Glaukom je skupina očnih bolesti koje neprimjetno oštećuju vidni živac i predstavljaju jedan od vodećih uzroka sljepoće kod osoba starijih od 60 godina. Budući da se često razvija bez ranih znakova upozorenja, ključni su redoviti pregledi kako bi se spriječio trajni gubitak vida.
Glaukom je složeno stanje oka koje progresivno oštećuje vidni živac, ključnu strukturu odgovornu za prijenos vizualnih informacija iz oka u mozak. Zbog svoje podmukle prirode, često nazivan i “tihi kradljivac vida”, u ranim fazama ne uzrokuje nikakve simptome. Oštećenje je najčešće povezano s povišenim tlakom unutar oka, poznatim kao intraokularni tlak (IOP), no važno je naglasiti da se bolest može razviti i kod osoba s normalnim očnim tlakom. Jednom kada dođe do gubitka vida uzrokovanog glaukomom, oštećenje je trajno i ne može se popraviti, zbog čega je rano otkrivanje presudno za očuvanje vida.
U zdravom oku neprestano se stvara i otječe tekućina nazvana očna vodica (aqueous humor), čime se održava stabilan tlak. Ta tekućina otječe kroz spužvastu strukturu, trabekularnu mrežu, smještenu u kutu između šarenice i rožnice. Kod glaukoma, taj drenažni sustav ne funkcionira ispravno; ili je protok otežan ili oko proizvodi previše tekućine. Posljedično, tekućina se nakuplja, a tlak unutar oka raste. Taj povišeni tlak vrši pritisak na vidni živac, koji je poput električnog kabela sastavljen od više od milijun sićušnih živčanih vlakana. Postupno odumiranje tih vlakana stvara slijepe pjege u vidnom polju, koje pacijent ne primjećuje sve dok bolest značajno ne napreduje.
Postoji nekoliko oblika glaukoma, a dva su najčešća. Glaukom otvorenog kuta najrašireniji je oblik, a razvija se sporo i bezbolno. Iako drenažni kut ostaje otvoren, trabekularna mreža postupno gubi svoju učinkovitost, slično začepljenom odvodu, što dovodi do laganog i postepenog rasta očnog tlaka. Prvi primjetni simptom, koji se javlja tek u kasnijim fazama, jest gubitak perifernog (bočnog) vida. S druge strane, glaukom zatvorenog kuta je rjeđi, ali može biti dramatičniji. Kod ovog tipa, šarenica se izboči i fizički blokira pristup drenažnom kutu. Ako se kut potpuno zatvori, dolazi do akutnog napadaja, koji predstavlja hitno medicinsko stanje. Simptomi uključuju iznenadnu jaku bol u oku, glavobolju, mučninu, zamagljen vid i pojavu duginih krugova ili aureola oko izvora svjetlosti. U tom slučaju potrebna je hitna intervencija kako bi se spriječila sljepoća unutar nekoliko sati.
Osim glavnih tipova, postoje i druge varijante poput normalnotenzijskog glaukoma, kod kojeg dolazi do oštećenja vidnog živca unatoč normalnom očnom tlaku, vjerojatno zbog osjetljivosti živca ili smanjenog protoka krvi. Rizik od razvoja glaukoma značajno raste s godinama, osobito nakon 40. godine života, a dodatni faktori uključuju obiteljsku povijest bolesti, visoki očni tlak, kao i kronična stanja poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka i migrena. Ekstremna kratkovidnost ili dalekovidnost te rožnice koje su tanje od prosjeka također povećavaju rizik.
Dijagnoza i važnost redovitih pregleda
Jedini siguran način za dijagnosticiranje glaukoma je sveobuhvatan oftalmološki pregled. Samo mjerenje očnog tlaka nije dovoljno jer, kao što je spomenuto, neki ljudi razviju glaukom s normalnim tlakom. Tijekom pregleda, oftalmolog će provesti niz bezbolnih testova, uključujući mjerenje očnog tlaka (tonometrija), pregled vidnog živca nakon širenja zjenica kako bi se uočila eventualna oštećenja, testiranje vidnog polja (perimetrija) za otkrivanje slijepih pjega, mjerenje debljine rožnice (pahimetrija) te inspekciju drenažnog kuta (gonioskopija).
Važno je strogo se pridržavati propisane terapije jer svako preskakanje može dovesti do daljnjeg propadanja vida
Iako se oštećenje vidnog živca ne može poništiti, liječenje može usporiti ili zaustaviti daljnje napredovanje bolesti. Glavni cilj terapije je snižavanje očnog tlaka na razinu koja je sigurna za vidni živac. Liječenje najčešće započinje kapima za oči koje se primjenjuju svakodnevno. Postoje različite vrste kapi; neke smanjuju proizvodnju očne vodice, dok druge poboljšavaju njezino otjecanje. Najčešće propisivani su prostaglandinski analozi i beta-blokatori. Važno je strogo se pridržavati propisane terapije jer svako preskakanje može dovesti do daljnjeg propadanja vida. U nekim slučajevima, ako kapi nisu dovoljne, liječnik može propisati i oralne lijekove.
Kirurške i laserske intervencije
Ako lijekovi ne daju željeni rezultat, na raspolaganju su laserske i kirurške metode. Laserska trabekuloplastika je postupak kojim se laserom “čisti” drenažni sustav kako bi se poboljšao protok tekućine kod glaukoma otvorenog kuta. Kod glaukoma zatvorenog kuta, laserskom iridotomijom stvara se sićušna rupa u šarenici koja omogućuje tekućini da zaobiđe blokadu. U naprednijim slučajevima primjenjuju se kirurški zahvati poput trabekulektomije, gdje kirurg stvara novi drenažni kanal, ili ugradnje minijaturnih drenažnih implantata. Posljednjih godina sve su popularniji i minimalno invazivni kirurški zahvati (MIGS), koji nose manji rizik i često se izvode istovremeno s operacijom katarakte.
( Ordinacija.hr )
