Marija je prekrasna djevojčica u dobi od šest godina koja ima jednu jedinu želju u životu, a to je da roditelji obrate pažnju na nju. Naime roditelji su vrlo opterećeni međusobnim odnosom, lošim brakom i iznalaženjem načina kako da ga spase, prvenstveno radi djeteta, pri čemu zaboravljaju na dijete i bave se svojim problemima. Začarani krug.
Marija pokušava. Bez ispuštanja glasa viče: “Mama, tata tu sam”. Vrijeme uglavnom provodi kod bake. Nije baka Zorka loša žena, ali Marija bi sve dala da bar neki vikend provede sa svojim roditeljima. Djeca u školi često pričaju o obiteljskim izletima, ljetovanjima, a ona bi im mogla pričati o tome kako je s bakom Zorkom gledala televiziju. Baka nije baš najpokretnija što se tiče izleta i sličnih aktivnosti.
Prošle su godine i Marija je stasala u uspješnu mladu ženu. Iz želje za prepoznavanjem od strane mame i tate završila je fakultet s najboljim ocjenama, magistrirala i doktorirala, našla odličan posao. Kada se sve zbroji nije loše. Jedino su je mučili muško ženski odnosi koji su uredno završavali i prije no što bi za pravo i počeli.
I tako je završila na psihoterapiji, gdje je došla do frapantne spoznaje: ona traži muškarce koji misle samo na sebe, kako bi ih “preobratila” da misle i na nju. U vezama je davala sve od sebe, ako je moguće i više od toga. Nabavljala je najbolje poklone za rođendane, organizirala je partije iznenađenja, kuhala fine večere, stajala na raspolaganju i bila potpora i podrška kada je njemu bilo teško.
I uredno, bez iznimke nije mislila na sebe, a nisu na nju mislili niti njeni partneri. Bez iznimke, niti jedan. Zaboravljali su njene rođendane, nisu dolazili na vrijeme na dogovore, nije dobivala ono što je tako silno željela…ljubav.
Vrlo pojednostavljeno, psihološka pozadina Marijina slučaja je: nalazila je partnere za koje je unaprijed, na nesvjesnoj razini, bila sigurna da joj neće pružiti ljubav na način koji bi nju zadovoljio. Ulagala je vrijeme i energiju baš kao što je to činila sa svojim roditeljima. I na kraju kada ne bi uspjela u svom cilju, a to je da partner odjednom postane nježan i brižan prema njoj, osjećala bi se jadnom i usamljenom baš kao onda kada je bila mala i kada je čekala da roditelji obrate pažnju na nju. To je bila potvrda da su svi ljudi isti i da ne postoje nježni i brižni muškarci s kojima bi poželjela ostvariti intiman odnos i prepustiti se.
To je psihološka igra, čijim razrješenjem Marija dolazi do spoznaje da su takvi bili njeni roditelji, opterećeni međusobnim odnosom, ali da takvi nisu svi ljudi te da postoje i brižni muškarci koji bi vrlo rado obraćali pažnju na uspješnu mladu ženu kao što je ona sama. Od tada usmjerila je svoju pažnju na takve ljude.
Na nesvjesnoj razini, prema teoriji transakcijske analize, igre igraju svi. Na taj način ljudi potvrđuju neke rane odluke, koje su donijeli kao djeca. Temelj igre razvija se u djetinjstvu. Situacije mogu biti najrazličitije i teško ih je nabrajati ili čak opisati.
Autorica teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
