Što vam govore nalazi? Liječnik objasnio pojmove u dijabetesu koje je dobro znati

Pregled, pacijent, doktor

Što je to predijabetes, a što inzulinska rezistencija? Naučite sve o hipoglikemiji i laboratorijskim parametrima

Pandemijski razmjeri učestalosti i pojavnosti šećerne bolesti razlog su sve češćih javnozdravstvenih akcija kojima se građanima nudi mogućnost mjerenja razine šećera u krvi. U znanstvenim krugovima stalno se iznose nove spoznaje o mogućnostima liječenja šećerne bolesti. Sve češće mnogi kolege imaju mogućnost i u medijskom prostoru govoriti o mogućnostima liječenja iz svoje stručne domene vrlo učinkovitim, manje strukturiranim i više znanstveno-popularnim pristupom omogućiti bolju educiranost široj masi, što dodatno pridonosi osviještenosti o prevenciji i liječenju najčešćih bolesti današnjice.

U kontekstu općenito poremećaja metabolizma ugljikohidrata vjerojatno ste se osim s pojmom šećerne bolesti susretali i s još nekim sličnim pojmovima koji mogu zbuniti nekoga tko nema medicinsko obrazovanje, primjerice predijabetes, inzulinska rezistencija, hipoglikemija, gestacijski dijabetes i sl. U nastavku cilj mi je dati odgovarajuća objašnjenja ključnih pojmova vezanih za šećernu bolest.

ŠEĆERNA BOLEST

Šećerna bolest kronična je bolest obilježena povišenim vrijednostima šećera u krvi – glukoze. Ključni laboratorijski kriterij za postavljanje dijagnoze obuhvaća povišenu vrijednost glukoze natašte (>7.1 mmol/L), zatim vrijednosti glukoze pod standardnim opterećenjem koja premašuje 11.1 mmol/L te prosječna tromjesečna vrijednost glukoze valorizirana glikiranim hemoglobinom (HbA1c), čija vrijednost prelazi 6,5%, Među više prijedloga klasifikacija najprihvaćenija podrazumijeva podjelu šećerne bolesti na četiri tipa:

  •  tip 1 šećerne bolesti
  •  tip 2 šećerne bolesti
  •  tip 3 ili gestacijski dijabetes
  • tip 4 u sklopu rijetkih genetskih bolesti ili zbog utjecaja nekih lijekova.

ŠEĆERNA BOLEST TIPA 2

Najčešći je tip 2 sa zastupljenošću oko 90%. Razvija se vrlo postupno, često je godinama prije definirane dijagnoze prisutna prekomjerna tjelesna težina i/ili pretilost, a prvih nekoliko godina manifestacije simptomi su odsutni ili nespecifični. Češće se javlja u nekim obiteljima, što ukazuje i na određeni stupanj genetske predispozicije. Stanje koje također prethodi pojavi šećerne bolesti je inzulinska rezistencija, poremećaj metabolizma ugljikohidrata koji obilježavaju povišene vrijednosti hormona inzulina u krvi.

Pijete antibitike kad mislite da vam je potrebno? Posljedice mogu biti opasne

ŠEĆERNA BOLEST TIPA 1

Premda sličnog imena, u osnovi nastajanja radi se o potpuno različitoj bolesti. Pojavi bolesti prethodi autoimunom reakcijom posredovano uništenje ß-stanica Langerhansovih otočića gušterače, ključnih stanica za proizvodnju hormona inzulina, koji je glavni regulator metabolizma glukoze. Za razliku od tipa 2 šećerne bolesti koji je obilježen viškom inzulina u krvi (hiperinzulinemija), kod tipa 1 nema proizvodnje ni lučenja inzulina te je osnova u liječenju nadomjesna terapija hormonom koji nedostaje.

GESTACIJSKI DIJABETES

Radi se o tipu šećerne bolesti koji nastaje u trudnoći, bez otprije poznatog podatka o eventualnoj šećernoj bolesti. Dva ključna rizična čimbenika za pojavu gestacijskog dijabetesa su majčina dob i debljina. S obzirom na pojavnost debljine u općoj populaciji, može se očekivati trend porasta gestacijskog dijabetesa.

