najviše uživaju. Zadovoljstvo i ljepotu zasluženog ljetnog odmora često mogu poremetiti neugodne, a ponekad i opasne probavne tegobe uzrokovane crijevnim infekcijama koje se smatraju i najčešćim bolestima ljetnog razdoblja.
Najčešći simptomi ljetnih crijevnih infekcija su mučnina, povraćanje, proljev i povišena tjelesna temperatura.
Koji su uzročnici?
Crijevne infekcije su najčešće uzrokovane virusima iz skupina rota i adenovirusa, a u kasnijem ljetnom razdoblju susrećemo i infekcije uzrokovane enterovirusima.
Ovisno o tipu enterovirusne infekcije koja uzrokuje bolest, simptomi mogu biti sljedeći:
- povišenje tjelesne temperature, obično u trajanju od jednog dana, bez drugih znakova bolesti
- povraćanje i proljevi praćeni povišenom tjelesnom temperaturom
- pojava bolnih mjehurića i ranica po mekom nepcu koji se mogu i proširiti na sluznicu usta (herpangina)
- visoka temperatura, povraćanje glavobolja (virusni meningitis)
Osim ovih virusnih skupina, bakterije mogu također biti uzročnici infekcija probavnog sustava karakterističnih za ljetno razdoblje. Riječ je o bakterijama kao što su Salmonella, Shigella i Campylobacter.
Crijevnu infekciju može uzrokovati i bakterija Staphylococcus pyogenes. Radi se o ozbiljnoj crijevnoj bolest čiji se uzročnik obično nalazi u zagađenoj hrani kao što je mlijeko, jaja, sladoled, kreme, kolači, meso, nedovoljno oprano voće i povrće i sl.
Osim navedenog, probavne tegobe u ljetnim mjesecima mogu biti simptom već postojećih bolesti kao i bolesti karakterističnih za ljetne mjesece i češća putovanja u tom dijelu godine. Radi se o proljevima putnika (putnička dijareja) i kinetozama (bolestima kretanja).
Proljevi putnika su bolesti koje se javljaju kod ljudi na putovanjima, a osobito u zemlje u razvoju i tropske krajeve zbog specifičnog stila života i klimatskih uvjeta. Proljev se može javiti bilo kada tijekom putovanja, a glavni uzroci su konzumiranje kontaminirane hrane i vode. Taj proljev najčešće prolazi bez posljedica unutar tjedan dana.
Simptomi kinetoza javljaju se tijekom vožnje automobilom, autobusom ili vlakom, letom avionom ili plovidbom. Osim mučnine i povraćanja, prisutno je i loše opće stanje bolesnika.
Kako spriječiti crijevne infekcije?
Pravilna osobna higijena i higijena prehrane je na ljetovanju kao i inače u svakodnevnom životu ključan korak u sprečavanju nastanka virusnih i bakterijskih bolesti probavnog sustava.
Često i pravilno pranje ruku te pravilna termička obrada hrane spriječit će nastanak većine crijevnih infekcija.
Nikada nije suvišno naglasiti da je najsigurnije konzumiranje sladoleda originalne tvorničke proizvodnje i pakovanja. Oprez vezan uz konzumiranje hrane u ljetnim mjesecima je posebno značajan. Važna je kontrola gotovih ili polugotovih proizvoda u odnosu na datum isteka roka upotrebe. U slučaju da nam je dostupna samo vode nepoznatog porijekla, preporučuje se primjena originalno pakirane vode u koju nije poželjno dodavati led (pogotovo ne djeci).
Ostale prehrambene namirnice – mlijeko, jaja i meso trebaju biti termički obrađene – dovoljno dugo kuhane, odnosno pečene. Voće i povrće mora biti vrlo pažljivo i dobro oprano u čistoj tekućoj vodi.
Što poduzeti ako je proljev obilan i dugotrajan?
Proljev može biti opasan kada je dugotrajan, a može biti i signal nekog drugog, ozbiljnijeg problema. Dugotrajan proljev može dovesti do poremećaja elektrolitske i acidobazne ravnoteže i dehidracije.
Osnovna pravila u liječenju dehidracije su:
1. Spriječiti razvoj dehidracije ako se još nije pojavila, liječiti dehidraciju ako je prisutna te uspostaviti poremećenu elektrolitsku i acidobaznu ravnotežu.
2. Poštedjeti crijeva od unosa hrane samo za vrijeme trajanja peroralne rehidracije te što prije omogućiti puni unos hrane i time izbjeći gladovanje (za dojenčad koja se hrane majčinim mlijekom, ne treba prekidati dojenje).
3. Antimikrobnom terapijom (antibioticima) treba suzbiti infektivni uzrok proljeva u slučaju da je to prema prosudbi liječnika potrebno.
Kod obilnih i dugotrajnih proljeva potrebno je zatražiti liječničku pomoć kako bi se otkrio uzrok proljeva i savjetovalo daljnje liječenje.
Autor teksta: dr.med. Fawzi Samara LOM DZ BBŽ, Ivanska
