Osobe oboljele od Alzheimerove bolesti imaju četiri puta veću koncentraciju aluminija u moždanim stanicama nego što je to slučaj kod zdravih osoba.
I mnoge zdrave namirnice sadrže u sebi ovaj toksični metal za koji u našem tijelu ipak postoji određeni prag tolerancije. No kako ga povećati i u kakvoj su vezi aluminij i znojenje?
Gdje se skriva aluminij?
Starenje je glavni čimbenik rizika za Alzheimerovu bolest, no ovom najučestalijem obliku demencije uvelike pridonosi prekomjerno unošenje aluminija u organizam, zaključak je britanskih znanstvenika sa Sveučilišta Keele, na čelu s profesorom Christopherom Exleyem, vodećim svjetskim autoritetom na području istraživanja aluminija. Svoja istraživanja ovaj je znanstvenik objavio u časopisu Journal of Alzheimer’s Disease u kojem kategorično kaže – Bez aluminija u moždanom tkivu ne bi bilo Alzheimerove bolesti!
Tragedija cijele ove priče još je veća ako znamo da aluminij unosimo u tijelo potpuno nesvjesno – putem hrane, kože i zraka. Svi kolači, keksi, čajevi, vina, tjestenine, odnosno sva hrana kojoj trebaju aditivi kako bi dulje ostala svježa ili kako bi joj se povećao volumen, sadrže aluminij. Kozmetički proizvodi također su puni aluminija, baš kao i neki lijekovi, među kojima je najzvučniji – običan aspirin. Ni povrće nije pošteđeno aluminija – najviše ga ima u špinatu i zelenoj salati – ali ga ipak u najvećoj količini unosimo kroz tjesteninu, kruh, pekarske proizvode, krekere, tj. općenito konzumirajući žitarice i proizvode od brašna.
Postoje brojne predispozicije za razvoj Alzheimerove bolesti, koje uključuju i okolišne i genetske čimbenike, a svaka od tih aktivnosti povećava sadržaj aluminija u moždanom tkivu u određenim razdobljima života pojedinca. U svakom slučaju, katalizator bolesti uvijek je sadržaj aluminija u mozgu i to kako mozak pojedinca reagira ili se nosi s aluminijskim teretom, kaže prof. Exleyem.
Oslobađanje tijela od ovog toksičnog metala može smanjiti rizik od razvoja ovog oblika demencije. Tim prof. Exleyema preporučio je pijenje silicijeve kiseline. O siliciju znamo isključivo kao mineralu koji čuva zdravlje kostiju, kose i noktiju te ima anti-age učinak, no otkriveno je i kako može smanjiti toksično djelovanje aluminija jer ga veže za sebe i izlučuje putem probavnog sustava. U tom je smislu prof. Exleyema preporučio pijenje vode bogate silicijem, jer to može biti “protuotrov” za toksični aluminij koji se izlučuje putem urina i znoja.
U ovom sam radu sumirao eksperimentalne i uglavnom kliničke dokaze koji impliciraju aluminij kao primarni etiološki čimbenik u Alzheimerovoj bolesti. Aluminij djeluje kao katalizator ranijeg nastanka Alzheimerove bolesti kod pojedinaca s genetskom, ali i bez genetske predispozicije. Starenje je možda najvažniji čimbenik rizika za razvoj Alzheimerove bolesti, ali starenje također pridonosi akumulaciji aluminija u tkivu ljudskog mozga. Neuroni su predisponirani da akumuliraju aluminij tijekom vremena, no postoje različiti instraneuronski bazeni u kojima aluminij može ostati dobroćudan i akumulirati se tijekom vremena prije nego što u nekom trenutku prijeđe kritični prag i počinje vršiti toksičnost, kaže ovaj znanstvenik.
Drugim riječima, postoji prag do kojeg tijelo “tolerira” prisutnost aluminija. Način na koji se aluminij apsorbira, ali i izlučuje iz tijela, može biti i genetski uvjetovan.
Izlučivanje putem znoja
Naime, kod osoba koje u obitelji imaju Alzheimerovu bolest može postojati razlika u rasponu gastrointestinalne apsorpcije aluminija nego kod osoba koje ovu bolest nemaju u obiteljskoj anamnezi. Slične razlike mogu postojati i u sposobnosti tijela da izlučuje aluminij.
Iako ne znamo uzrok Alzheimerove bolesti i nemamo učinkovite terapije za liječenje bolesti, postoji nekoliko indikacija za koje se zna da utječu na učestalost i napredovanje Alzheimerove bolesti. Primjerice, učestalost Alzheimerove bolesti je veća u žena, a početak i napredovanje bolesti može se odgoditi tjelesnom vježbom. Aluminij kao etiološki čimbenik u Alzheimerovoj bolesti najviše se izlučuje putem znoja. U nedostatku tjelesnog vježbanja, žene proizvode čak dvostruko manje znoja nego muškarci i stoga mogu biti predisponirane za zadržavanje aluminija u tkivima. Inače, tjelovježba kod oba spola može višestruko povećati volumen znojenja, a time i izlučivanje aluminija iz tijela, stoji u istraživanju profesora Exleyema.
D. Petrov/magazin Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock
