Glaukom je bolest oka pri kojoj osjetljivost očnog tlaka uzrokuje oštećenje mrežnice i optičkog živca u perifernom vidnom polju, te napreduje prema središtu. Ako se ne dijagnosticira u ranijoj fazi, može dovesti do sljepoće.
Calkinsova su istraživanja pokazala kako je glaukom nalik
drugim bolestima središnjeg živčanog sustava. On tvrdi kako rezultati mijenjaju
način na koji razmišljamo o glaukomu i mogu imati globalne implikacije što se
tiče terapeutika.
Kombinirajući novo saznanje o tome gdje se javljaju prve
ozljede neurona kada je u pitanju glaukom s činjenicom da se pojava ozljede
povećava s godinama, Calkins je dobio uvid u način na koji se javlja gubitak
senzorne funkcije pri normalnom starenju.
Obično se terapija za glaukom fokusira na snižavanje očnog
tlaka unutar oka, međutim, nedavno je istraživanje pokazalo novi smjer –
koncentriranje na neurološke aktivnosti u središtu mozga gdje optički živac
stvara svoje prve veze.
“Ovo je vrlo uzbuđujuće i pokazuje kako moramo uzeti u
obzir puno više od samog oka – i mozak, kako bismo pokušali shvatiti bolesti
koje dovode do sljepoće, kao što je glaukom”, optimističan je Paul
Sternberg, pročelnik oftalmologije i vizualnih znanosti na Očnom institutu
Vanderbilt.
Calkinsov je tim ustanovio kako je prvo prekinuta povezanost
između optičkog živca i mozga. “Kada biste pratili bolest dovoljno dugo, s
vremenom bi optički živac, a zatim i mrežnica pokazali znakove degeneracije.
Stoga degeneracija djeluje i obratno. Počinje u mozgu i napreduje natrag do
mrežnice, pa u posljednjem stupnju bolesti strukture oka koje su najbliže oku
posljednje `zakažu`”, objasnio je Calkins.
Njegov tim radi na razvijanju lijekova koji mogu poboljšati
ili povratiti komunikaciju između optičkog živca i središnjeg dijela mozga.
K. Horvat
