Akademik Davor Miličić: Način života uzrok je bolesti u 70 posto slučajeva

Davor Miličić

O najčešćim kardiovaskularnim bolestima te kako danas izgleda liječenje, razgovarali smo s akademikom Davorom Miličićem, predsjednikom Hrvatskog kardiološkog društva i Zaklade Hrvatska kuća srca te predstojnikom Klinike za bolesti srca i krvnih žila, KBC Zagreb.

Godišnje u Hrvatskoj od kardiovaskularnih bolesti umre više od 20 tisuća ljudi pa govorimo o vodećem uzroku smrti. Kakvi su trendovi, raste li smrtnost ili pada?

Smrtnost je prevelika, zato se i nadalje uvrštavamo u europske zemlje visokog kardiovaskularnog rizika. Ona, međutim, ipak opada, budući da trenutačno iznosi 40-ak posto, a prije 10-15 godina kardiovaskularna smrtnost u nas je premašivala pedeset posto pa možemo slobodno reći da se spomenuto smanjivanje kardiovaskularne smrtnosti tijekom vremena poklapa s postupnim napretkom našega društva. Zanimljivo, smrtnost od bolesti srca i krvnih žila u Europi i globalno jako dobro odražava stupanj razvijenosti neke zemlje. Tako se primjerice u skandinavskim zemljama kao i u Francuskoj ponajmanje umire od bolesti srca, smrtnost je od njih desetak posto niža nego u nas. Globalno pak kardiovaskularna smrtnost raste, uglavnom na račun mnogoljudnih slabije razvijenih odnosno siromašnih zemalja.

Čemu možemo zahvaliti pad te smrtnosti?

Poruke koje želim podijeliti s javnošću u ovome razgovoru mnogo smo puta na jasan i jednostavan način ponavljali na različitim forumima i u medijima, pa smo kao struka možda i mi malo pridonijeli spomenutim povoljnim trendovima. Drugim riječima, temeljna načela kardiovaskularne prevencije opće su poznata, ali oni uvjetno zdravi skloni su razmišljanju da će ih bolesti zaobići. Također smatram da je i razvoj kardiologije, one terapijske, također pridonio smanjenju smrtnosti. Dok je prije dvadesetak godina bolnička smrtnost od infarkta miokarda iznosila i do petnaestak posto, danas, u eri intervencijske kardiologije, ona iznosi svega nekoliko postotaka. Općenito, došlo je do ogromnog napretka u kardiološkoj dijagnostici, kao i mogućnostima liječenja – od lijekova, do uređaja kao što su primjerice ugradbeni defibrilatori, ili intervencija – kao što je postavljanje tzv. potpornica odnosno stentova u kritična suženja na koronarnim i ostalim arterijama.

Spriječite bolesti srca i krvnih žila u 9 koraka - redovito mjerenje tlaka je važno

Koje suvremene metode liječenja su najviše utjecale na smanjenje smrtnosti, odnosno pospješile liječenje pojedinih kardiovaskularnih bolesti?

Spomenuo sam intervencijsko liječenje infarkta miokarda i posljedično znatno smanjenje bolničke smrtnosti od srčanoga udara. Prirođene bolesti srca mogu se korigirati kako intervencijskim postupcima tako i kardiokirurškim operacijama. Aritmije, uključujući i one opasne, danas se mogu uspješno liječiti tzv. ablacijskim tj. intervencijskim, invazivnim postupcima. Bolesni srčani zalistci mogu se liječiti bilo kirurškim zahvatima, a neki i manje invazivnim intervencijama koje su u djelokrugu kardiologa. Liječenje zatajivanja srca doživjelo je veliki napredak, a za najteže slučajeve postoje transplantacija srca kao i mehanička krvotočna potpora – od izvantjelesne cirkulacije do različitih privremenih ili dugotrajnih crpki za potporu rada miokarda. Naposljetku, nipošto se ne mogu zaobići ni lijekovi u kardiologiji. Tu je postignut impresivan napredak, pa se mnogi pacijenti uspješno liječe samo lijekovima ili kombinacijom lijekova i intervencijskih metoda.

Koje su najnovije metode liječenja?

Imamo sreću da nam posljednjih godina pristižu novi, učinkoviti i za pacijenta sigurni lijekovi, a i intervencijska kardiologija doživljava ogroman napredak, kao što su primjerice nove generacije stentova, ali tu su i nove metode, poput mogućnosti ugradnje srčanih zalistaka bez otvaranja prsnoga koša i potrebe za izvantjelesnim krvotokom. Kardiologija sve više "otima" posao kardijalnoj kirurgiji i time omogućuje širu dostupnost i manju invazivnost u liječenju.

U kojoj su mjeri hrvatskim pacijentima dostupne najsuvremenije metode liječenja i lijekovi?

Rekao bih gotovo u potpunosti. Doista nema nikakve potrebe da se bilo koji odrasli kardiološki pacijent šalje na liječenje u inozemstvo. A i hrvatski su kardiolozi uglavnom na visokoj europskoj razini.

