Koji su faktori rizika za astmu? Kako prepoznati tešku astmu? Kako se liječi? Odgovore otkriva pulmologinja Klinike za plućne bolesti Jordanovac KBC-a Rebro, prim. dr. sc. Bojana Butorac-Petanjek.
U Hrvatskoj su bolesti dišnog sustava na petom mjestu uzroka smrtnosti, a od svih posjeta ordinacijama primarne zdravstvene zaštite, čak 21 posto otpada na teškoće s dišnim sustavom. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, čak 300 milijuna ljudi pati od astme, koja predstavlja najčešću kroničnu bolest kod djece. Upravo se za vrijeme hladnih dana simptomi ove kronične bolesti pogoršavaju, što se uvelike odražava na kvalitetu života oboljelih.
Nedavno je u Zagrebu održan skup za pacijente “Teška alergijska astma i kako živjeti s njom“, u organizaciji Hrvatskog torakalnog društva i udruge Jedra, s ciljem podizanja svijesti oboljelih od ove bolesti kako bi mogli bolje držati astmu pod kontrolom. Tim smo povodom razgovarali s pulmologinjom prim. dr. sc. Bojanom Butorac–Petanjek iz Klinike za plućne bolesti Jordanovac KBC-a Rebro.
Koji su faktori rizika za nastajanje astme?
prim. dr. sc. Bojana Butorac-Petanjek
Astma je kompleksan sindrom s različitim kliničkim i upalnim fenotipovima. Prema revidiranoj nomenklaturi za alergije, astma se dijeli na alergijsku i nealergijsku. Najznačajniji faktor rizika za nastanak alergijske astme je atopija – nasljedna obiteljska sklonost alergijskoj reakciji. Primjerice, ako su oba roditelja atopičari, rizik da dijete razvije alergijsku bolest je 40-60 posto. Za nastanak klinički manifestne astmsličitie neophodna je interakcija genetske sklonosti i okolišnih faktora rizika, a to su muški spol, prehrana, infekcije respiratornog sustava, aerozagađenja, duhanski dim itd.
Nealergijska astma se obično javlja nakon tridesete godine života, u bolesnika bez atopijske sklonosti. Prvi napadaj nealergijske astme te kasnije egzacerbacije često se povezuju s virusnom infekcijom gornjih dišnih putova.
Na koji se način teška astma razlikuje od one uobičajenog intenziteta?
U kliničkoj slici teške astme, koja se javlja u pet do deset posto bolesnika, dominiraju kašalj, zaduha, “sviranje” i bol u prsima, koji ne prolaze uz primjenu uobičajene terapije astme. Bolesnici s teškom astmom se često noću bude zbog otežanog disanja, imaju ograničenu mogućnost tjelesnih aktivnosti i učestalu potrebu za uporabom lijeka za olakšanje simptoma (salbutamola). U tih je bolesnika, također, trajno smanjena plućna funkcija i imaju česte egzacerbacije, tj. pogoršanja bolesti, koje zahtijevaju liječenje u bolničkoj hitnoj službi, a nerijetko i hospitalizaciju.
Kod svakog bolesnika s teškom astmom treba provjeriti radi li se o astmi ili nekoj drugoj bolesti, jer mnoge plućne bolesti, kao npr. kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), tumori pluća, tuberkuloza, ali i srčane i neke druge bolesti, mogu po simptomima sličiti teškoj astmi. Kod bolesnika uvijek treba provjeriti pridržavaju li se propisane terapije astme, uključujući redovitost uporabe lijekova i tehnike inhalacije. Također je potrebno tražiti i ukloniti pokretače astme, kao što su izlaganje duhanskom dimu, emocionalni čimbenici te neki lijekovi. Potrebno je usmjeriti pozornost i na pridružene bolesti gornjih dišnih putova te gastrointestinalne i srčane bolesti, koje treba prepoznati i liječiti.
Koje su dostupne metode liječenja astme?
Osnova liječenja astme je korištenje protupupalnih lijekova koji smanjuju bronhoopstrukciju i hiperreaktivnost dišnih puteva, uz uporabu lijekova koji šire dišne putove i smanjuju simptome bolesti. Lijekovi koji se koriste u liječenju astme mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine – simptomatske lijekove ili relivere i osnovne lijekove ili kontrolere.
Simptomatski lijekovi su bronhodilatatori – lijekovi koji poboljšavaju plućnu funkciju i ublažuju simptome. To su beta2-agonisti, kratkodjelujući (SABA) – salbutamol i dugodjelujući (LABA) – salmeterol te teofilinski preparati i antikolinergici. Najčešće se rabi salbutamol, kojeg svi bolesnici s astmom trebaju uvijek imati sa sobom.
Osnovni lijekovi djeluju na osnovni patogenetski mehanizam astme – upalu. To su preventivni lijekovi koji se uzimaju svakodnevno, kako ne bi došlo do napadaja astme, bez obzira jesu li simptomi astme prisutni ili nisu. Temeljni su protuupalni lijekovi inhalacijski kortikosteroidi (ICS) – beklometazon, budezonid, flutikazon i ciklezonid. Ovisno o težini simptoma bolesti, ICS se uzima samostalno ili pak u kombinaciji s dugodjelujućim bronhodilatatorima. Mogu se koristiti i antagonisti leukotrijenskih receptora (montekukast). Oralni i parenteralni kortikosteroidi primjenjuju se samo u liječenju teške astme te u teškim egzacerbacijama astme.
Kome je namijenjena nova biološka anti IgE terapiju?
U novije vrijeme u liječenju teške astme sve se više koristi lijek iz skupine bioloških lijekova – omalizumab, humanizirano monoklonsko anti IgE-protutijelo proizvedeno rekominantnom DNK-tehnologijom. Lijek se primjenjuje supkutano (u obliku injekcija pod kožu) i uporaba mu je ograničena na mali broj bolesnika i to onih s teškom alergijskom astmom koja se nije mogla kontrolirati drugim terapijskim pristupima. S obzirom na visoku cijenu lijeka te činjenicu da neki bolesnici ne reagiraju na njegovu primjenu, preporučuje se procijeniti učinkovitost omalizumaba nakon tromjesečne primjene. U slučaju objektivno dokazanog poboljšanja preporuča se nastaviti terapiju, a ako nema poboljšanja terapija se prekida. Nažalost, ovaj lijek još uvijek nije stavljen na listu pa je, iako iznimno učinkovit kod oboljelih od teške astme, našim bolesnicima još uvijek nedostupan.
Prema Vašem iskustvu, mijenja li se naša svijest o brizi za zdravlje pluća?
Da, naša svijest o brizi za zdravlje pluća se polako mijenja te treba kontinuirano raditi na edukaciji i preventivnim mjerama kako bi se smanjio broj oboljelih i umrlih od bolesti dišnog sustava. Upravo su iz tog razloga značajni skupovi za pacijente, poput skupa “Teška alergijska astma i kako živjeti s njom” jer moramo iskoristiti sve mogućnosti kako bi informirali i educirali pacijente, ali i sve ostale građane.
Karmen Pužar
