Nesuglasice i svađe sastavni su dio svake veze. Tijekom svađe često činimo greške, koristimo grube riječi i ne rješavamo pravi problem, koji je u pozadini svega. Također, nerijetko okrećemo leđa svađama iz straha od suočavanja s problemima.
Svađanje je posebna vrsta komunikacije koja dugoročno doprinosi kvaliteti veze. No, zato je potrebno naučiti “umijeće svađanja”.
Ljubica Uvodić Vranić, prof.
psihologije i terapeut
O tome kako se “dobro” posvađati i riješiti razmirice na obostrano zadovoljstvo, razgovarali smo s Ljubicom Uvodić-Vranić,
profesoricom psihologije, terapeutkinjom i predsjednicom Udruge www.petkomu5.hr
Kako definirati
svađu?
Svađa je komunikacija s mnogo očitih negativnih emocija, otvoreno
iskazivanje srdžbe i trošenje energije onih koji se svađaju. Svađa često
uključuje teške riječi i povređuje onog drugoga. Ima neposredni povod i dublji
uzrok.
Postoje li parovi
koji se nikada ne svađaju i koliko je to dobro za vezu?
Da, postoje. Neki miroljubivi kažu: “Zašto bismo se uopće svađali?”. A
onda dugo trpe, kuhaju, i kad se jednom posvađaju ružno i teško, svi su
iznenađeni. Takva zakašnjela žestoka reakcija zna biti fatalna za vezu.
Oni koji se ne svađaju, ne daju jedni drugima prilike da vide
što u toj vezi onome drugome smeta. Svađama uspostavljamo jasnije granice i unaprjeđujemo
odnos. Naravno, ima mnogo malih stvari koje možemo riješiti bez svađe. Ponekad samo jedan dio para želi svađu, a drugi ju izbjegava
jer se ne zna braniti ili nositi s negativnim emocijama. Mnogi ljudi žive u
mirnom, ali gotovo ravnodušnom, mlakom toleriranju u kojem nema ni svađa ni
divnih pomirenja.
Što znači dobro i kvalitetno se svađati?
Da bi svađa bila dobra mora se, kao i rat, voditi po
određenim pravilima. Nije pametno trošiti vrijeme na povod, bolje je pronaći uzrok.
Moramo znati koji je naš cilj, razburkati
emocije ili pronaći kvalitetan dogovor.
Moramo znati tko je i čime započeo svađu, te koje su dopuštene,
a koje nedopuštene metode svađe. Treba
znati prekinuti svađu, odgoditi je zato što je noć, ili zato
što moramo napraviti nešto hitno. Treba znati nastaviti svađu, a sve svađe,
one u jednom komadu ili one koje su imale nastavak, treba znati završiti. Nakon uspostavljanja mira treba pregovarati,
doći do zajedničkog rješenja, ali
i plaćati napravljenu ratnu štetu za
sve nedozvoljene metode i uvrede za kojima smo posegnuli u žaru bitke i
nedostatku racionalnih argumenta.
Iz vašeg iskustva,
koje greške ljudi čine kada se svađaju?
Previše vode računa o sitnicama. Ne uvažavaju onu drugu
stranu, ne stavljaju se u “cipele” onog drugog. Ne razumije ni sebe,
a ne samo drugoga pa ne znaju što im je cilj, niti nude prijedloge za neko
rješenje.
Kako isključiti osobne napade i
subjektivnost iz svađe?
Samo se u profesionalnom životu isključuju osobni napadi. U
privatnim svađama je teško očekivati da ne bude osobnih napada. Kad bi svađa bila pristojna i fina, onda to ne bi bila svađa nego znanstvena rasprava.
Nije problem isključiti napade, nego razumjeti zbog čega oni dolaze i kakvu poruku
šalju. U svađi treba znati bit svađe, a način svađanja je forma
koja obično više ili manje smeta. Za način se možemo lakše ispričati ako
razumijemo biti svađe, i ako se možemo
dogovoriti da ćemo se u vezi nekih razlika tolerirati, ili da će jedno
ili oboje popustiti i tako riješiti problem. Ima svađa nakon kojih shvatimo kako su naše razlike veće od našeg motiva da njegujemo odnos pa nas dovedu do prekida.
Kako se svađaju
žene, a kako muškarci – postoji li razlika u metodama koje koriste ova dva
spola?
Postoje neke razlike, odnosno tipična ponašanja, ali mnoge žene nisu tipične žene, kao što ni
mnogi muškarci nisu tipični muškarci. Mislim kako se žene dijelom
oslobađaju od stresa svađajući se, a mnogi muškarci izbjegavaju svađe kako ne
bi sebi dodali još više stresa.
Treba li svađu
prespavati, ili inzistirati na rješavanju “na licu mjesta”?
Kad smo umorni
teže se ponašamo na nov i kreativan način. Tada dajemo, kao pokvarena ploča,
onaj isti stari odgovor koji smo dali prošli put i koji je i tada izazvao
ili produbio svađu. Ako možemo izostati s posla jer nam je loše,
možemo i odgoditi svađu za koju osjećamo kako je nećemo voditi dobro. Mnogi ljudi se svađaju baš samo onda kad nisu dobro, a kad im se
sve čini lijepo ne žele trošiti vrijeme na svađu.
Ako odgađamo svađu, korisno je reći, na primjer: “Ljubavi,
evo puse za laku noć, a sutra ćemo to raspraviti”. To jest, ako odgađamo
svađu moramo sklopiti privremeno primirje, a ne zaspati ljutiti.
Kako dobra svađa može utjecati na kvalitetu
veze?
Nakon dobre svađe još se bolje razumijemo. Znamo što nama i onom
drugome malo, a što puno smeta. Ako ponavljamo stare svađe koje nikad ne
riješimo nešto radimo krivo pa osim mojih (Kako se dobro posvađati, Kako se pomiriti) i drugih knjiga na tu temu, može se i
potražiti stručan savjet. Možda ne vidimo nešto što će stručnjak zamijetiti i
pomoći nam da i mi to uvidimo.
D. Šorgić
