Zdravlje

Zdravlje

Dijetetičar, nefrolog, specijalist nuklearne medicine… Specijalizacije za koje niste sigurni što znače

Shutterstock

Posljednjih nekoliko godina i desetljeća pratimo sve veću razgranatost i razvoj sve užih specijalističkih i subspecijalističkih područja, kako medicinskih tako i nekih više ili manje srodnih struka.

Struktura i organizacija sustava javnog zdravstva vrlo je kompleksna i često troma po pitanju prilagođavanja novim trendovima i potrebama. Unatoč kompleksnosti i tromosti javnozdravstvenog sustava, njegova funkcionalnost je u Republici Hrvatskoj relativno jasno definirana. Sva inicijalna obrada počinje kod izabranog liječnika obiteljske medicine, a za daljnje korake putem ciljanih uputnica obraćamo se specijalistima.

Usporedno s javnozdravstvenim sustavom, tijekom proteklih 30-ak godina razvija se privatni zdravstveni sustav, znatno većim opsegom u pružanju ambulantnih zdravstvenih usluga, a tek manjim dijelom uslugama bolničkog liječenja.

Bez obzira na to kojim putem krenuli rješavati svoje zdravstvene probleme, nerijetko ćete se susresti s određenim terminološkim nedoumicama oko područja stručnog djelovanja određenih zdravstvenih ili sličnih srodnih djelatnosti. Koja bi bila razlika između liječnika obiteljske medicine i općeg internista? Koje su razlike u stručnom djelovanju endokrinologa i specijalista nuklearne medicine? Ili, primjerice, jesu li fizioterapeut i fizijatar jedan te isti profil struke? Ta i neka slična pitanja i nedoumice ću probati pojasniti.

Liječnik obiteljske medicine – internist

Liječnici obiteljske medicine u mnogim svjetskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj, predstavljaju okosnicu zdravstvenog sustava. Nakon završenog medicinskog fakulteta, nužno je odraditi trogodišnji program specijalizacije iz obiteljske medicine, čime se stječe naslov specijalista obiteljske medicine. Ideja takve „stožerne“ medicinske struke jest da obiteljski liječnik najbolje poznaje svoje pacijente, a nerijetko se čitave obitelji liječe kod istog obiteljskog liječnika. U najvećem broju slučajeva mjesto obiteljskom liječniku je u zajednici, kao izvanbolničkom obliku pružanja zdravstvene zaštite.

Kako izgleda liječenje tumora glave i vrata? Evo što kirurg želi da znate

Specijalizacija iz interne medicine podrazumijeva nešto drukčiji program specijalističkog usavršavanja koji je uglavnom vezan za bolnički sustav. On traje 4 do 5 godina, a u nekim inačicama odmah podrazumijeva uže specijalističko usavršavanje u smjeru kardiologije, gastroenterologije, hematologije, endokrinologije i dijabetologije, nefrologije i srodnih subspecijalističkih područja.

ENDOKRINOLOG – SPECIJALIST NUKLEARNE MEDICINE

Endokrinologija i nuklearna medicina zapravo su dvije vrlo različite struke. Zbog čega onda dolazi do zabune kod naših pacijenata? Odgovor i nije toliko složen. I jedni i drugi stručnjaci bave se jednim zajedničkim područjem, a to su bolesti štitnjače. U nekim zemljama se problematikom štitnjače bave specijalisti endokrinologije, a u drugima se više bave specijalisti nuklearne medicine. Jednostavan razlog i objašnjenje za takav trend razvoja užih specijalizacija je jednostavno tradicija od zemlje do zemlje.

Endokrinologija je klinička struka i jedna od užih specijalizacija iz interne medicine. Bavi se bolestima žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, u koje spada i sama štitnjača.

Nuklearna medicina dominantno je dijagnostička struka, čije se metode svakodnevno upotrebljavaju u dijagnostici bolesti štitnjače, ali i drugih solidnih organa, sustava za kretanje, a neprijeporno bitnu ulogu nuklearno-medicinske metode imaju u suvremenoj onkologiji. Dodatnim kliničkim profiliranjem, i specijalisti nuklearne medicine, kompetentni su stručnjaci u dijagnostici i liječenju bolesti štitnjače.

UROLOG – NEFROLOG

Do česte zabune kod naših pacijenata dolazi u situacijama kad dođe do tegoba u području mokraćnog sustava. Ajmo stvar još malo zakomplicirati. Najčešće bolesti mokraćnog sustava su nekomplicirane infekcije mokraćnog sustava. Njih je sasvim dovoljno kompetentan liječiti izabrani liječnik obiteljske medicine i tu najčešće dodatna specijalistička konzultacija nije potrebna.

Kod nešto diferentnije problematike mokraćnog sustava pitamo se kada otići urologu, a kada nefrologu. Nefrolog je subspecijalist interne medicine koji se bavi dijagnostikom i uglavnom konzervativnim (nekirurškim) metodama liječenja različitih bolesti i poremećaja mokraćnog sustava.

Urolozi su dominantno kirurška struka koja se bavi dijagnostikom i liječenjem različitih bolesti i stanja koje će se nužno trebati liječiti manje ili više invazivnim metodama. Među češćim stanjima svakako su mokraćni kamenci, zatim različite bolesti prostate, a malignomi organa iz mokraćnog sustava danas su sve češći razlog za posjet urologu.

