Larinks ili grkljan je organ zaslužan za proizvodnju glasa u našem organizmu, i nalazi se u središnjem dijelu vrata, pipa se kao tvrdi dio vrata te se naziva adamova jabučica.
Sami larinks je kompleksna struktura građena od hrskavice, mišića, sluznice i vezivnog tkiva, a njegov najznačajniji dio su glasnice (glotis), sluznični nabori.
Karcinomi larinksa najčešće nastaju od njegovog sluzničkog dijela, a najčešću vrstu nazivamo planocelularni ili pločasti karcinom. Ovisno o mjestu nastanka u samom larinksu, karcninome dijelimo na:
- Glotične (koji nastaju na samim glasnicama), najčešći
- Supraglotične koji nastaju iznad samih glasnica
- Subglotične (koji nastaju ispod glasnica), najrjeđi po učestalisti nastanka.
Planocelularni karcinom larinksa, kao i većina zloćudnih novotvorina, pokazuje sklonost metastaziranju, širenju u druga tkiva u tijelu.
Karcinom larinksa se najčešće šire u limfne čvorove vrata, rjeđe se mogu širiti krvnim putem u udaljenje organe tijela, najčešće u pluća
Simptomi raka grla
Simptomi samog karcinoma larinksa mogu biti razni i u pravilu su nespecifični, a neki od simtpoma su:
Promuklost
- Oteklina na vratu
- Bolno grlu
- Osjet stranog tijela u grlu
- Uporni kašalj
- Loš zadah
- Otežano gutanje
Dijagnostika i liječenje raka grla
Dijagnoza karcinoma larinksa postavlja se fizikalnim preglednom, indirektoskopijom i fiberndoskopijom larinksa, te biopsijom samog tumora (ukoliko jepotrebno i u općoj anesteziji), te slikovnim metodama poput CTa, magnetske rezonance, UZV vrata i ciljanom citopunkcijom suspektnih čvorova na vratu.
Kada se postavi dijagnoza karcinoma larinksa te utvrdi opseg bolesti, planira se liječenje za svakog pacijenta indvidualno, ovisno o proširenosti bolesti, te pacijentovim potrebama i zahtjevima.
Liječenje može biti kirurško i konzervativno (Radioterapija i/ili kemoterapija). Neki tumori se mogu liječiti samo jednom metodom liječenja, dok neki, uznapredovaliji, zahtjevaju kombinirano liječenje.
Kirurški zahvat varira u svojoj opsežnosti od malih veoma poštednih zahvata do potpunog odstranjenja larinksa. Poštedni zahvat se obavljaju bez reza na koži, kroz usta, pod kotnrolom mikroskopa, LASERom. Zahvat na larinksu može biti praćen kirurškim zahvatom na limfnim čvrovima vrata.
Rehabilitacija
Rahbilitacija kod pacijenata operiranih zbog karcinoma larinksa podrazumjeva, u najvećem dijeu, govornu rehabilitaciju. Govorna rehabilitacija je u pravilu nezahtjevna kod bolesnika kojima je sačuvan larinks.
U bolesnika kod kojih je odstranjen cijeli larniks razlikujemo tri načina govorne rehabilitacije. Prvi, i najstariji, je logopedska terapija i učenje tzv ezofagealnog govora, tehnika u kojoj se ne koriste nikakva pomagala, a pacijenti uče gutati zrak te ga ponovno izbacivati van u svrhu proizvodnje glasa. Drugi je korištenje elektrolarinksa, uređaja koji se drži prislonjen na vrat izvana dok prozivodi vibracije koje se prenose na ždrijelo te se tako stvara glas. Treći, i danas najzastupljeniji, je ugradnja govorne proteze, koja pacjentima omogućuje brzu i jednostavnu govornu rehabilitaciju. Proteza se može ugraditi odmah po odstranjenju larinksa, ili naknadnu, u drugom operativnom zahvatu.
