Čitam tako, nedavno na Internetu, kako nas je Svjetska zdravstvena organizacija strpala na 9. mjesto na svijetu po debljini stanovnika. Mislim, pretjeranoj debljini.
Malo mi je to čudno. Mene nitko već dugo nije izvagao. Nema već odavno niti redovnih sistematskih pregleda za djecu, što će to nama. Nema baš niti za odrasle. Otkuda im podaci? Možda su ugradili stočne vage na ulaze u trgovačke centre, tko zna?
No, jesmo predebeli, samo prošećite po svojem mjestu i vidjet ćete to jasno, a naročito je zabrinjavajuće kako djeca, u velikom broju, pate od povećane tjelesne težine.
A također su kardio vaskularne bolesti na vrhu popisa bolesti od kojih umiremo.
Pa kako je to moguće? Imamo finu hranu, nekoliko nacionalnih kuhinja, čiste namirnice i vodu, a i zrak, nismo u petoj brzini utrke za karijerom i novcem kao zapadni svijet, pa što nas to ubija?
Loše navike, jedenje “s nogu”, gledanje TV-a za vrijeme dnevnih obroka, konzervirana hrana, tvornički prerađena hrana, bezlična hrana, žvakanje na brzinu, stalni stres ekonomske i socijalne nesigurnosti i nedostatak liječničke preventive. Dosta? Ima još, ali neću za sada.
Još nas dodatno živciraju poznatim francuskim sindromom, jer Francuzi, uz Krećane, u Europi imaju najmanju smrtnost od bolesti srca i krvnih žila i još imaju samo sedam posto pretilih.
A kako Francuzi jedu, to je poznato. Maslac, paštete, meso, kruh, vino, sirevi, vrhnje, kroasani, i ne debljaju se.
Poznato je kako crno vino zbog svojih sastojaka djeluje kao preventiva srčanim bolestima, no što ako ne pijete?
I što je s djecom? I može li crno vino zadržati tjelesnu težinu na normali bez obzira što jedete?
Odgovor je očito puno kompleksniji, stil života Francuza je sasvim drugačiji od našeg.
Njima hrana ne služi samo za zadovoljavanje gladi, oni na svaki obrok gledaju kao mogućnost da zastanu, druže se, komuniciraju, uživaju u jelu i piću, odvoje se od svakodnevne strke na pola sata, sat, i jedu upravo ono što vole.
Takav način uzimanja obroka čini onu bitnu razliku. Ako odvojite vrijeme i jedete finu hranu a ne neko industrijsko smeće, možete žvakati polakše i duže što je osnovni preduvjet za normalnu i laganu probavu.
Informacija o konzumaciji ima vremena stići do vašeg mozga pa ne jedete kada više niste gladni.
Također, ako ste odvojili vrijeme i jedete u ugodnom društvu, zaboravite na trenutak na strku i stres, to je možda ona ključna stavka koja prekida na trenutak svakodnevnu napetost. Ima smisla.
Još, ako to volite, čaša crnog vina uz obrok, znači ne samo dodatni užitak već i kako niste popili nešto drugo, recimo gazirano ili previše zaslađeno piće.
Francuzi su također skloni svakodnevnom konzumiranju svježeg voća i povrća, a posebno golemih količina salata.
Pa zašto mi to ne možemo?
Kao prvo, nismo Francuzi. No svakako se nitko ne bi bunio preuzeti takav način života.
Kao i obično, kulturne i regionalne razlike nas sprječavaju u tome, no najviše naše navike koje smo stekli u svojoj obitelji i među prijateljima.
No što konkretno možemo poduzeti (osim preseljenja u Pariz)?
Odaberite, za početak, jedan dan, najbolje nedjelju, i organizirajte tri savršena obroka. Ne moraju biti skupi i neobični, normalni nedjeljni doručak, ručak s juhom i predjelom, glavnim jelom, salatom i desertom. I lagana večera.
Za ručak uredite stol, upalite svijeće, stavite stolnjak i one tanjure za goste (zašto bi njima bilo bolje nego vama), ugasite televizor i jedite u miru i polako, neka se skupi cijela obitelj. Ili prijatelji.
I neka svi sudjeluju u pripremi i organizaciji, nije ovo kazna za jednu osobu.
I insistirajte na takvim nedjeljama bez obzira na razne pritiske i izgovore. Vrlo brzo prelazi u naviku.
A onda, još jedan tjedni obrok organizirajte tako, recimo kasni ručak u srijedu.
Pa doručak u subotu.
Nije to lako, naravno, za svaku stečenu dobru naviku morate se odreći neke loše. Trebate izbaciti iz prehrane plastiku i sve što je u njoj pakirano, i konzerviranu hranu, gazirana pića, fast food, a šećer i sol smanjiti na minimum.
I kada god možete, kuhajte kod kuće. I naučite svoju djecu kuhati, neka preuzmu dio obaveza.
Uz sve savjete kako treba piti puno tekućine to baš i ne radimo, a organizam često žeđ protumači kao glad. Imajte uza sebe uvijek bocu čiste vode i držite organizam hidriranim, dobro je za probavu, stres, kožu, bubrege, ma, bez vode ne možemo.
A kad jedete, usporite malo, uživajte u hrani, pravite se Francuz.
Hoćemo i mi svoj paradoks!
