Dijabetes - 7 najčešćih pitanja oboljelih i odgovora stručnjaka

Dijabetes, secerna bolest

Hrvatski savez dijabetičkih udruga (HSDU) je uveo posebnu telefonsku liniju koja je aktivna jedan dan u tjednu (srijeda) i na koju se zainteresirane osobe s dijabetesom, članovi njihovih obitelji, njihovi prijatelji ili ljudi koje zanima mogu javiti i dobiti odgovore na svoja pitanja.

Prema riječima Davora Bučevića, predsjednika HSDU-a, u Hrvatskoj je 235.000 punoljetnih osoba koje imaju postavljenu dijagnozu šećerne bolesti, dok je stručna procjena o 51.000 osoba koje su inzulin ovisne i 170.000 sa tipom 2 tj. dijabetes kompenziraju s oralnom (tablete) terapijom. Procjena je da još oko 80.000 stanovnika Hrvatske ima povišene vrijednosti šećera u krvi a da toga nisu ni svjesne.

Iz tjedna u tjedan pozivom na broj 01/5530-503 u vremenu od 16.30 do 18.30 sati možete sa dežurnom stručnom osobom porazgovarati o svojim problemima. 

Nas je zanimalo koja su najčešće postavljena pitanja od strane građana

1. Da li se promjene raspoloženja mogu objasniti promjenama glikemije?

Promjene glikemije mogu biti praćene raznim simptomima među kojima su i promjene raspoloženja odnosno ponašanja. U slučaju hipoglikemije, mogu se javiti nervoza, anksioznost, iritabilnost i umor, a u mlađe djece nagle i bezrazložne promjene raspoloženja. U konačnici, tešku hipoglikemiju prati i poremećaj svijesti. Promjene raspoloženja nisu česte uz hiperglikemiju gdje u prvom redu dominiraju žeđ i pojačano mokrenje, no moguć je i pojačan umor.

2. Osoba ima probleme s regulacijom glikemije i zanima je kako se boriti s velikim oscilacijama šećera u krvi?

Velike i neželjene oscilacije glikemije nerijetko susrećemo u dječjoj i adolescentnoj dobi, budući da je riječ o vrlo burnim i emotivno nabijenim razdobljima života, gdje se mnogo toga odvija "nepredviđeno" i impulzivno. Stoga je vrlo važna podrška i nadzor roditelja uz individualan terapijski pristup i savjetovanje.

3. Da li je istina da postoje neke nove tablete koje snižavaju šećer, a djeluju preko bubrega?

Na našem tržištu je nedavno odobrena nova skupina peroralnih hipoglikemika: inhibitori SGLT-2 nosača. Odrasli čovjek svakodnevno kroz bubrege filtrira oko 180 g glukoze koji se potom ponovno vraćaju u cirkulaciju, i to gotovo 90 posto. Nedavna istraživanja pokazuju kako je u osoba sa tipom 2 šećerne bolesti povišena mogućnost povrata filtrirane glukoze u krvotok upravo preko spomenutih nosača. Ova vrsta peroralnih hipoglikemika blokira spomenute nosače, sprečava povrat suviška glukoze u krvotok, odnosno, omogućuje izlučivanje suviška glukoze iz organizma.

Treba imati na umu da ova vrsta lijekova nije namijenjena liječenju osoba sa tipom 1 šećerne bolesti, da kao i svaki drugi lijek ima svoje indikacije i kontraindikacije, kao i nuspojave koje su, doduše rijetke, a odnose se prvenstveno na infekcije genitalnog sustava.

4. Što je fenomen zore? Kako terapijski pristupiti fenomenu zore?

