Zdravi ljudi rijetko kašlju tijekom dana, u snu još i rjeđe. Povremeni kašalj nije, međutim, nužno i znak bolesti. Tek kad je učestao ili popraćen iskašljavanjem, on ima klinički značaj.
Među svim znacima bolesti kašalj je svakako najčešći povod javljanja liječniku. Obična prehlada, najčešća bolest koja pogađa ljudski rod, redovito je popraćena kašljem. U pulmološke ambulante i do polovice ukupnog broja pregledanih bolesnika dolazi upravo zbog kašlja. Bolesnici koji kašlju liječniku se, osim toga, vrlo često žale na iscrpljenost, bolove u mišićima prsnog koša, promuklost, glavobolju i još čitav niz drugih pridruženih tegoba.
U pristupu bolesniku koji kašlje vrlo je važno odrediti uzrok kašlja i potom donijeti odluku o liječenju njegova uzroka te bolesniku olakšati smetnje tzv. simptomatskim lijekovima.
Kako nastaje kašalj?
Tvori ga kompleksni refleksni luk koji započinje podraživanjem osjetljivih područja zaduženih za nadziranje pojave stranih čestica ili iritansa, na različitim mjestima u dišnom sustavu. Iako vrlo često bolesnici koji kašlju bivaju upućeni prvo u pulmološku ambulantu, treba znati da receptori za kašalj osim u donjem dijelu dišnog sustava postoje i u grkljanu. Svakodnevno možemo osvjedočiti da kašalj nastaje i u bolestima nosa i sinusa, plućne ovojnice (tzv. pleuritisu), a može ga se izazvati primjerice i dodirom kože ispod uha.
Dugotrajni kašalj najčešće je uzrokovan tzv. postnazalnim slijevanjem sekreta iz upalom promijenjene sluznice nosa i sinusa, astmom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB-om) ili refluksnom bolešću uzrokovanom prekomjernim vraćanjem kiseloga sadržaja iz želuca u jednjak koji potom dospijeva u grlo i može biti udahnut u donji dišni sustav, posebice u ležećem položaju tijekom spavanja. Kašalj može biti i posljedica bolesti drugih organskih sustava, primjerice popuštanja srca.
Važno je naglasiti da kod svake kliničke sumnje na opstruktivnu bolest dišnog sustava, tj. astmu ili pak kroničnu opstruktivnu bolest pluća, bolesniku svakako treba ispitati plućnu funkciju, odnosno učiniti spirometriju s bronhodilatacijskim testom koja je nužna za postavljanje ispravne dijagnoze i najvažniji je putokaz u pravilnom odabiru liječenja bolesnika. Pušači često kašlju i taj se kašalj pogrešno često smatra normalnim ili čak “zdravim“, ali upravo ta skupina “zdravih bolesnika“ treba biti redovito kontrolirana jer kašalj pušača upućuje na bolest, a posebice je zabrinjavajuće njegovo pojačanje, iskašljavanje obilnijeg sekreta s primjesama gnoja ili krvi ili popratno teže disanje isprva u naporima, a kasnije i u svakodnevnim aktivnostima.
Iako od KOPB-a mogu oboljeti i nepušači, on je daleko najčešće uzrokovan dugogodišnjim pušenjem. Većina je bolesnika starije životne dobi, no bolest se može javiti već u četvrtome desetljeću života i tad ju je neizmjerno važno pravovremeno uočiti i započeti liječenje.
Kratkotrajni kašalj je kašalj koji traje manje od tri tjedna. Najčešće je posljedica virusne upale i kao takav ne zahtijeva liječenje antibiotikom.
Štoviše, antibiotska terapija u tom slučaju može naštetiti bolesniku, a neracionalna primjena ujedno pospješuje nastanak otpornosti mikroorganizama na lijekove što u budućnosti može dovesti do ponovnog porasta smrtnosti od zaraznih bolesti. Stoga odluku o uključivanju antibiotika u terapiju svakako mora donijeti liječnik.
Kašalj nastao u sindromu obične prehlade najčešće je suh, nadražajan, može biti iscrpljujući, ometati san, kod žena često dovodi do inkontinencije urina te može izrazito narušiti bolesnikovu kvalitetu života (iako se radi o bezazlenoj i samoizlječivoj bolesti) i stoga bolesniku treba olakšati smetnje dobro poznatim simptomatskim mjerama.
Antibiotsko liječenje je potrebno provesti kod bolesnika koji iskašljavaju sekret s gnojnim primjesama i imaju povišenu tjelesnu temperaturu, u slučajevima bakterijskog rinosinuitisa, gnojne angine, bronhitisa ili upale pluća. Ono treba biti usmjereno na najčešće poznate uzročnike pri čemu su lijekovi prvog izbora oni iz skupine betalaktamskih antibiotika i makrolida (npr. ceforuksimaksetila, klaritromicina, azitromicina).
Kod produktivnog kašlja važno je pripomoći lakšem iskašljavanju sekreta. Izlučivanje sluzi u traheobronhalnom stablu ubraja se među najvažnije obrambene mehanizme dišnoga sustava. Pripada tzv. nespecifičnom imunološkom odgovoru koji je neprekidno aktivan i predstavlja prvi liniju obrane našeg organizma. Sluz nastaje kao proizvod tzv. vrčastih stanica epitela i sluzničnih žlijezda i u nju se talože i lijepe čestice iz udahnutog zraka te potom neprekinutim gibanjem trepetljika sekret biva nošen prema ustima. Količina dnevno izlučene sluzi znatno varira od nekoliko decilitara pa do znatno većih volumena u upalnim bolestima dišnog sustava. Najjednostavnija mjera u olakšavanju bolesnikovih tegoba je obilni dnevni unos tekućine.
Fluimukan
U skupini tzv. ekspektoransa, lijekova koji olakšavaju iskašljavanje, acetilcistein (Fluimukan®) zauzima važno mjesto. Lijek je to koji učinkovito rastapa gustu bronhalnu sluz i na taj način olakšava iskašljavanje, a također smanjuje ukupnu dnevnu količinu izlučene sluzi i pospješuje mukocilijarni klirens, odnosno uklanjanje sluzi iz donjeg dijela dišnog sustava.
Njegova posebnost sastoji se među ostalim u djelovanju na oksidativni stres i sprječavanju oštećenja stanica reaktivnim radikalima.
U kliničkim ispitivanjima provedenim u populaciji zdravih pušača (kod kojih je u dišnom sustavu trajno aktivna blaga upalna obrambena reakcija nastala kao odgovor na cigaretni dim) i bolesnika s kroničnom opstruktivnom bolešću pluća (KOPB) acetilcistein se pokazao djelotvornim u smanjenju upalne reakcije, pa je tako u nekim studijama dokazano da odgađa epizode pogoršanja bolesti (koje su najodgovornije za propadanje plućne funkcije), uključujući i pogoršanja uzrokovana virusima, a ne samo bakterijskim infekcijama.
Dodatne su pogodnosti lijeka brz nastup djelovanja primjetan već prvog dana primjene, sigurnost pri dugotrajnom uzimanju, a velika je prednost jednostavno doziranje jednom dnevno što je posebice važno kod bolesnika koji uzimaju više lijekova u terapiji kroničnih bolesti.
Autorica teksta: Jelena Ostojić, dr. med., spec. pulmolog
