Zasigurno ste se već susreli s nekim tko boluje od ove vrlo učestale bolesti. Možda i sami bolujete od nje. Čitajući ove retke vjerojatno ćete osim zanimljivog štiva naći i ponešto o šećernoj bolesti što do sada niste znali.
Sama bolest je čovječanstvu poznata od davnine. Još su stari indijski liječnici uočili da neki njihovi bolesnici učestalo mokre slatki urin. Grci su bolest nazvali diabetes, što bi u slobodnom prijevodu značilo pojačano mokrenje, a dopuna imena – mellitus – ukazivala je na slatki okus urina. Bolest u to doba nije bila pretjerano česta, međutim, u suvremeno doba se suočavamo s pravom epidemijom šećerne bolesti. Razlog ovoj pojavi je suvremeni način života uz pretjerano uzimanje hrane neprimjerenog sastava i premalo tjelesne aktivnosti. Produljenje životnog vijeka ljudi također značajno doprinosi porastu broja oboljelih, pa danas otprilike svaki deset odrasli stanovnik Hrvatske boluje od šećerne bolesti.
Bitna odrednica šećerne bolesti je povišena razina grožđanog šećera – glukoze u krvi, uz eventualno pozitivan nalaz i u urinu. Do navedenog dolazi zbog niza poremećaja u djelovanju pojedinih hormona poput inzulina, ali i drugih, što za posljedicu ima složen poremećaj metabolizma, ne samo šećera u tijelu, nego i drugih tvari. Naime, uz poremećenu mijenu šećera u organizmu (šećer je bitan izvor energije), niti mijena masnoća i bjelančevina nije kao kod zdravog čovjeka. To za posljedicu, između ostaloga, ima i poremećenu razinu tzv. lipoproteina (povišen kolesterol i trigliceride) u krvi što može ubrzati aterosklerozu.
Upravo je ubrzana ateroskleroza uzrok velikom dijelu problema s kojim se dijabetičari susreću.
Ateroskleroza dovodi do sužavanja krvnih žila zbog formiranja masnih naslaga u njihovim stijenkama. Ove naslage se mogu s vremenom toliko promijeniti da uzrokuju začepljenje pojedine krvne žile, što za posljedicu ima nastanak bolesti poput srčanog ili moždanog udara. Obje bolesti su vodeći uzrok smrtnih ishoda među dijabetičarima pa se stoga posebna pažnja uz obavezno liječenje povišenih razina šećera u krvi poklanja i liječenju poremećaja mijene masnoće kod ove skupine bolesnika.
Razlika u odnosu na liječenje bolesnika bez šećerne bolesti jest da su ciljne vrijednosti ukupnog i lošeg kolesterola (tzv. LDL kolesterol) koje se žele postići liječenjem bitno strože postavljene, nego kod bolesnika koji nemaju šećernu bolest.
Terapija povišenih vrijednosti kolesterola u krvi kod bolesnika sa šećernom bolešću obuhvaća mnogo toga što bolesnik može učiniti sam za sebe, poput provođenja stanovite dijete i bavljenja nekom fizičkom aktivnošću.
Sama dijeta se svodi na izbjegavanje vidljivih masnoća i jednostavnih ugljikohidrata u hrani, s time da dijeta treba biti na dugi rok prihvatljiva pacijentu i ukusna. Ona nipošto ne smije značiti izgladnjivanje pacijenta, iako je gubitak tjelesne težine u većini slučajeva poželjan. Dijeta koja se provod u radi liječenja povišenih masnoća u krvi u osnovi ne nosi značajne dodatne restrikcije u odnosu na standardnu dijabetičku dijetu – savjetuje se prehrana s malo masnoća i jednostavnih ugljikohidrata, te s mnogo vlakana.
Međutim, kod velikog broja bolesnika samo uz dijetu neće doći do adekvatnog pada vrijednosti masnoća u krvi, stoga se pribjegava lijekovima koji ne samo da snižavaju vrijednosti kolesterola u krvi, nego i u značajnoj mjeri doprinose produženju života i odgađanju pojave neželjenih incidenata poput srčanog i moždanog udara.
Istina je da uzimanje dodatnog lijeka nije pretjerano popularno među bolesnicima, pogotovo ako se njime liječi bolest koja zapravo dugo ne uzrokuje nikakve tegobe. Međutim, jednom kada se tegobe pojave, onda su one ozbiljne, ponekad i smrtonosne, te se danas smatra da je ovakvo rano liječenje opravdano. Navedeni stav ima svoje uporište u više velikih istraživanja od 80. godina prošlog stoljeća pa sve do danas.
Danas na tržištu postoji cijeli niz lijekova koji učinkovito snižavaju razinu kolesterola u krvi, s određenim razlikama u efikasnosti i spektru nuspojava. U osnovi su ovi lijekovi slični, najvećim dijelom spadaju u skupinu takozvanih statina. Prvi statini su bili izolirani iz gljivica, te iz crvene riže, te su industrijski proizvođeni kao statini prvih generacija, koji su u međuvremenu zamijenjeni novijim, snažnijim i boljim.
Sama crvena riža je i danas dostupna u trgovinama, međutim, kvaliteta može varirati s obzirom da je riječ o prirodnom proizvodu.
S druge strane, farmaceutska industrija nudi statine novijih generacija koji se dobro podnose, a nuspojave su relativno blage i rijetke te za razliku od prirodnih preparata imaju ustaljen učinak.
Ponekad se dijabetičarima uz statine propisuju i lijekovi za snižavanje masnoće iz drugih skupina, no ipak rjeđe. Prvenstveno su to lijekovi iz skupine fibrata, zamišljeni za liječenje povišenih vrijednosti triglicerida (masnoće drugačije vrste od kolesterola), koje se isto povezuju sa srčanim i moždanim udarima, premda nisu toliko opasni poput povišenih razina kolesterola. Dobro je napomenuti da se ovi lijekovi mogu kombinirati sa statinima, uz stanoviti oprez prilikom praćenja. Povremeno (pogotovo nakon srčanog udara) ima smisla davati i preparate omega-3 masnih kiselina koji također mogu popraviti loš nalaz masnoća u krvi.
Na kraju, potrebno je naglasiti da je kod dijabetičara uz regulaciju razine šećera u krvi jednako nužno voditi računa i o razini masnoća u krvi, jer su zdravstveni rizici kod dijabetičara mnogo složeniji i nadilaze rizike koji su vezani isključivo uz prevelike oscilacije razine šećera u krvi.
Autor teksta: prim.
dr. sc. Velimir Altabas, Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti
metabolizma “Mladen Sekso”, Interna klinika KBC “Sestre milosrdnice”