U vrijeme puberteta i adolescencije postizanje optimalne glukoregulacije vrlo je zahtjevno, što zbog loše suradljivosti, što zbog hormonskih promjena u tom životnom razdoblju. Naime, upravo je u vrijeme puberteta i adolescencije pojačano lučenje hormona rasta koji smanjuje osjetljivost na inzulin. S obzirom da se hormon rasta najvećim dijelom luči noću, to je razdoblje kada dolazi do najizraženijeg smanjenja inzulinske osjetljivosti što rezultira pojavom visokih koncentracija glukoze u krvi rano ujutro, tzv. "fenomenom zore“. Posljedica je poteškoća u titraciji inzulinske terapije. Najčešći terapijski pristup je pomicanje večernje doze bazalnog inzulina na kasnije i/ili povisivanje njegove doze, odnosno po potrebi zamjena jednog pripravka dugodjelujućeg inzulina drugim.

5. Kome se obratiti za psihološku podršku?

Svi dječji klinički psiholozi na klinikama za pedijatriju između ostalog rade i s djecom oboljelom od dijabetesa. Naravno, na našoj telefonskoj liniji postoji dežuran psiholog gdje možete postaviti detaljnija pitanja.

6. Kako pomoći sinu da prihvati dijabetes?

Dijagnoza dijabetesa je vrlo uznemirujući i zbunjujući događaj. Strah koji dijete osjeti, zajedno s roditeljem, teško je izbjeći. No, takve reakcije su uglavnom kratkotrajne i prolazne s obzirom da se djeca lakše usmjeravati na sadašnjost. Bitno je da dijete ima podršku obitelji, da postoji osoba kojoj se može povjeriti , reći kako se osjeća te da zna da će u tome biti shvaćen. Ovisno o dobi djeteta treba se usmjeravati na pojedine aspekte prilagodbe na bolest, pa će se tako mlađa djeca više oslanjati na pomoć roditelja, dok će kod starije djece prevladati želja za provođenjem vlastite volje koja će se ponekad "sukobljavati“ s traženom strogom kontrolom šećera.

Roditelj ne treba sažalijevati dijete radi bolesti, no, isto tako treba dobro znati prepoznati kada dijete "iskorištava“ svoje stanje kako bi došlo do nekog cilja. Treba postaviti realne ciljeve, objasniti djetetu da dobra kontrola šećera ne znači uvijek idealne šećere, te poticati samokontrolu i edukaciju. Pohvalite svoje dijete za trud koji ulaže, a nemojte kritizirati kad pogriješi. Propitkujte dijete kako bi ono riješilo neki problem, umjesto da vi donosite sve odluke i na taj način radite na osamostaljivanju djeteta te na pridavanju važnosti djeteta u njihovoj kontroli bolesti. Djeca se često znaju osjećati loše jer se s postavljenom dijagnozom osjećaju drugačija od ostale djece, pa je zato dobro uključiti dijete u neke aktivnosti u koje će biti uključena i druga djeca oboljela od dijabetesa. Takvih aktivnosti i okupljanja djece i mladih, u organizaciji Hrvatskog Saveza dijabetičkih udruga i lokalnih udruga, ima dosta kakko na nacionalnoj tako i svjetskoj razini. Postoje i facebook grupe i drugi komunikacijski kanali u koje su uključene, mlade osobe sa dijabetesom.

7. Kome se stranka može obratiti kako bi upozorila na manjak brige o djetetu?

(Stranka je zvala glede jedne druge obitelji. U toj obitelji dvije osobe imaju dijabetes (jedna osoba je dijete i ima šesnaest godina, a druga ima dvadeset i jednu godinu). Stranka navodi da tromjesečna razina šećera u krvi ( glikozilirani hemoglobin HbA1c), djetetu od 16 godina, iznosi između 13 i 15 dok je optimalna vrijednost između 5 i 8. Osim toga, šesnaestogodišnjakinja o kojoj je riječ je sklona cigaretama, alkoholu, bježanju iz škole te nepravilnoj prehrani što pogoršava njezin dijabetes. Stranka smatra da se o djeci ne vodi odgovarajuća briga. Stranka je , sukladno čl. 108. st. 1., upućena da se javi Centru za socijalnu skrb koji će poduzeti daljnje korake obzirom da je neispunjavanje roditeljske skrbi prema malodobnom djetetu u domeni djelovanja navedenog Centra.

A. A. 

 Prati nas na Viber Public Chatu!