DERMATOLOG – VENEROLOG

E, tu ubuduće neće biti prostora za zabunu. Naizgled dva različita područja (dermatologija i venerologija) obuhvaćena su zajedničkim specijalističkim programom. Tako da kolokvijalno uvriježeni termin specijalista dermatologa i nije posve točan. Puni naziv spomenute struke je – dermatovenerologija. Time su u sklopu navedenog specijalističkog usavršavanja iz dermatologije obuhvaćene bolesti kože, a područje venerologije obuhvaća dijagnostiku i liječenje spolno prenosivih bolesti. Dakle, ne radi se o stručnjacima za bolesti vena ili nešto slično.

Što sve morate znati o cjepivu protiv koronavirusa i je li moguće da ne uspije?

GASTROENTEROLOG – ABDOMINALNI KIRURG

Gastroenterolog je po bazičnoj vokaciji internist, koji je daljnje uže specijalističko usavršavanje usmjerio u bolesti probavnog sustava. Zadnjih nekoliko godina razvoj endoskopskih dijagnostičkih i terapijskih metoda je jednim dijelom istisnuo neke dosta invazivnije kirurške postupke.

Suvremenim metodama poput ezofagogastroduodenoskopije, kolonoskopije i endoskopskog ultrazvuka, otkrivaju se polipi, adenomi i slične promjene koje u perspektivi imaju potencijal maligne alteracije. Najčešće u istom aktu, iste se promjene mogu endoskopski i terapijski tretirati, čime se bolesnika poštedi dodatnih invazivnijih postupaka iz domene abdominalne kirurgije. Abdominalna kirurgija predstavlja užu specijalnost iz područja opće kirurgije. Napretkom gastroenterologije ciljano područje djelovanja abdominalnog kirurga nije se znatno smanjilo. Osim operativnog liječenja hernija, abdominalni kirurzi sve više „imaju posla“ s različitim tumorskim bolestima probavnog sustava (češće malignog karaktera). Unutar abdominalne kirurgije dodatne su mogućnosti uže specijalističkog usavršavanja iz područja koloproktološke kirurgije, kao i onkološke kirurgije.

NUTRICIONIST – DIJETETIČAR

Globalni javnozdravstveni problem debljine i šećerne bolesti, kao najčešćeg „tihog ubojice“ modernog doba, potaknuo je dodatno profiliranje više ili manje formaliziranih struka, od nutricionista do dijetetičara. Ne radi se o dvama jednakim pojmovima.
Zbog svega navedenog nutricionisti se nameću kao važni partneri u interdisciplinarnom pristupu liječenja debljine i šećerne bolesti.

Magisterij nutricionizma ishod je petogodišnjeg studiranja na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, dok su dijetetičari manje formalizirana struka, koja još uvijek nije ishod sveučilišnog obrazovanja.

Dodatno zbunjujuća je i činjenica da ni na svjetskoj razini definicija nutricionista i dijetetičara nije posve ujednačena.

PSIHOLOG – PSIHIJATAR

Premda psiholog i psihijatar imaju dosta dodirnih točaka u svom svakodnevnom radu i unatoč odličnoj interdisciplinarnoj nadopuni, ne radi se o sinonimima.

Psiholozi svoje obrazovanje stječu na odsjeku za psihologiju pri filozofskom fakultetu, a duljina trajanja školovanja je najčešće pet godina. Začetak psihologije dogodio se krajem 19. stoljeća, kada se ona izdvaja iz filozofije i od tada se eksponencijalno širi i napreduje.

Psihijatar je prije svega liječnik, koji do stjecanja titule specijalista psihijatra mora proći pet godina specijalističkog usavršavanja. Postoje i dodatne mogućnosti daljnjih uže specijalističkih usavršavanja. Psihijatri su, za razliku od psihologa, ovlašteni propisivati i lijekove.

FIZIJATAR – FIZIOTERAPEUT

Čestu zabunu mogu proizvesti dva slično zvučeća termina poput fizijatra i fizioterapeuta. Fizijatar je liječnik, koji je prošao petogodišnje specijalističko usavršavanje sa svrhom stjecanja naslova specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Ključna uloga fizijatra je postavljanje točne dijagnoze i propisivanje vrste fizikalne terapije koju je potrebno provesti kod pacijenta. U daljnjem tijeku praćenja posao fizijatra je provesti reevaluaciju, odnosno procjenu djelotvornosti propisanih fizikalnoterapijskih postupaka.

Fizioterapeuti su fizioterapeutski tehničari koji provode propisanu fizikalnu terapiju te s pacijentima prolaze čitav rehabilitacijski postupak, pomažu im da pravilno koriste pomagala i provode propisane vježbe. Osim u akutnim bolničkim ustanovama, uloga fizioterapeuta od neprocjenjive je važnosti i u različitim ustanovama kroničnog tipa, kao i u rehabilitacijskim ustanovama. Često su uključeni i u aktivnosti profesionalnih sportskih klubova.

Foto: Shutterstock, privatna arhiva

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo