Upoznajte za sada najslavniju bolest 21. stoljeća na jedan sasvim novi način.
Kako izgleda virus svinjske gripe?
Zamislite rukometnu loptu i zatim po cijeloj njezinoj površini zabodite čavle u dvije različite veličine ili oblika. Zatim zamislite da tu loptu smanjite na veličinu manju od vrška igle i manju od jezgre stanice… na veličinu od otprilike 50-120 nm. Tako otprilike izgleda virus svinjske gripe. U unutrašnjosti te lopte koja zapravo predstavlja ovojnicu virusne čestice nalazi se virusna nasljedna uputa. Za razliku od ljudi čija je nasljedna uputa molekula DNA, virusi mogu imati i drugi oblik nasljedne upute – molekulu RNA koja postoji i u našem tijelu, ali kod nas ima isključivo ulogu prepisivanja i prevođenja gena iz DNA u proteine. Naše stanice ne mogu postojati bez molekule DNA, ali neki virusi mogu, pa tako i virus gripe. Njegova nasljedna uputa spremljena je u virusnoj čestici u obliku 8 molekula RNA.
Što znači H1N1?
Ako ponovno virus svinjske gripe usporedimo s rukometnom loptom u čiju su površinu zabodeni čavli, dvije vrste čavala bile bi dvije vrste površinskih glikoproteina. Glikoproteini su molekule sastavljene od šećera i proteina, a na virusu gripe razlikujemo tzv. hemaglutinine (H) i neuraminidaze (N). Virus svinjske gripe je virus gripe tipa A, i kod njega razlikujemo ukupno 16 različitih vrsta hemaglutinina i 9 različitih vrsta neuraminidaze. Svaka od vrsta H i N označena je brojem.
Ljudi se u normalnim okolnostima mogu inficirati virusima koji nose H 1, 2 ili 3 i N tipa 1 ili 2, no u rijetkim slučajevima može doći i do prijenosa drugih vrsta H ili N s ptica na čovjeka. Takav je slučaj bio sa H5N1 (ptičjom gripom) koja je prešla s divljih ptica na uzgojnu perad, a zatim na čovjeka u Hong Kongu (1997.) i potom se proširila u nizu azijskih zemalja (2003.), Europi (2005.) i Africi (2006.); uglavnom među ljudima koji su svakodnevno dolazili u doticaj s pticama ili jeli zaraženo meso.
Koliko tipova gripe postoji?
Razlikujemo 3 osnovna tipa gripe: tip A, tip B i tip C (tipovi A i B unutar ovojnice imaju 8 molekula RNA, a tip C ima 7 molekula RNA). Svaki od ova osnovna tri tipa ima široki spektar podtipova i djelovanjem evolucije ti se podtipovi međusobno miješaju ili mutacijama nastaju sasvim novi. Tip A u koji pripada H1N1, ali i H5N1 koji je bio aktualan prije nekoliko godina, prvenstveno je karakterističan za ptice močvarnih područja.
Ptice često obole od virusa gripe tipa A s blagim simptomima ili bez ikakvih simptoma, no povremeno nastaju mutacije virusa koje mogu biti izuzetno teške. Takvi mutirani oblici gripe tipa A mogu izazvati pandemije među pticama i nekim sisavcima kao što su konji i svinje, ali i među ljudima.
Tip C većina ljudi preboli u djetinjstvu i stječe imunost za cijeli život, a tip B je rjeđi i nije toliko sklon promjenama i mutacijama kao tip A.
Koliko su česte pandemije gripe?
Pandemije gripe, gledano iz povijesne perspektive, nisu rijetkost. Pod pojmom pandemija podrazumijeva se epidemija ogromnih razmjera, a takve se epidemije u slučaju gripe u ljudskoj populaciji u prosjeku pojavljuju svakih 50-ak godina.
Pandemija H1N1 zadnji se puta pojavila 1977. godine, tada poznata kao ruska ili crvena gripa jer je zamijećena u Sovjetskom savezu. Prije toga, možda i najpoznatija epidemija H1N1 je zloglasna španjolska gripa koja je od 1918. do 1920. po nekim podacima odnijela veći broj žrtava nego 1. svjetski rat.
Bitno je ipak naglasiti da usprkos tome što su sve tri H1N1, svinjska, ruska i španjolska gripa ne dijele cijelu nasljednu uputu. Svinjska je gripa opasnija od tzv. sezonske gripe zbog specifičnih simptoma kao što su između ostalog proljev i povraćanje i toga što često napada pluća, no prema mnogim karakteristikama višestruko je blaža od španjolske gripe. Sojevi koji su smrtonosni poput španjolske gripe zapravo su vrlo rijetki jer je virusima u interesu razmnožiti se i opstati unutar jednog domaćina pa se zatim s njega proširiti na druge, a ne uništiti domaćina u kojem žive i izumrijeti. Sa druge strane, uz nepropisnu njegu i zanemarivanje simptoma, gotovo svaki soj gripe može biti smrtonosan.
Zašto svinjska gripa zabrinjava neke znanstvenike?
Da bi virus gripe ušao u ljudsko tijelo i ostao u njemu, mora imati mogućnost vezati se za molekule koje se nalaze na površini tj. na membranama ljudskih stanica. Virus gripe veže se za molekulu na površini stanica koja se zove sijalična kiselina. Ljudi imaju α-2,6 tip sijalične kiseline, a ptice α-2,3 tip sijalične kiseline. Zbog toga ljudi ne mogu oboljeti od svih oblika gripe od kojih obolijevaju ptice – virus jednostavno nema mogućnost ući u naše stanice.
Svinje mogu oboljeti od brojnih vrsta ptičjih gripa jer imaju sijaličnu kiselinu tip α-2,3 ali i od gripa koje napadaju ljude jer imaju i tip α-2,6 sijalične kiseline.
Osobito je nezgodno to što se svinje iz uzgoja često nalaze u bliskom kontaktu s ljudima, ali i peradi. Ono što najviše zabrinjava znanstvenike je potencijal stvaranja novog, mutiranog soja virusa u svinjama koje mogu biti istovremeno zaražene npr. svinjskom gripom (H1N1) i ptičjom gripom (H5N1).
Iako je ova mogućnost kombiniranja svinjske i ptičje gripe za sada samo teoretska i čak i da dođe do genetskog “miješanja” ova dva virusa ne mora značiti da bi novonastali soj nosio najgore karakteristike oba. Ipak bi i sama mogućnost možda trebala biti dovoljna za obraćanje pažnje na važnost znanosti u osiguravanju budućnosti i opstanka ljudskog roda. Spoznaja o tome da svinje dijele tip sijalične kiseline s pticama i ljudima omogućuje nam da možda u budućnosti procjepljivanjem svinja sprječavamo prijelaz nekih ptičjih gripa na ljude ili nastajanje novih mutanti, a poznavanje genetike i biokemije virusa omogućuje stvaranje novih cjepiva i antivirusnih lijekova koji u kombinaciji s odgovornim ponašanjem i adekvatnim higijenskim mjerama višestruko povećavaju kvalitetu ljudskog života. Zaboravite stoga na paniku i branite se od gripe znanjem.
Izvor: Biologija.com.hr
