Tko je najugroženiji kada je u pitanju angioplastika – učestala procedura otvaranja arterija? Smjernice temeljene na američkim nacionalnim podacima govore koji pacijenti moraju biti najstrože nadzirani.
Naime, rizični faktori
i liječnici mogu utjecati na predviđanje šanse za smrt nakon angioplastike,
također poznate i pod nazivom perkutarna koronarna intervencija (PCI).
“Radi se o najvećem predstavljanju prakse PCI-a u državi”,
rekao je autor nove studije, doktor Sunil V. Rao, profesor medicine na sveučilištu Duke. “Ovo je dobar prikaz toga
što se trenutno odvija u SAD-u po pitanju angioplastike”, dodaje.
Studija je koristila podatke gotovo 600,000 medicinskih procedura izvedenih
između 2004. i 2007. godine, a rezultati
su pokazali kako je ukupna stopa smrtnosti u bolnicama bila 1.27 posto. No
stopa smrtnosti je drastično niža kod osoba koje su podvrgnute procesu
angioplastike iz drugih razloga.
Primjerice, osoba koja je sama odabrala angioplastiku (znači da ta operacija
i nije bila životno nužna), radi sprječavanja potencijalnih srčanih udara ili
drugi srčanih problema, imala je 0.65 posto veći rizik od umiranja 30
dana nakon procedure. No, stopa smrtnosti bila je 4.81 posto – gotovo svaka 20-a osoba – za one
pacijente koji su proceduru izvršili zbog posljedica ozbiljnog srčanog udara.
Iako su dostupni brojni drugi podaci o indikatorima rizika,
kaže Rao, nova je studija posebna jer je provedena na nacionalnom uzorku. “Druge su studije, primjerice, provedene u
samo jednom medicinskom centru, dok je ova išla van granica
individualne prakse”, dodaje.
Studija navodi devet osnovnih faktora koji utječu na rizik od smrtnosti; između ostalih dob
osobe, prethodna srčana oboljenja, prisutnost periferne bolesti arterija, kronična bolest pluća, mjere
funkcije bubrega, te vrsta srčanog udara zbog kojeg se potencijalno provodi angioplastika.
Nije moguće jednostavno i brzo odrediti pod kolikim se
rizikom nalazi pojedini pacijent, navodi Rao. Umjesto toga, potrebno je rizične faktore prilagoditi karakteristikama svakog pojedinog pacijenta.
Procjena faktora rizika najvažnija je za osobe koje trebaju ići na angioplastiku, te trebaju potpisom dati svoj pristanak. To nam omogućava da kažemo osobi koliki je točno rizik kod nje, te je pristanak doista samovoljan.
S druge strane, procjena rizika faktora može utjecati na praksu liječnika. Ako se radi o visokom riziku, možda je potrebno promijeniti proceduru.
Novi pristup ima dvije važne prednosti. Kao prvo, fokusira se na rizik od smrtnosti, a kao drugo, sastavljen je od podataka koji su skupljeni ina temelju nacionalnog uzorka.
Studija je objavljena u časopisu Journal of the American College of
Cardiology.
D. Šorgić