Autoimune bolesti su one bolesti koje izazivaju da naš imunološki sustav reagira protiv tkiva našeg tijela.
Osim što autoimune bolesti okreću naš imunološki sustav protiv tkiva našeg tijela, također i proizvode protutijela koja napadaju ta tkiva, a tad se ona nazovu autoantitijela. Prof. dr. sc. Vitomir Burek, imunolog i specijalist infektolog, kao i voditelj Poliklinike Imunomed, navodi kako žene puno češće obolijevaju od autoimunih bolesti nego muškarci, odnosno da je među oboljelima od autoimunih bolesti čak 75 posto žena, ali da razlog ovoj pojavi nije jasan.
Osim toga, navodi kako je opisano preko 40 autoimunih bolesti, no neki izvori navode i njih 65, odnosno i 80. U Hrvatskoj, manje od 10 posto populacije obolijeva od autoimunih bolesti.
U zadnjih dvadesetak godina bilježi se veća učestalost autoimunih bolesti u Hrvatskoj, kao i u svijetu. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 3 do 8 posto populacije obolijeva od autoimunih bolesti, no vjerojatno je taj broj znatno veći. U nekim zemljama, međutim, kao u SAD-u, navodi se učestalosti i do 20 posto. Ove brojke variraju jer je kod nekih autoimunih bolesti porijeklo diskutabilno, istaknuo je prof. dr. sc. Burek.
Također, objasnio je kako nema direktnog dokaza koji povezuje sjedilački način života s razvojem autoimunih bolesti, no kako neke navike mogu pridonijeti razvoju istih.
Najčešće se navodi intenzivan stres, loša (neizbalansirana) prehrana, veza između pretilosti i artritisa, pušenje, premalo kretanja. U tom smislu se govori o autoimunim bolestima kao „bolestima obilja“, naglasio je.
Najčešće autoimune bolesti
Kao one najčešće koje se pojavljuju, navodi:
- Reumatoidni artritis – kronična upalna bolest vezivnog tkiva
- Crohnova bolest – kronična upala crijeva
- Celijakija – kronična bolest koju obilježava nepodnošenje glutena
- Hashimotova bolest – upala štitnjače
- Dijabetes tipa 1 – tip šećerne bolesti ovisan o inzulinu
- Multipla skleroza – kronična upalna i degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava, a oštećenja mogu zahvatiti mozak i kralježničku moždinu
- Lupus eritematodes – bolest kože
- Skleroderma – uzrokuje otvrdnuće kože i unutarnjih organa što može dovesti do zatajenja srca i pluća
- Sjögrenov sindrom – suhoća na sluznicama tijela (oči, usta)
Uzrok pojavljivanja autoimunih bolesti i dalje nije jasan, no dr. sc. Burek navodi kako se govori o mnogim faktorima koji na pojavu istih utječu.
Vjeruje se da kod većine autoimunih bolesti geni igraju veliku ulogu – naime ako postoji genetska predispozicija znatno se povećava rizik oboljenja od autoimunih bolesti. Često se navodi da bi neki infektivni agensi (virusi, bakterije) mogli biti „okidači“ autoimune bolesti. Navode se i neki lijekovi, intenzivni stres, pušenje i drugo. Ovi faktori u kombinaciji s genetskom predispozicijom vjeruje se da pridonose razvoju autoimunih bolesti, objasnio je specijalist infektolog.
Simptomi autoimunih bolesti
Nije samo nejasan uzrok autoimunih bolesti, već se problemi pojavljuju i pri dijagnozi istih, pogotovo u početnim stadijima. Dr. sc. Burek napominje kako su simptomi opći i nespecifični, odnosno različite autoimune bolesti imaju jednake simptome, koje dijele i s drugim bolestima koje nisu autoimune.
To je razlog da pacijenti često „lutaju“, tj. obilaze mnoge specijaliste prije nego se postavi prava dijagnoza. Najčešći simptomi, posebno u početku autoimune bolesti, su: bol u zglobovima, povišena temperatura, osjećaj slabosti, osipi po koži, gubitak težine, umor, osjećaj slabosti mišića. Ovi znakovi i simptomi mogu varirati od osobe do osobe te varirati kroz vrijeme – naime smanjujući se ili povećavajući bez pravilnog ritma. – ističe Burek.
Ovakva šarolikost simptoma, objašnjava se time što autoimune bolesti mogu zahvatiti skoro svaki dio tijela, od mišića, kože, zglobova, krvnih žila, živaca, oči, endokrinih žlijezda i pluća. Dr. sc. Burek naglašava da autoimune bolesti mogu izazvati probleme u trudnoći, poput spontanog abortusa ili prijevremenog porođaja. Ističe kako može doći i do istovremenog nastanka više autoimunih bolesti, i baš zbog toga situacija može postati vrlo komplicirana.
Laboratorijsko ispitivanje autoimunih bolesti
Jedno od najvažnijih laboratorijskih postupaka u dijagnostici autoimunih bolesti jest dokazivanje autoantitijela. Naime, kada strani agens (npr. virusi, bakterije) uđe u organizam imunološki sustav stvara antitijela usmjerena na taj agens sa svrhom da ga razori, a mi koristimo dokazivanje tog antitijela u postavljanju dijagnoze. Kod autoimunih bolesti imuni sustav stvara antitijela usmjerena na vlastita tkiva, zato ih i zovemo autoantitijela. Kao i kod stranog agensa, ova autoantitijela nam pomažu u dijagnozi o kojoj se autoimunoj bolesti radi. – istaknuo je specijalist infektolog.
Koristi se niz testova kako bi se ustvrdile autoimune bolesti, poput testova antinuklearnih antitijela (ANA, ENA), antikardiolipinskih antitijela, beta 2 glikoproteinskih antitijela, antitransglutaminaznih antitijela, glijadinskih antitijela, ASCA (Crohnova bolest), reumatskog faktora i sličnih testova.
Pritom kod pojedinih antitijela važno je detektirati i razred antitijela, tj. IgM, IgG i IgA. Kada se jednom utvrdi postojanje jednog ili više autoantitijela nužno je test nakon nekog vremena ponoviti da se utvrdi dinamika tih antitijela – odnosno, hoće li će ona rasti, padati ili ostajati na istoj razini jer o tome može ovisiti i terapija. Uz te specifične pretrage obavezan je i pregled krvi (KKS), sedimentacija, CRP (C reaktivni protein) i neke druge opće pretrage, istaknuo je dr. sc. Burek.
Napominje kako se antitijela kod nekih bolesti mogu pojaviti i godinama prije nego se pojave simptomi, dok se terapija temelji na smanjivanju simptoma uz protuupalne lijekove te kontroliranju autoimunog procesa.
U tom smislu koriste se sredstva za smanjenje produkcije autoantitijela koja razaraju stanice domaćina. Pritom se koriste kortikosteroidi i citostatici, objasnio je.
Pogledajte kako na vrijeme prepoznati simptome reumatoidnog artritisa, a saznajte i simptome dijabetesa.
Foto: Shutterstock
G. Horvat
