Helicobacter pylori je tzv. gram-negativna spiralna bakterija koja uglavnom živi na sluznici čovjekova želuca. Iako način prijenosa infekcije još nije u potpunosti istražen, dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu osobu
Infekcija s Helicobacter pylori započinje ulaskom bakterija u probavni sustav domaćina. Ishod infekcije (uspješna, neuspješna) ovisi o sposobnosti bakterije za preživljavanjem u kiselom želučanom sadržaju, njenom uspješnom prihvaćanju za pokrovne želučane stanice, razmnožavanju i daljem širenju.
Neposredno iza inficiranja, nakon što Helicobacter pylori bakterija dođe na sluznicu želuca, dolazi do nastanka akutne upale – akutnog gastritisa. U najvećem broju slučajeva ovo stanje prođe klinički nezapaženo, uz minimalne, ili nikakve, simptome bolesti. Akutna upala nezamjećeno i postupno prelazi u kroničnu.
Agresivnost bakterije s jedne, te osjetljivost domaćina s druge strane, odgovorni su da najveći broj zaraženih ljudi (oko 80%) ostane bez simptoma bolesti (imaju samo blagu kroničnu upalu želučane sluznice – kronični gastritis, utvrđen histološkim pregledom).
Približno 15-20% zaraženih će tijekom kraćeg ili dužeg vremena razviti želučani ili duodenalni ulkus (čir, vrijed), a manje od 1% čak i tumor (karcinom ili limfom želuca). Zbog toga je 1994. godine Helicobacter pylori uvršten u grupu karcinogena I stupnja – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.
Različiti sojevi Helicobacter pylori imaju različita svojstva – neki brzo dovode do težih oštećenja, a najveći broj desetljećima žive na sluznici bez kliničkih posljedica. Kao i kod svake druge infekcije, napadnuti organizam reagira stvaranjem protutijela. Makar razina protutijela u krvi može biti vrlo visoka, ona nisu djelotvorna i neće, za razliku od većine drugih infekcija, dovesti do izlječenja bolesti.
Dijagnoza prisutnosti Helicobacter pylori u organizmu
Dijagnostički postupci koji se rabe za otkrivanje Helicobacter pylori infekcije svrstani su u dvije skupine: neinvazivni i invazivni. Neinvazivno, bez uporabe endoskopskog pregleda, otkriva se prisutnost Helicobacter pylori dokazivanjem specifične aktivnosti te bakterije, ponajprije njezina enzima ureaze (ureja izdisajni test), prisutnosti specifičnih protutijela u serumu ili dokazom antigena Helicobacter pylori u bolesnikovoj stolici. Invazivnim metodama otkriva se prisustvo bakterije (mikrobiološki pregled, histološki pregled) ili njena aktivnost (brzi test ureaze) u uzorcima želučane sluznice dobivenim tijekom endoskopskog pregleda.
Izbor dijagnostičkih postupaka za Helicobacter pylori infekciju, a pri prvom posjetu liječniku opće medicine, ovisit će o intenzitetu simptoma i o bolesnikovoj dobi. Predlaže se različit dijagnostički pristup u bolesnika mlađih i starijih od 50 godina. U grupaciji mlađih od 50 godina, bez tzv. alarmantnih simptoma, dijagnostički se postupak može provesti već u ambulanti liječnika opće medicine jednom od neinvazivnih dijagnostičkih metoda (ureja izdisajni test, antigen Helicobacter pylori u stolici ili serološka laboratorijska analiza). U slučaju pozitivnog nalaza, preporučuje se provesti terapiju infekcije. Ako se uspjeh terapije kontrolira, tada također neinvazivno, ponajprije primjenjujući ureja izdisajni test. Sve bolesnike starije od 50 godina, ili sve one s prisutnim “alarmantnim simptomima” neovisno o dobi, preporučuje se uputiti na specijalističku gastroenterološku obradu i endoskopski pregled.
Kako se Helicobacter pylori infekcija liječi?
Helicobacter pylori infekcija se liječi posebnim kombinacijama lijekova; obično s dva ili tri različita antibiotika (amoksicilin, klaritromicin ili metronidazol) i jednim dodatnim lijekom iz grupe tzv. inhibitora protonske pumpe. Svi se lijekovi uzimaju dva puta dnevno u trajanju od 10 do 14 dana (najnovija je sugestija europske grupe – 14 dana!). Izliječenje infekcije s prvom kurom liječenja je moguće u oko 80-85% slučajeva. Ako prva kura liječenja nije bila uspješna, liječenje se može ponoviti drugom kombinacijom antibiotika. Unatoč svih pokušaja, približno 2-5% infekcija ostaje neizlječeno. Na sreću, to su uglavnom infekcije uzrokovane “bezazlenim” tipovima Helicobacter pylori, koji ne izazivaju značajnije promjene na želucu. Paradoksalno, tipovi Helicobacter pylori koji dovode do nastanka ozbiljnijih bolesti, peptičnih ulkusa ili čak i želučanih tumora (limfoma ili karcinoma), mnogo je lakše izliječiti.
Može li se jednom izliječena infekcija ponovno pojaviti?
Uspjeh izlječenja Helicobacter pylori infekcije mora se uvijek kontrolirati. Radi li se o mladim ljudima u kojih je infekcija dijagnosticirana “neinvazivno” i kontrola može biti ista, uglavnom rabeći ureja izdisajni test ili određivanje antigena u stolici. Jednako se tako neinvazivno mogu kontrolirati i gastroskopirani bolesnici bilo koje starosti s histološkim nalazom bezazlenog gastritisa, erozija ili ulkusa dvanaesnika. Međutim, bolesnici sa želučanim ulkusima ili oni sa histološkim nalazom želučane sluznice koja upućuje na teški gastritis sa sumnjom na mogući razvoj karcinoma, uvijek se moraju kontrolirati gastroskopski.
Nakon dva neuspjela pokušaja liječenja postoji opravdana sumnja da je bakterija postala otporna na uobičajene antibiotike. Stoga se, prije slijedećeg izbora terapije, preporuča učiniti gastroskopski pregled sa uzimanjem uzoraka želučane sluznice za mikrobiološki pregled i s testiranjem osjetljivosti na uobičajene antibiotike (antibiogram). Prema tom nalazu tada se “kreira” nova kombinacija lijekova.
Jednom izliječena Helicobacter pylori infekcija vrlo se rijetko ponovo dobije, osim kod djece mlađe od 5 godina. Koji put je moguće da se prvobitna infekcija ne izliječi u potpunosti. Broj preostalih bakterija toliko je malen da ga se ne može otkriti niti jednim testom, pa se bolesnik pogrešno smatra izliječenim. Međutim, nakon par mjeseci, preostale bakterije se razmnože i testovi ponovo postanu pozitivni. Znanstvena istraživanja potvrđuju da se u približno 80% slučajeva “reinfekcije” radi o prvobitnom tipu bakterije. Tek u malom broju slučajeva se potpuno izliječeni bolesnici ponovo zaraze novim tipom helikobaktera.
Foto: Shutterstock
