Norveški stručnjaci vjeruju kako je odgovor poteškoća s učenjem u oku: očne stanice više ne funkcionoiraju kako bi trebale.
Ustanovili su kako djeca koja su se susrela s velikim
poteškoćama u rješavanju matematičkih zadataka imaju slabiju vidnu percepciju
povezanu s brzim promjenama u okolišu.
Za potrebe istraživanja, zadali su ispit iz matematike
desetogodišnjacima iz dviju škola. Izdvojili su mališane koji su ih riješili
najlošije i najbolje, te ih podvrgnuli novim psihotjelesnim testovima kako bi
se provjerilo njihovo vidno procesuiranje.
Učenici su pratili točkice koje su se pomicale po ekranu
računala u predvidljivim i nepredvidljivim uzorcima. Ovaj je test otkrio kako
mali ispitanici slijede i pretpostavljaju kretanje i percipiraju brze promjene
u kretanju. Drugi je test bio kontrolni i uključivao je sposobnost ispitanika u
percipiranju oblika.
Učenici koji su najlošije riješili ispit iz matematike
također su imali lošije rezultate na prvom testu percepcije kretanja. S druge
strane, razlika nije postojala među ispitanicima kod drugog testa.
Rezultati su
dokazali mehanizam koji je odgovoran za određene poteškoće u učenju, tvrdi
voditelj studije Hermundur Sigmundsson s norveškog Fakulteta znanosti i
tehnologije. “Sve se odnosi na način na koji naš vidnu sustav procesuira
informacije iz okoliša kroz tzv. mango stanice, među ostalima. Ponekad nešto
pođe po krivu, a posljedice su značajne i rezultiraju poteškoćama u učenju”,
objasnio je Sigmundsson.
Sljedeći put kada vaš mališan dobije jedinicu iz testa, nemojte biti prestrogi. Možda je zaista posrijedi problem u očima.
K. Horvat
