Nažalost, danas se bilježi porast kada su u pitanju autoimune bolesti, tako je sve učestalija i multipla skleroza.
Poznata američka glumica Christina Applegate (50), zvijezda Netflixove hit serije ‘Ubojite prijateljice’ u svom je posljednjem intervjuu za Variety izjavila bi da bi taj projekt mogao bit njezin posljednji glumački angažman zbog borbe s multiplom sklerozom, a dijagnozu je dobila početkom 2021. godine.
O svojim zdravstvenim problemima prvi put javno je progovorila u kolovozu 2021.
“Pozdrav, prijatelji. Prije nekoliko mjeseci dijagnosticirana mi je multipla skleroza. Bilo je to čudno putovanje. No podržavaju me ljudi koje poznajem i koji boluju od iste bolesti. Težak je to život. Ali, kao što svi znamo, mora ići dalje. Osim ako ga neki š**** ne zaustavi.”. Zbog zdravlja je drastično promijenila svoje životne navike i izbacila je meso iz prehrane i trudi se izbjegavati stresne situacije, a tijekom ovih teških godina najveća podrška joj je suprug Martyn LeNoble s kojim ima kćer Sadie Grace (11).
Multipla skleroza se češće javlja kod žena
Upravo bolja dijagnostika koja omogućava rano otkrivanje bolesti i svakako je važan čimbenik u porastu broja novooboljelih. Danas je u Hrvatskoj multipla skleroza dijagnosticirana kod 6500 osoba, otkriva naš sugovornik prof. dr. sc. Mario Habek, specijalist neurolog iz KBC-a Zagreb, hrvatski predstavnik u Europskom društvu za liječenje i istraživanje multiple skleroze (ECTRIMS), te dodaje da su u pitanju podaci od 2019. jer novije nažalost nemamo. U svijetu je više od 2,5 milijuna ljudi koji boluju od multiple skleroze, a prevalencija MS-a u porastu je od 1950. godine, osobito u žena.
“Da, multipla skleroza češće se pojavljuje kod žena. Statistike govore da je u Hrvatskoj omjer 2,5:1, odnosno dva i pol puta češće obolijeva ženska populacija. Uzrok bi mogao biti u razlikama u imunosnom ili živčanom sustavu muškaraca i žena, koje mogu biti uzrokovane učinkom spolnih hormona, genetskim razlikama, različitim utjecajima okoliša i modernog načina života. Posljednjih godina uočava se i trend veće pojave bolesti i u pedijatrijskoj populaciji. Razlozi povećanja nisu sasvim poznati, no jedan dio porasta prevalencije može se objasniti boljom dostupnošću neuroradiološke obrade, duljemu trajanju života oboljelih, ali i boljoj edukaciji liječnika.”, pojasnio je.
Život s multiplom sklerozom: Suprug i ja imamo istu bolest, a potpuno različite probleme
Koji će simptomi prvi otkriti da je u pitanju multipla skleroza?
Multipla skleroza ima neke karakteristične simptome poput optičkog neuritisa, poremećaja osjeta, utrnulosti jedne strane lica ili tijela, slabosti ruku ili nogu ili smetnji mokrenja. Kad se sve to poklopi u karakterističan oblik simptoma koji mi neurolozi znamo prepoznati, vrlo je lako prepoznati multiplu sklerozu.
Zašto se MS danas naziva tinjajućom bolesti?
Multipla skleroza (MS) je autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava, zahvaća mozak i kralježničnu moždinu, a zbog širokog spektra simptoma te različitih karakteristika kod svakog bolesnika nazivamo je i bolešću s tisuću lica. Za oboljele od MS-a jasna je potreba da se liječenje započne što je ranije moguće kako bi se kontrolirala aktivnost bolesti i usporio njezin napredak, smanjio rizik od novih pogoršanja bolesti, odgodio nastup trajne onesposobljenosti (invaliditeta) te općenito dovelo do boljeg dugoročnog ishoda bolesti. Znanstvene spoznaje o multiploj sklerozi kontinuirano se nadograđuju. Danas se smatra da je multipla skleroza “tinjajuća” bolest.
Tzv. tinjajuće lezije javljaju se u mozgu bolesnika s multiplom sklerozom, predstavljaju kroničnu i dugotrajnu upalu koja ostaje aktivna tijekom duljeg vremenskog perioda. Ispitivanje u 192 bolesnika koji boluju od multiple skleroze pokazalo je da prisutnost tinjajućih lezija povećava mogućnost razvoja kognitivnih problema i poteškoća pokretljivosti u usporedbi s bolesnicima bez tzv. tinjajućih lezija. Ispitivanje je također pokazalo da kod bolesnika u kojih su vidljive tinjajuće lezije postoji veća vjerojatnost progresije multiple skleroze.
Kako se danas provodi liječenje i koje su nove znanstvene spoznaje o važnosti ranog dijagnosticiranja?
Liječenje multiple skleroze treba biti proaktivno, rano, bazirano na medicini temeljenoj na dokazima i pravovremeno dostupno svim oboljelima, o čemu svjedoče brojne internacionalne i nacionalne smjernice. Što raniji početak liječenja bolesnika usporava progresiju bolesti, smanjuje rizik od nastanka novih relapsa bolesti, odgađa nastup trajne onesposobljenosti (invaliditeta) te općenito dovodi do boljeg dugoročnog ishoda bolest. Ako postavimo dijagnozu odmah po prvom simptomu i počnemo liječiti bolesnika unutar dvije godine od početka bolesti visokoaktivnom terapijom, ishod je definitivno nakon 20 godina trajanja puno, puno bolji nego ako ne liječimo bolesnika, ako ga liječimo manje učinkovitim lijekovima i ako ga kasno počnemo liječiti.
15 ranih signala multiple skleroze koje svaka žena treba zapamtiti
Kako živjeti s tom dijagnozom, mogu li se nekako ublažiti simptomi ili usporiti tijek razvoja bolesti?
Najvažnije je naglasiti da neliječena multipla skleroza sigurno ima najgori ishod te osobe s MS-om to moraju znati. Osobe s dijagnozom MS-a uz uzimanje terapije žive sve kvalitetnije. Osim terapija za usporavanje bolesti koje omogućavaju kvalitetniji život, tu su i terapije kojima se djeluje u akutnoj fazi bolesti. Svakako bi oboljeli trebali voditi računa o kvalitetnoj prehrani (mediteranski tip prehrane), preporučljiva je tjelovježba sukladno stanju pacijenta jer pacijenti koji su tjelesno aktivni manje osjećaju simptome poput depresije, anksioznosti i umora. Izbjegavanje loših navika vrijedi za oboljele od MS-a isto kao i za opću populaciju.
Trenutačno ne možemo govoriti o prevenciji, no postoje neke naznake da bi možda nadoknadom vitamina D od ranog djetinjstva ili promjenom prehrane kod nekoga tko ima povećan rizik bila moguća prevencija, no to je još u fazi istraživanja.
Postoje li neke predispozicije za razvoj te bolesti?
Uzrok multiple skleroze ne znamo, no poznato je koji su rizični čimbenici – to su različite infekcije, osobito infekcija Epstein-Barrovim virusom, zatim niske razine vitamina D, pušenje i još neki rjeđi rizični čimbenici i vrlo malo genetike.
Foto: Shutterstock
