Tim Ordinacije.hr predstavlja vam poznatu radijsku urednicu i voditeljicu te slikaricu Sonju Šarunić
Sonja Šarunić diplomirana je ekonomistica. Međutim, sudbina je ovu popularnu radijsku urednicu i voditeljicu odvela u sasvim drugom smjeru. A mi smo sretni zbog toga. Jer prava bi šteta bila da Sonja danas sjedi u uredu i radi obračune zaposleničkih plaća. Božja je providnost ovu damu smjestila ispred radijskog mikrofona. Dokazuje to i slučaj prilikom kojeg je Sonja uspjela odgovoriti slušateljicu da počini samoubojstvo. Da, da, Sonjin topao i baršunasti glas predstavlja sve ono što ona uistinu jest. I dok ju mi, iz dana u dan, upoznajemo kroz “Kavicu sa Sonjom” Narodnog radija, nas je zanimalo je li radijska primadona uspjela upoznati samu sebe.
“Upoznala sam samo svoj ego, koji srećom po moju dušu i po cjelokupno čovječanstvo postaje svakim danom sve manji i manji. Otkrila sam da se mijenjam. I to je dobro. “Jer stalna samo mjena jest”. Kad se dogodi disfunkcija, to je signal da se mijenjam. Kad se prestanem mijenjati znači da sam se zaustavila u razvoju”.
Jeste li upoznavanjem sebe, otkrili optimalan način prilagođavanja kako vanjskom tako i unutarnjem svijetu?
Život je beskonačno fleksibilan. Pogledajte što se događa u prirodi i koliko je ona fleksibilna. Naša fleksibilnost i prilagodljivost je stalno na provjeri u životnim situacijama u kojima nisu ispunjene naše želje ili se događaju neugodne promjene. Sposobnost da se prilagodimo novonastaloj situaciji i zaplovimo dalje u oceanu životra staloženi i mirni iznutra, pokazatelj je stupnja osobne evolucije.
Postoje li određene tehnike kojima možemo upoznati sami sebe ili je to stvar pojedinca i intuicije?
Postoje tehnike meditacije, jer je za upoznavanje sebe potreban unutarnji mir, bonaca. Kada u olujno more bacite kamenčić, more neće ni primijetiti. Ali kada ga bacite na mirno more, ono će odgovoriti predivnim koncentričnim krugovima.
Dozvoljavate li i drugima da Vas upoznaju u cijelosti? Naime, zločesti ljudi ponekad vole zloupotrijebiti našu otvorenost.
Svjesna sam toga da postoje zločesti ljudi, ali to shvatim tek poslije, nakon što zloupotrijebe moju otvorenost. I svaki put. Ko Štrumpf! Lakše mi je tako nego da mislim “A što ako su to zločesti ljudi?” U suprotnom bih se razboljela od paranoje. Uspijevam čak i oprostiti tim istim ljudima, jer je to maksimalna razina njihova osobna razvoja u datom trenutku.
Dogodi li Vam se ikada da nešto učinite, iako je to u suprotnosti s Vašim životnim načelima?
Do sada sam naučila u potpunosti preuzeti odgovornost za svoj život. Sloboda i odgovornost su proporcionalne vrijednosti. Da, ponekad je ugrožena moja osobna sloboda, ali su neki prioriteti važniji od mene same. Tada sam spremna odstupiti od svojih načela.
Jeste li naučili reći NE ( prijateljima, rodbini, poznanicima… )?
To je zadatak kojeg još moram svladati do kraja, ali se trudim. Iz tog sam razloga još prije 20 godina kupila knjigu “How to say no”. Treba biti iskren s ljudima, osobito s onima koji su nam bliski. Nitko od nas ne bi volio da nam bliska osoba kaže da, jer se boji reći ne. To je život u laži. A opet… kako reći ne…?
Kako steći dovoljno hrabrosti da budemo autentični tj. da ne radimo ono što se od nas “očekuje” i što bismo “trebali” reći i misliti?
Sve ja to teoretski znam. Ako mislite da ste nekoga razočarali, morate znati da ste razočarali samo njegovu predodžbu o vama. On mora promijeniti svoju mapu i uskladiti je s vama. Važno je samo da vi ne razočarate samoga sebe.
Sjajno je kad možemo slijediti ono što nas zanima, no kako se nositi sa stvarima koje nam ne odgovaraju niti nas zanimaju?
Pokušavam zamisliti što bi to moglo biti. Meni svakako nije osobito zanimljivo pranje prozora ili peglanje. Ali to treba učiniti. Onda si pomažem uvjerenjem kako ću izvesti čaroliju. Istina, bez čarobnog štapića, ali s čarobnom peglom i čarobnom krpom. Navijem čarobnu glazbu, potisnem ego i eto!
Treba li već od rane mladosti djecu podučavati da počnu upoznavati i prihvaćati sami sebe?
Da. Pa to je smisao. Koji bi drugi smisao bio. Ne valjda živjeti neki tuđi život! Treba ih naučiti kako preuzeti odgovornost za vlastiti život. Treba ih naučiti da ne čekaju sreću, već da su sami izvor sreće. Da se život ne događa negdje vani, nego tu unutra. Da nismo mali i bespomoćni. Treba ih naučiti da žive u sadašnjem trenutku.
Koja je po Vama, najveća nagrada koja proizlazi iz poznavanja samog sebe?
Ne znam. Ali pretpostavljam da je to bezuvjetna ljubav i bezuvjetno prihvaćanje. Reći ću vam kada dođem do tog nivoa svjesnosti.
