Moguće je zatomiti svoje osjećaje, ali je nemoguće ne osjećati. Nagomilavanje emocija koje ne kanaliziramo mogu dovesti do raznih neželjenih pojava, poput psihosomatskih bolesti.
Mario je zakolutao očima i promrmljao “Daj se smiri ženo Božja“. Naime njegova je supruga oduševljeno skakutala po sobi i ispuštala glasove oduševljenja jer je napokon završila kostim lava u kojem će njihov sin sigurno osvojiti prvu nagradu na maskenbalu.
Njega je pak to užasno iritiralo. Totalno mu je omela poslijepodnevni mir s tom deračinom.
Stjepan sa suprugom i djecom, i prijateljima sa suprugama i djecom provodi prekrasan dan na izletu. Baš se lijepo odmaknuo od posla i svakodnevnih problema. U punom sjaju predstavlja ekipi svoje vještine pjevanja i plesanja. Promatrajući scenu primjećuje se da raspoloženje njegove supruge sve više pada što je on raspoloženiji. Ona inače ne voli kada se Stjepan tako ponaša. Upoznala ga je kao ozbiljnog i odgovornog muškarca, a ponekada se ponaša kao dijete.
Marija i Milan fantastično funkcioniraju u svojoj dugogodišnjoj vezi. Svi njihovi prijatelji smatraju da su izuzetno skladan par. Ono što prijatelji ne vide i ne znaju, a čak niti Milan to ne zna jest da je Marija odlučila ne pokazivati jedan dio sebe. Procijenila je da njena veza bez tog dijela savršeno funkcionira. O čemu se radi? U nekoliko navrata Marija se u društvu Milana rasplakala. Razlozi su bili stres na poslu, razočaranost u prijateljstvo, žaljenje zbog napisa u novinama koji ju je potresao. Bez iznimke u svim slučajevima Milan je reagirao na ne baš podržavajući način. Jednom joj je rekao “Što sada cmizdriš“. I tada je odlučila nikada ne pokazati taj ranjivi dio sebe.
Što je zajedničko ovim primjerima? Objasniti ću kroz teoriju transakcije analize (TA). U TA postoji koncept koji se zove ego stanja. Prema njemu svi mi funkcioniramo iz tri dijela Roditelj, Odrasli i Dijete. Kada funkcioniramo iz Roditelja možemo biti kritički i njegujući. Iz Djeteta se pak možemo adaptirati, možemo biti buntovni ili pak zadovoljavati svoje želje.
U partnerskim odnosima događa se da Dijete jednog partnera nervira Roditelja drugog. Kada partner pokaže svoje emocije njegova je potreba utjeha druge strane što u našem primjeru s Marijom i Milanom i nije tako. Marija se adaptirala Milanovom kritičkom stavu odlučivši zatomiti svoje osjećaje što naravno nije dobro za budućnost njihova odnosa i veze. Moguće je zatomiti svoje osjećaje, ali je nemoguće ne osjećati. Nagomilavanje emocija koje ne kanaliziramo mogu dovesti do raznih neželjenih pojava, poput psihosomatskih bolesti.
U Stjepanovu slučaju njegova supruga ne podržava njegovo opušteno ponašanje. Razlozi tome mogu biti različiti. Možda se boji da će Stjepan izgubiti kontrolu ukoliko se neće ponašati kao ozbiljan i zreo čovjek pa neće moći zaštiti svoju obitelj. Možda je sama kontrolirajući tip osobe kojoj je bilo kakvo ponašanje koje liči na neozbiljnost neprihvatljivo. Naravno razlozi mogu biti najrazličitiji, ali ono što je evidentno jest da ona iz svog roditelja osuđuje Stjepanovo Dijete. Slično je ponašanje Marija prema supruzi.
Često se u odnosima događa da je jedan partner netrpeljiv prema drugome. Svatko gleda iz svoje slike svijeta i zanemaruje činjenicu da njegova slika nije jedina ispravna i vrijedna. Pojedini ljudi od partnera žele da se ponaša na točno određeni način i ako tome nije tako slijedi osuda.
U našoj kulturi postoji specifičnost prema kojoj se žene guraju u ulogu Roditelja, a muškarci Djeteta. Naravno postoje i slučajevi kada je muškarac Roditelj, a žena Dijete kojoj treba zaštita.
U oba slučaja to nije ravnopravan odnos u kojem su partneri na zajedničkoj razini. Jedan odskače, a nije rijetka situacija da malo odskače jedan pa malo drugi.
Ukoliko vam se događa da odskačete možete se zapitati u kolikoj mjeri poštujete partnerovo pravo da bude to što je? Koliko često iskreno kažete što vas smeta i pogađa?
Velika je razlika kada partneru kažemo da njegovo ponašanje nije u redu i kada mu kažemo da nas je njegovo ponašanje povrijedilo, uvrijedilo ili da nas boli.
- U prvom slučaju najčešće idemo s pozicije moći, koliko god nam to apsurdno izgledalo. Partner bi s pravom mogao pitati po čijim kriterijima to nije u redu i zašto bi baš naši kriteriji bili oni pravi.
- U drugom slučaju govorimo iz ja pozicije, pozicije u kojoj objašnjavamo što to znači za nas.
Autorica teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