Kako suvremeni način života utječe na pojavnost i razvoj ovih bolesti?

Moderan čovjek izložen je stresu, obilju tzv. brze ili općenito nezdrave i hiperkalorijske hrane, pušenje duhana i nadalje je raširena navika, previše sjedimo i premalo se krećemo. Sve to samo po sebi pogoduje razvoju kardiovaskularnih bolesti kao i bolesti koje su ključni čimbenici rizika za kardiovaskularni pobol i smrtnost, kao što je arterijska hipertenzija, šećerna bolest te poremećaj metabolizma masnoća. Iz ovoga je jasno da je riječ o okolnostima koje se mogu mijenjati nabolje, a bolesti poput hipertenzije, dijabetesa ili hiperlipidemije treba na vrijeme prepoznati i dosljedno liječiti. Dakle, danas doista pouzdano znamo kako i zašto nastaju bolesti srčanožilnog sustava od kojih se najčešće umire i imamo rješenja za njihovo suzbijanje. Što više ljudi osvijesti ove činjenice i što bude snažnija potpora politike i drugih mjerodavnih društvenih čimbenika, to ćemo uspješnije smanjivati pojavnost kardiovaskularnih bolesti, kao i njihove posljedice, tj. invalidnost i smrt.

Jesu li uzroci češće urođeni ili uvjetovani životnim navikama?

Smatra se da je za većinu ključnih kardiovaskularnih bolesti nasljeđe manje bitno od načina života, tj. genetika im pridonosi tridesetak posto, a način života i nepridržavanje mjera prevencije oko sedamdeset posto. Naravno, u kardiologiji postoje i bolesti koje su gotovo u potpunosti nasljedno uvjetovane, zatim prirođene bolesti srca koje su posljedica razvojnih poremećaja ploda tijekom trudnoće majke te stečene bolesti koje nisu povezane s nasljeđivanjem, poput virusnih upala miokarda.

Koje su najčešće kardiovaskularne bolesti i koliko su zapravo izlječive?

Izuzmemo li hipertenziju, dijabetes ili hiperlipidemiju, smatrajući ih u ovom kontekstu ključnim rizičnim čimbenicima za razvoj tih, kao što ste u pitanju naveli, najčešćih kardiovaskularnih bolesti, možemo ustvrditi da su, u užem smislu, najčešće kardiovaskularne bolesti bolest koronarnih arterija, moždanih ili perifernih arterija te bolesti aorte. Najčešće se umire od srčanoga i moždanoga udara, koji pak predstavljaju najopasnije komplikacije ateroskleroze. Ateroskleroza je dakle odgovorna za naviše kardiovaskularnoga pobola i smrtnosti. Ona nije izlječiva, ali se može usporiti njezino napredovanje te štoviše postići i stanovita regresija aterosklerotskih promjena, a time se mogu spriječiti njezine komplikacije. Jesu li komplikacije ateroskleroze izlječive, zanimljivo je pitanje. Primjerice, otvaranjem začepljene koronarne arterije intervencijskim postupkom u ranoj fazi akutnog infarkta miokarda uspostavlja se prethodno zapriječeni protok u koronarki i time sprečava odumiranje tkiva miokarda uzrokovano odsustvom dotoka krvi pa tako i kisika, neophodnog za preživljenje i funkciju srca. Dakle, uz moderno liječenje možemo se složiti da je infarkt miokarda u najranijoj fazi izlječiv, tj. ne mora ostaviti trajne posljedice po strukturu i funkciju miokarda. Intervencijsko otvaranje začepljene moždane arterije u ranoj fazi moždanoga udara može spasiti dio moždanoga tkiva koje je bilo ostalo bez dotoka krvi i ubrzo bi odumrlo. Većinom ipak govorimo o zalječenju, o privremenom ili djelomičnom izlječenju. Međutim, valja istaknuti da suvremena kardiologija lijekovima i intervencijama može uspješno spašavati živote oboljelih i omogućiti im kvalitetno preživljavanje. Naravno, i u kardiologiji postoje ograničenja, pa zato i unatoč liječenju oboljela osoba može umrijeti ili zadobiti trajne, blaže ili teže posljedice, koje onda ograničavaju i skraćuju preostali život. Liječenje teškoga, uznapredovaloga zatajivanja srca također je vrlo izazovno i u nekim slučajevima može rezultirati i izlječenjem. Primjer je transplantacija srca. Teško bolesno, nativno srce zatajuje, ne reagira na tzv. konvencionalnu terapiju. Slično nekoj zloćudnoj tumorskoj bolesti koja u nekoj fazi postaje neosjetljiva na terapiju, pa je zbog toga pacijent nažalost osuđen na smrt. U kardiologiji pak, osobe koje imaju teško zatajivanje srca, a nemaju teško posljedično oštećenje jetre, bubrega ili mozga, mogu se (iz)liječiti transplantacijom donorskoga, zdravoga srca. Uspješna zamjena bolesnoga srca donorskim zdravim srcem može se smatrati izlječenjem zatajivanja srca. Upitno je može li se takva osoba – primatelj srčanoga presatka smatrati zdravom, budući da ovisi o imunosupresijskoj terapiji protiv odbacivanja organa te redovitim, isprva čestim, a poslije sve rjeđim liječničkim kontrolama.

