Gležanj, ili nožni zglob, je spoj između potkoljenice i stopala. Sastoji se od dvaju zglobova – gornjeg i donjeg nožnog zgloba. Radi se o složenom sustavu zglobnih tijela četiriju kosti s pripadajućim zglobnim hrskavicama koje su odgovorne za složeni sustav pokreta u gležnju.
Sustav ligamenata
Kada stojimo i hodamo gležanj je udaljen od težišta našeg tijela i poluga djelovanja sile koja djeluje na gležanj ovisna je o visini našeg tijela. Stopalo koje se oslanja na podlogu preko gležnja prihvaća puno opterećenje našeg tijela zajedno s cjelokupnim teretom koji nosimo. Ako hodamo po neravninama, osobito u lošim cipelama (ljeti koristimo npr. japanke ili sandale, a zimi cipele plastičnog potplata), ili ako inače imamo rastezljivije ligamente – može doći do uganuća gležnja. Ovisno o položaju stopala koje se pri uganuću uvrće, opterećenje se prenosi kroz unutarnji ili vanjski dio gležnja i značajno opterećuje postranične ligamente. Najčešće se stopalo uvrće prema unutra, čime se dodatno opterećuje vanjski dio gležnja pa kod takvih ozljeda stradaju vanjski postranični (lateralni) ligamenti.
Sustav ligamenata koncipiran je tako da stabilizira gležanj pri opterećenju i hodu, a kod ekstremnih pozicija stopala gubi se potpora koštanih struktura i opterećenje prelazi na ligamente koji to ne mogu izdržati te pucaju. Ako se dogodi uganuće gležnja važno je čim prije odmoriti nogu, podići ju u povišen položaj i pripremiti se za mirovanje kroz par dana. Odmah treba staviti led na gležanj, vrlo je važno da to hlađenje bude suho (npr. led u vrećici ili preko suhe krpe) kako ne bi nastale ozebline kože na mjestu primjene leda. Lediti treba 10-15 minuta, potom napraviti stanku od cca 30-tak minuta, a u tom vremenu pritisnuti elastični zavoj oko gležnja i podići nogu. Nakon stanke led se može ponovno primjeniti i tako nastaviti ponavljati kroz par sati.
Ukoliko je oteklina vrlo jaka, postoji bolnost prilikom pritiska na koštane dijelove oko gležnja ili ne možete stati na nogu radi bolova – treba odmah potražiti liječničku pomoć, napraviti rentgensko snimanje i utvrditi je li potrebno liječenje. Pokatkad je dovoljno samo postaviti longetu, a ako postoji koštani prijelom može biti potrebno i operacijsko liječenje. Dugotrajne tegobe poput bolova i oticanja gležnja mogu ukazivati na ozljedu hrskavice zgloba, što može biti indikator za artroskopsko liječenje ozljede gležnja.
Da bi oštećeni ligamenti zacijelili potrebno je razdoblje od 4-6 tjedana (to ovisi o stupnju i opsegu puknuća ligamenata). Svaki puknuti ligament zacijelit će ožiljkom, pa uglavnom nije potrebno operacijski rekonstruirati akutno rupturirane ligamente. Takvo ožiljno tkivo u najvećem broju slučajeva dovoljno je čvrsto da funkcija ligamenta bude održana, iako njegova kvaliteta i struktura ipak nije identična originalnom ligamentarnom tkivu. Kod sportaša s većim ozljedama pokatkad je potrebno primarno operacijski rekonstruirati rupturirane ligamente.
Opetovana uganuća
Međutim, kod opetovanih ozljeda i uganuća dolazi do ponovnog oštećenja već prethodno nastalog ožiljnog tkiva, koje sa svakom idućom ozljedom postaje sve slabije i sve manje zadržava svoju primarnu funkciju – stabilizaciju gležnja – pa takav zglob postaje kronično nestabilan.
Nestabilnost gležnja očituje se opetovanim i čestim uganućima, čak i kod malenih opterećenja, (hodanje po neravnom tlu, po stepenicama, silazak iz tramvaja i sl.). Osobito je teško baviti se sportskim aktivnostima, pa osobe koje imaju česta uganuća i nestabilan gležanj pri svakom većem naprezanju koriste stabilizacijske ortoze – steznike. Česta upotreba ovakvih pomagala dovodi do slabljena mišićnih struktura i stabilizatora gležnja i stopala, pa se njihova redovita upotreba ne savjetuje. Valja naglasiti kako česta uganuća i ozljede gležnja mogu uzrokovati dodatna oštećenja hrskavičnog pokriva zglobnih tijela. Zato nestabilni gležanj u tjelesno aktivnih i mlađih osoba treba operacijski stabilizirati.
Danas postoji nekoliko uspješnih metoda kojima se izvodi stabilizacija gležnja; primarno šivanje i dupliciranje oštećenog ligamenta, pojačanje ligamentarnog tkiva pokosnicom obližnje kosti, ili učvršćivanje zgloba korištenjem tetive peronealnog mišića. Nakon razdoblja inicijalnog cijeljenja rekonstruiranog tkiva u vremenu od 6 tjedana, potrebno je par tjedana intenzivne fizikalne terapije kojom će se gležanj u cijelosti mobilizirati i pripremiti za uobičajena svakodnevna i sportska naprezanja.
Foto: Shuttestock
Saznajte sve o Sindromu karpalnog kanala – bolesti modernog čovjeka
Kako stati na kraj sindromu računalnog vida?
