Glaukom ili zelena mrena (od grč. glaukos = zelen, zbog sivo-zelenog odsjaja leće) je naziv za grupu bolesti koja vodi ka oštećenju vidnog živca te je vodeći uzrok sljepoće kod ljudi iznad 40 godina.
Glaukom nije bolest već sindrom kojeg karakteriziraju oštećenja vidnog živca s posljedičnim promjenama u vidnom polju i povremeno ili trajno povišenje očnog tlaka. Ovi simptomi se događaju postupno i često se ne primjećuju sve do kasne faze bolesti, te ukoliko se ne liječe mogu rezultirati potpunim gubitkom vida, zbog čega se glaukom i naziva “podmuklim kradljivcem vida“. Ovo je vrlo česta bolest i predstavlja jedan od vodećih uzroka sljepoće u svijetu. Ako je već nastalo oštećenje vida i vidnog živca, te promjene su u pravilu nepovratne. Liječenje može usporiti ili zaustaviti daljnje napredovanje bolesti. Da bi se to postiglo, nužna je pravovremena dijagnoza.
Uočavanje glaukoma najčešće se zbiva pri standardnom oftalmološkom pregledu. Pregled kojim se dijagnosticira vrlo je kratak i bezbolan, a uključuje mjerenje očnog tlaka, uočavanje promjena u veličini i obliku pojedinih dijelova oka, ispitivanje kuta prednje očne komore gonioskopom, ispitivanje vidnog živca kako bi se uočila moguća vidljiva oštećenja samog živca te ispitivanje vidnog polja. Prije oftalmološkog pregleda bitno je liječnika obavijestiti je li netko od obitelji ili rođaka bolovao ili boluje od glaukoma zato što postoji povećan rizik razvoja glaukoma kod osoba čiji roditelji ili bliski rođaci imaju glaukom.
Normalan očni tlak je između 10 i 20 mm Hg. Ukoliko je povišen, to ne mora značiti da ste oboljeli od glaukoma. Vaš liječnik neće dijagnosticirati glaukom ukoliko ne postoji oštećenje očnog živca. Blago povišen očni tlak naziva se očna hipertenzija i može se regulirati i kontrolirati redovitim liječničkim pregledima.
Oštećenja zbog glaukoma su nepovratna. Zbog toga se on ne može izliječiti, ali se može spriječiti daljnje napredovanje bolesti. Liječenje obuhvaća različite postupke kontroliranja produkcije i odvođenja očne vodice iz oka, čime se očni tlak spušta na normalnu razinu i sprječava daljnje oštećenje očnog živca. Liječenje u pravilu započinje konzervativnom terapijom – lijekovima. Gotovo se sve vrste glaukoma mogu uspješno liječiti lokalnom primjenom očnih kapi, no u slučaju da lijekovi ne uspiju sniziti očni tlak, pristupa se liječenju laserom ili kirurškim zahvatom.
Budući da kapi za oči mogu uzrokovati određene nuspojave ili međudjelovanje s drugim lijekovima, liječnik mora biti upoznat sa svim drugim lijekovima koje u tom trenutku uzimate. Cilj terapije je održavati tlak nižim od 20 mmHg.
Lijekovi se, nakon postavljanja dijagnoze glaukoma, moraju u većini slučajeva uzimati do kraja života. Iako svakodnevno kapanje nekim ljudima vjerojatno neće biti praktično ili može izazvati neugodu, izuzetno je važno pratiti upute liječnika o pravilnom kapanju u pravilnim vremenskim razmacima, kako bi se liječenje provodilo na ispravan način. Glaukom često nema simptoma pa bolesnici prestanu uzimati lijekove. To je velika pogreška jer bolest, ako se ne liječi, nezaustavljivo vodi prema sljepoći.
Važno je naglasiti da je apsolutno najbolji način prevencije gubitka vida uzrokovanog glaukomom redovito kontroliranje i praćenje od strane oftalmologa.
Autorica teksta:
Irena
Škegro
dr. med., spec. oftalmolog
