Iako nije česti oblik malignih bolesti, rak gušterače je jedan od smrtonosnijih. Više od 95 posto pacijenata umre u roku od dvije godine nakon dijagnoze. Sada su stručnjaci identificirali onkogen koji se pokazao obećavajućim u liječenju.
Lijekovi koji ciljaju na ovaj onkogen su već odobreni u SAD-u za liječenje
remautoidnog artritisa, te se trenutno testiraju za rak pluća i debelog
crijeva, tvrdi voditeljica istraživanja Nicole Murray, profesorica
farmakologije i savjetnica Klinike Mayo.
Najčešći faktori rizika raka gušterače su starija životna dob, pušenje, prehrana bez
dovoljno voća i povrća, a s druge strane bogata mastima, prekomjerna debljina,
smanjena fizička aktivnost, te ranije bolesti kao dijabetes, pankreatitis i
ciroza jetre. Kemoterapeutici koji su trenutno dostupni za liječenje raka
gušterače se nisu pokazali pretjerano učinkovitima.
Istraživači su analizirali ulogu onkogena PKC-iota (PKCi) na rak gušterače,
koji je također povezan s rakom pluća i debelog crijeva (bitan je za rast
raka). Gen zvan KRAS, koji je mutirao u 90 posto slučajeva raka gušterače,
kontrolira PKCi onkogen.
Istraživači su u većini uzoraka raka gušterače ustanovili visoku razina PKCi
onkogena koja predviđa loše stopu preživljavanja. U prosjeku, bolesnici s
povišenim PKCi-jem su živjeli 492 dana, u odnosu na 681 dana života kod
pacijenta s niskom razinom onkogena.
Osoba s visokom razinom PKCi onkogena koje su poživjele pet godina bilo je
deset posto, u usporedbi s 29,5 posto ispitanika s niskom razinom PKCi-ja.
Kada su “izbacili” PKCi gene iz stanica raka gušterače, ustanovili
su kako stanice više nisu rasle istom stopom i nisu invadirale okolno tkivo na
isti način. “Kada smo takve stanice stavili u miševe, pokazalo se kako
tumori nisu dobro rasli, ali uopće nisu metastazirali”, tvrdi Nicole
Murray.
Njeno je istraživanje pokazalo kako bi lijek za artritis aurotiomalat, koji
utječe na PKCi, mogao učinkovito tretirati rak gušterače sam po sebi ili u
kombinaciji s kemoterapijom. Mogao bi spriječiti rast stanica raka i tako
pospješiti kemoterapiju.
Istraživanje je objavljeno u stručnom časopisu Cancer Research.
K. Horvat
