Iako su i dalje vodeći ubojice, srčani udari mogu se djelotvorno liječiti ukoliko se dijagnosticiraju u kratkom vremenskom roku nakon prvog nastupa simptoma.
U studiji objavljenoj u
ovomjesečnom broju časopisa Molecular and Cellular Proteomics, istraživači su
otkrili srčani miozin-vezajući protein C (cMyBP-C) kao potencijalno novi
dijagnostički biomarker za srčane udare. Taj bi protein mogao biti od velike
vrijednosti u blažim napadima u kojima dosadašnji dijagnostički proteini nisu
uvijek dostupni u dovoljnim količinama.
Trenutno, jedan od zlatnih
standarda za dijagnozu srčanih udara tj. akutnog infarkta miokarda,
je detektiranje prisutnosti proteina troponin I i troponin T, obzirom da se
proizvode specifično u srcu i gotovo su u potpunosti odsutni u krvi zdravih
pojedinaca.
Usprkos tomu, čak ni
troponini nisu idealni markeri, obzirom da se oslobađaju poprilično sporo nakon
srčanog udara (vrhunac oslobađanja je oko 18 h nakon udara), a ostaju u krvi do
deset dana, ometajući dijagnozu mogućih sekundarnih srčanih udara.
U potrazi za boljim
biomarkerima, grupa londonskih istraživača s King’s College-a, izvela je
proteomsku analizu svih proteina oslobođenih iz srca miševa nakon induciranih
srčanih udara.
Identificirali su 320
proteina koje normalno srce ne izlučuje, uključujući sve dosad poznate
biomarkere.
Samo je nekolicina ovih
proteina bila specifična za srce, ali među njima je najzanimljivije otkriće bio
cMyBP-C: unutar pet minuta nakon srčanog udara, razina mu se povećala za 20
puta, što je bio jedan od najvećih porasta među svih 320 identificiranih
proteina. Nadalje, cMyBP-C je bio visoko dostupan čak i nakon manjih srčanih
udara, upućujući na potencijalnu medicinsku korist u takvim situacijama.
Znanstvenici nastavljaju
istraživanja, a trenutno se ispituje tijek oslobađanja cMyBP-C proteina nakon
srčanog udara te njegova postojanost u krvi, kako bi se detaljnije definirala
njegova potencijalna vrijednost u medicini.
Branimir Gnjatović
