Crohnova bolest je upalna bolest probavne cijevi autoimunog porijekla, drugim riječima nastaje kao posljedica promjena u našem imunološkom (obrambenom) sustavu.
Utvrđeno je da su nosioci određenih gena skloniji razvoju te bolesti, tu bolest ili neku od bolesti iz iste skupine zna imati više članova obitelji, no bolest nije nasljedna.
Simptomi Crohnove bolesti
Simptomi se mogu javiti u bilo koje životno doba, no najviše novih slučajeva se bilježi kod mladih, naročito adolescenata.
Upala koja se javlja kod ove bolesti je obilježena svarenjem ulkusa (rana) na sluznici probavne cijevi. Može zahvatiti bilo koji dio probave, no tipična lokalizacija je na završnom dijelu tankog crijeva, zbog čega se bolest naziva i terminalni ileitis (terminalni- završni; ileum – treći, posljednji odsječak tankog crijeva koji se spaja na debelo crijevo).
Najčešći simptom bolesti je proljevi, čija učestalost ovisi o dužini crijeva zahvaćenog upalom. Proljevi su praćeni gubitkom tjelesne težine, slabokrvnošću (krvarenje iz izranjavanog crijeva), nekada povišenom temperaturom. Ukoliko je upalom zahvaćeno debelo crijevo proljevi su praćeni i vidljivim krvarenjem.
Dijagnoza Crohnove bolesti
Velik se broj drugih bolesti manifestira na isti način, no danas postoji pretraga, fekalni kalprotektin, koji s visokom sigurnošću sugerira upalnu bolest crijeva kao uzrok simptoma.
Definitivna potvrda bolesti se dobiva kolonoskopijom, pregledom debelog crijeva s kamerom, pri kojoj se može pregledati i kraći dio tankog crijeva, a ključno je tijekom pretrage uzeti male uzorke crijeva koji se potom analiziraju mikroskopski.
Kako bolest može istovremeno zahvatiti više odvojenih dijelova probavne cijevi, važno je provjeriti i jednjak, želudac, početni dio tankog crijeva gastroskopijom, kao i čitavo tanko crijevo (rendgenom, eventualno video kapsulom, danas često magnetskom rezonancom).
Isto tako Crohnova bolest se može manifestirati i izvan probavne cijevi (jetra, zglobovi, koža itd.) te je na početku liječenja važno provjeriti i cjelokupno stanje bolesnika.
Liječenje Crohnove bolesti
Za liječenje Crohnove bolesti danas koristimo čitav niz lijekova koji su pokazali efikasnost u smirivanju upale i cijeljenju vrijedova u probavnoj cijevi. Najduže prepisujemo mesalazin, lijek koji je nastao modifikacijom jednog antibiotika, potom imunosupresorske lijekove (lijekovi koji”smiruju” pretjeranu aktivnost imunološkog aparata-kortikosteroidi, citostatici), a kod bolesnika kojima se bolest ne smiruje na navedenu terapiju ili imaju komplicirani oblik bolesti sa širenjem upale sa probavne cijevi na susjedne organe, danas se prepisuju biološki lijekovi, popularno nazvani pametnim lijekovima.
Kirurško liječenje se koristi relativno rijetko, kod kompliciranih oblika bolesti koji se uz konzervativnu terapiju lijekovima ne smiruju, ili ako cijeljenjem upale nastaju ožiljci koji sužavaju crijevo i onemogućuju njegov normalni rad. Kirurški zahvat mora biti poštedan, operira se samo onaj dio probavne cijevi za koji sa sigurnošću možemo reći da je nefunkcionalan ili aktivnošću bolesti ugrožava pacijenta.
Uz nabrojane lijekove uvijek se preporuča i unošenje većih količina probiotika (“dobre” crijevne bakterije), a važno je i korigirati prehranu. Hrana nije uzrok bolesti, no kriva prehrana može pogoršati simptome.
U aktivnoj fazi bolesti preporuča se lagana kuhana hrane, potrebno je izbjegavati mlijeko, koje često pogoršava simptome, no velik broj bolesnika može konzumirati mliječne proizvode (nemasni sir, jogurt). Gazirana pića, kava, čajevi s teinom, alkohol izrazito smetaju, a većina bolesnika reagira pojačanim proljevima na unos svježeg voća, pogotovo onog bogatog voćnim šećerima, a većini smetaju i agrumi. Kako se bolest smiruje većina bolesnika može proširiti vrstu namirnica za pripremu hrane, odnosno osjećati se dobro uz jednu zdravu, uravnoteženu prehranu.
Što se lijekova tiče u smirenoj fazi bolesti lijekovi se ne prestaju uzimati, ali se u pravilu njihova doza smanjuje na tzv. dozu održavanja.
Bolest, nažalost, može recidivirati, ponovna aktivacija bolesti se povezuje s jačim emotivnim ili fizičkim stresovima (teža bolest kao gripa, upala pluća i slično), no ponekad recidiv nastupi iz nejasnih razloga. Liječenje recidiva bolesti je isto kao i pri prvoj manifestaciji.
Autor teksta: dr. med. Maja Gusej, specijalistica interne medicine – gastroenterologije, Poliklinika Medico
Foto: Shutterstock