Procijenjena prevalencija ovog tipa šećerne bolesti doseže do 15% svih trudnoća. Iako dijagnostički kriteriji variraju ovisno o stavovima relevantnih društava, danas se najprihvaćenija klasifikacija referira na Američko dijabetološko društvo (eng. ADA), kojim se postavlja dijagnoza gestacijskog dijabetesa ako vrijednosti glikemije natašte prelaze 5,3 mmol/L, ako je razina glikemije viša od 10,0 mmol/ nakon 1 sata te ako je razina glikemije viša od 8,6 mmol/L nakon 2 sata. Zbog višestrukih rizika do kojih ovaj tip šećerne bolesti dovodi, to čini trudnoću rizičnom uz nužnost dobre suradnje ginekologa i dijabetologa.

ŠEĆERNA BOLEST TIPA 4

Povišene vrijednosti glikemije moguće su u sklopu nekih genetskih bolesti poput monogenetskih dijabetičkih sindroma poput MODY-ja, neonatalnog dijabetesa, zatim u sklopu bolesti egzokrine funkcije gušterače poput pankreatitisa ili cistične fibroze ili zbog djelovanja nekih lijekova poput kortikosteroida.

INZULINSKA REZISTENCIJA

Radi se o dosta čestom poremećaju metabolizma ugljikohidrata, kada zbog oslabljenog perifernog odgovora na djelovanje hormona inzulina dolazi do reaktivne hiperinzulinemije. Povezuje se s lošim prehrambenim navikama, neredovitom tjelesnom aktivnošću, a glavna klinička obilježja su oscilacije i/ili porast na tjelesnoj težini, a nerijetko se javljaju i postprandijalne hipoglikemije, odnosno stanja snižene razine glikemije do koje dolazi najčešće dva sata nakon obroka. Zbog pridružene debljine, inzulinska rezistencija predstavlja rizični čimbenik za pojavu šećerne bolesti tipa 2.

Imamo najmodernije liječenje dijabetesa, ali smo u vrhu po amputacijama dijabetičkog stopala - provjerite zašto

PREDIJABETES

Predijabetes ima slična klinička obilježja kao i inzulinska rezistencija i postoje brojne međusobne dodirne točke, no ne radi se o sinonimu. Riječ je o kliničkom entitetu koji se, kao ni inzulinska rezistencija, ne mora nužno smatrati bolešću, ali svakako predstavlja dodatni rizik za nastanak šećerne bolesti. Predijabetes obuhvaća visokonormalne vrijednosti glikemije u rasponu od 5.6 – 7.0 mmol/L te oštećenje tolerancije glukoze koje valoriziramo rasponom glikemije pod standardnim opterećenjem između 7.8 i 11.0 mmol/L. Dodatni kriterij za definiciju predijabetesa je raspon glikiranog hemoglobina (HbA1c) u rasponu između 5.7 i 6.4%.

HIPOGLIKEMIJA

Stanje sniženih vrijednosti glikemije označavamo kao hipoglikemije, a odnose se na vrijednosti glikemije ispod 3.9 mmol/L. Najčešći razlog pojavi hipoglikemija su utjecaji lijekova uobičajeno korištenih za liječenje šećerne bolesti, od kojih je najčešći hipoglikemijski učinak zbog inzulinske terapije, a od peroralnih pripravaka najčešće do hipoglikemija dovode derivati sulfonilureje, dok lijekovi iz ostalih skupina do hipoglikemijskih epizoda dovode znatno rjeđe. Osim utjecaja antidijabetičke terapije, u podlozi hipoglikemija može biti i inzulinska rezistencija, čije je jedno od glavnih obilježja pojava postprandijalne hipoglikemije. Među najrjeđim uzrocima hipoglikemija je hormonski aktivni tumor koji prekomjerno luči inzulin i zove se inzulinom, a obilježava ga hipoglikemija manifestirana natašte.

KLJUČNI LABORATORIJSKI PARAMETRI

Glukoza u krvi (GUK), odnosno glukoza u plazmi (GUP) je laboratorijski parametar koji pokazuje razinu šećera u krvi. Standardizirani načini mjerenja su natašte te pod opterećenjem, kada se dva sata po uzimanju 75 grama otopine glukoze ponavlja analiza glukoze.

HbA1c ili glikirani hemoglobin sastavni je dio crvenih krvnih stanica (eritrocita) i njegova razina definira prosječnu vrijednost glikemije unatrag tri mjeseca.

C peptid je koristan laboratorijski parametar kojim procjenjujemo razinu aktivnosti inzulinske sekrecije. Radi se o nusproduktu u složenom procesu biosinteze inzulina. Od kliničkog je značaja radi procjene o potrebi uvođenja bazalnog inzulina.

Foto: Shutterstock

 

 Prati nas na Viber Public Chatu!