Zašto dolazi do iznenadnog srčanog zastoja, posebice kod mladih, zdravih i fizički spremnih sportaša? Nisu li oni pod stalnom paskom sportskih liječnika?

Iznenadna smrt uslijed srčanoga zastoja najčešće je uzrokovana fibrilacijom odnosno tzv. treperenjem klijetki, tj. zloćudnom aritmijom koja uzrokuje srčani zastoj. Ne može se živjeti bez kucajućega srca. E sad, takav iznenadni srčani zastoj, odnosno zloćudna aritmija koja do njega dovodi, najčešće se javlja kao posljedica infarkta miokarda. Imaju li nekakvu anomaliju koronarnih arterija ili pak neprepoznatu aterosklerotsku koronarnu bolest, i naizgled najzdraviji mladi športaši mogu doživjeti naglu smrt zbog fatalne aritmije u akutnom infarktu miokarda, katkada provociranome ekstremnim tjelesnim naprezanjem. Nadalje, neke nasljedne kao i stečene bolesti miokarda poznata ili nepoznata uzroka također mogu dovesti do opasnih aritmija, odnosno iznenadne srčane smrti. Sportaši koji intenzivno treniraju moraju biti pomno pregledani kako bi se isključila neka neprepoznata, asimptomatična, ali potencijalno smrtonosna kardiološka dijagnoza, ali katkada neke rijetke bolesti odnosno poremećaji mogu biti nedostupni klasičnoj dijagnostici. Iznenadna smrt u sportaša srećom je iznimno rijetka, ali je, prirodno, odjek takvih smrti ogroman. Iznenadna srčana smrt znatno je češća u sredovječnih i starijih ljudi negoli u mladih športaša. Zamislite, u Hrvatskoj od srca iznenada umire oko devet tisuća ljudi, odnosno svakoga sata jedna osoba umre zbog srčanog aresta.

Postoje bolesti kod kojih nema nikakvih simptoma pa ostaju neprepoznate. Kako takve situacije na vrijeme rješavati? Sistematskim pregledima?

Doista, simptomi poput prsne boli, aritmije srca ili simptomi i znakovi zatajivanja srca mogu izostati u mnogih kardioloških bolesnika. Sistematski pregledi naizgled zdravih, ako se provode kvalitetno i ako su dobro osmišljeni, mogu znatno pridonijeti pravodobnom otkrivanju asimptomatskih kardioloških bolesnika i omogućiti njihovo optimalno liječenje, uključujući i sprečavanje nagle aritmogene smrti. Katkada je dovoljno napipati bilo ili poslušati srce s pomoću stetoskopa te tako otkriti primjerice asimptomatsku aritmiju ili pak šum na srcu, kao posljedicu bolesti srčanih zalistaka ili nekoga patološkog pretoka krvi među šupljinama srca. To je moguće otkriti i prije nego što nastanu simptomi, a što se poremećaj prije otkrije, može se učinkovitije liječiti i kontrolirati. Uvid u EKG također katkada razotkriva neke poremećaje elektriciteta u miokardu koji mogu biti i pretkazatelji opasnih aritmija, odnosno iznenadne smrti. Podatak o nekim bolestima srca i krvnih žila u bliskih srodnika, posebice preuranjenih, također može uputiti na to da je potrebna dodatna pozornost, premda je pacijent još uvijek naizgled zdrav.

Rekli ste nedavno da često postoji diskrepancija između onog što trenutačno uključuje HZZO i najnovijih smjernica. Možete li navesti neki primjer?

Dobar primjer jest vrijednost "štetnoga," aterogenog LDL-kolesterola koju HZZO priznaje kao granicu za uvođenje novih lijekova u bolesnika vrlo visokoga rizika. Tim, novim lijekovima, povrh konvencionalne terapije, u većine visokorizičnih bolesnika LDL-kolesterol može se dovesti u željene granice. Smjernice naime nalažu da se LDL-kolesterol treba sniziti na vrijednosti ispod 1,4 mmol/L, a HZZO ima drugu ciljnu vrijednost, tj. 2,6 mmol/L. Nemojte me pogrešno shvatiti, razumijem raskorak između mogućnosti današnje medicine i enormnih troškova u zdravstvu, ali nas kao stručnjake ipak frustrira što ne možemo odmah implementirati nedvojbene znanstvene dokaze u kliničku praksu. Međutim, Hrvatsko kardiološko društvo trajno se skrbi za napredak naše kardiologije i na koncu uspijeva s pomoću argumenata izboriti uglavnom sve što si je zacrtalo.

Simptomi kardiovaskularnih bolesti razlikuju se ovisno o stanju koje imate: Ovo je 13 najčešćih

Razgovarala: Romana Kovačević Barišić

Foto: Arhiva

 Prati nas na Viber Public Chatu!