažniji obrok u danu:
Doručak može i ne mora biti konzumiran, a isto vrijedi za svaki obrok u danu.
Od broja i tajminga obroka, mnogo je važniji ukupan unos energije i hranjivih tvari u danu. Konzumacija nutritivno adekvatnog doručka može biti dobra/zdrava navika s fiziološkog i psihološkog aspekta, ali nije nužna u zdravoj prehrani.
Ipak za osobe koje ujutro imaju trening izdržljivosti, konzumacija doručka (bogatog ugljikohidratima) se preporučuje, kao i osobama s dijabetesom tipa 2 zbog veće jutarnje osjetljivosti na inzulin.
Za one osobe koje ujutro nemaju osjećaj gladi te za one osobe koje jedu kasnu i obilnu večeru, doručak stvarno nije nužan obrok, štoviše može biti i kontraproduktivan.
IgG testovi (in)tolerancije na hranu:
Igg testovi mjere odziv IgG antitijela iz krvi na proteine iz različite hrane. Hipoteza je da povišene IgG vrijednosti ukazuju na nepodnošljivost određene hrane. Obrazloženja rezultata su logična, razumljiva i naravno nudi se rješenje preko noći. Uz to, testovi su podržani odličnim marketingom, znanstvenim i medicinskim prizvukom, stoga nije ni čudno što mnogi vjeruju u njih i spremni su ih skupo platiti.
Ako ste zdravi, bezglutenska dijeta vam može ozbiljno ugroziti zdravlje
Prava je istina, kako ti testovi nemaju nikakvo znanstveno uporište, već suprotno, stav znanosti je kako su povišene igG vrijednosti zapravo informacija o toleranciji konzumirane hrane i normalan odgovor imunosnog sustava tijela.
U prijevodu, ako često jedete mliječne proizvode i imate visok odziv IgG antitijela na proteine mlijeka to je očekivani odgovor tijela i indikator podnošljivosti tih proteina.
Ako zaista sumnjate da Vam smeta određena hrana, odnosno proteini iz iste, napravite alergijski test koji ima kredibilitet, a to je test na IgE antitijela.
Prehrana prema krvnim grupama:
Peter D’Adamo, američki naturopath, 1996. je objavio knjigu “Eat right for your type” i naglo popularizirao trend “personaliziranog” hranjenja prema krvnoj grupi. Hipoteza je da svakoj krvnoj grupi (A,B, AB, 0) odgovaraju specifične namirnice, upravo one koje su jeli naši preci s pripadajućom krvnom grupom. Uz tu teoriju, lektine se dodatno ističe kao opasne antinutrijente, uzročnike brojnih bolesti, a namirnice bogate istima demonizira.
Međutim koliko god pretpostavke zvučale zanimljivo i “znanstveno”, nemaju nikakvo znanstveno uporište, odnosno dokaze koji bi ih potkrijepili.
Konkretno kada su istraživanja uspoređivala ljude istih krvnih grupa, oni koji su se hranili “prema protokolu za svoju krvnu grupu” nisu imali bolje, ni objektivne, ni subjektivne rezultate u usporedbi s onom skupinom ljudi koji su se regularno hranili. Što se tiče lektina i mahunarki kao glavnih izvora istih, kuhanje (i namakanje) graha, slanutka, leće smanjuje udio lektina do zanemarivih količina.
Detoksikacijske dijete:
Detoksikacijske dijete su protocol prehrane temeljen na visokom unosu voća i povrća s ciljem čišćenja tijela od “toksina”. Najčešće se provode nakon bladana, traju do nekoliko tjedana, pri čemu dominiraju tekući obroci, a rezultat istih je smanjenje tjelesne mase.
Istina je da nismo prepuni toksina, jer se tijelo svakodnevno uspješno detoksicira zahvaljujući sinergiji aktivnosti kože, pluća, jetre i bubrega.
Do naglog smanjenja tjelesne mase dolazi zbog pražnjenja zaliha ugljikohidrata u tijelu (tzv. glikogen), vode vezane za iste te izgubljene stanične tekućine zbog niskog unosa natrija (soli). Dugoročno provođenje ovakvih “dijeta” može narušiti zdravlje zbog nedovoljnog unosa esencijalnih aminokiselina i masnih kiselina.
Ugljikohidrati debljaju:
Ugljikohidrati su izvor energije (4 kcal/g), međutim nisu svi ugljikohidrati kemijski jednaki, stoga poznajemo jednostavne ugljikohidrate (pr. glukoza), složene ugljikohidrate (pr. škrob) i vlakna (pr. pektin).
S druge strane izvori istih ugljikohidrata mogu biti kemijski i nutritivno jako različiti, ovisno o stupnju cjelovitosti ili rafiniranosti pojedine hrane.
Primjerice fruktoza iz soka od naranče je ista kao i fruktoza u cijeloj naranči, ali konzumacija cijele naranče će izazvati mnogo veći osjećaj sitosti, zbog sporije apsorpcije fruktoze što uzrokuju vlakna pristuna u naranči, koja se gube prilikom pripreme soka od naranče.
Ugljikohidrata se ne treba bojati, kao što se ne treba bojati, niti jedne specifične namirnice, ono čega se treba bojati je ukupan nezdrav obrazac prehrane.
Ne “debljaju” pojedine namirnice (pr. kruh), niti pojedini makronutrijenti (pr. ugljikohidrati), već kalorijski suficit, odnosno veći unos, od potrošnje energije u određenom vremenskom periodu. Ono što otežava kontrolu unosa energije jest konzumacija ukusne hrane, koja je u pravilu kombinacija ugljikohidrata i masti. Stoga, ako često jedete Nutellu, čokoladu, kolače, kekse, a imate problem s kilogramima, nisu krivi ugljikohidrati, nego ukupan okus, tekstura, izgled i aroma te hrane.
