Konkretni je cilj svih zdravstvenih organizacija do 2025. godine smanjiti broj pušača u svijetu za 30 posto, a koliko je to potrebno Hrvatskoj jednostavno je zaključiti obzirom na podatak da imamo oko 1,2 milijuna pušača starijih od 15 godina!
Iako ne jedini, duhanski dim glavni je uzrok plućnih bolesti i karcinoma pluća, a ako ste
mislili da je to jedini organ koji pati zbog vaše loše navike, u krivu ste. Duhanski dim utječe
na sve sustave u tijelu i tako je povezan s nastankom raka mjehura, povišenim krvnim tlakom,
sužavanjem krvnih žila, probavnim, živčanim te reproduktivnim sustavom. Kako bi se smanjio broj pušača u Hrvatskoj je pokrenuta Škola nepušenja, jedinstvenog programa jer se djeluje interdisciplinarno – tu su pulmolozi, uključen je psihijatar kao stručnjak za ovisnosti te
psiholozi iz aspekta psihoterapije i grupnog rada. Škola je besplatna za sve polaznike, a do danas su rezultati jako zadovoljavajući pa je postotak uspješnosti između 30 i 40 posto, pojasnila je naša sugovornica dr. sc. Latinka Basara, univ. spec. klin. psiholog i voditeljica Škole nepušenja.
Pušenje je tvrdokorna ovisnost i dok osoba sama ne odluči da želi prestati, pomaganje i savjetovanje teško mogu pomoći. Dakle, odluka je ključna i ujedno- najteža. U našu školu dolaze motivirani pušači koji su već pokušavali sami i nije im uspjelo više puta ili nisu niti pokušali, ali su shvatili da je sad vrijeme za prestanak, a imamo i one koji su ranijim pokušajima uspjevali apstinirati godinama dok se nije dogodilo nešto, najčešće stres, kad su opet počeli… Zajedničko je svim polaznicima visok stupanj motivacije. Mala zadrška u tom prepuštanju uvijek postoji, ali mi tu percepciju usvajanja novog ponašanja i gubitka štetne navike, nastojimo promijeniti i jasno je da nemamo čarobni lijek, ali ćemo pružiti znanje i alat kako proći kroz krizu.
Najveći motiv za prestanak najčešće su djeca
Financije su rijetko razlog prestanka pušenja, ali zato su briga o zdravlju i obećanje djeci glavni motivi.
Kad govorimo o motivima, očuvanje zdravlja i strah od bolesti prednjače, a pogotovo kod mlađe generacije koji su kao generacija, srećom, „bombardirani“ informacijama koliko je pušenje štetno. Najsimpatičnije su ipak situacije kada mala djeca, vrtićke dobi, svoje roditelje opominju i zabranjuju im pušenje. Također, roditelj koji je obećao djetetu da će prestati, vrlo lako održi obećanje jer se u suprotnom osjeća loše i iz tog razloga, ističe sugovornica te navodi kako je primjećen veći uspjeh kod onih koji dođu u paru, na primjer prijateljice i prijatelji, suprug i supruga jer su jedno drugome uvijek dobra podrška.
“Zgodno je spomenuti kako nije primjetna razlika u uspješnosti kod odvikavanja između žena i muškaraca , ali žene su nešto više zabrinute oko zdravlja pa češće i dolaze u školu nepušenja, dodaje.”
Škola nepušenja: 30-40 % polaznika ostavi se loše navike, a pušači se mogu liječiti i na uputnicu
U Hrvatskoj je danas oko 1,2 milijuna pušača starijih od 15 godina, još smo dosta visoko na ljestvici pušača u Europi. Više je muškaraca, iako se žene godinama približavaju muškarcima po učestalosti pušenja. Primjetan je pad broja pušača u zadnjih nekoliko godina, ali brinemo da je razlog tome taj što je dio pušača prešao na tzv. e-cigarete. Porazan je podatak iz 2016. godine, kako u RH oko 15% djece školskog uzrasta aktivno puši u trenutku provođenja studije, kako ih je gotovo 45% nekad pušilo ili probalo cigarete, kako je čak 20% djece koji su ikada pušili, probalo cigaretu u dobi ispod 10 godina, a čak 46% ispitanih učenika koji puše, imaju znakove ovisnosti.
“Kod pregleda zadnjih podataka se činilo da mladi puno manje puše, na kraju se ispostavilo da puše puno manje cigareta (duhan), ali na račun korištenja elektronskih cigareta i bezdimnih proizvoda. Godine 2016., u trenutku ispitivanja oko 10% djece učeničke dobi koriste e-cigarete i to duplo više u gradu Zagrebu nego izvan grada Zagreba, a dječaci su češće skloni koristiti e-cigarete u odnosu na djevojčice. Možda jesu manje štetni od prave cigarete, no mi to sa sigurnošću ne znamo, ali problem je što mladi uopće počinju s tom navikom. Moguće je da ih privlači izgled tih naprava, da ih smatraju zgodnim dodatkom pa se
tako i naviknu da je to dio njihovog imidža – pojašnjava Basara.
Na cigaretu misle i kad prestanu pušiti
Koliko brzo ćemo postati ovisni o cigaretama je vrlo različito za svaku osobu.
Točno, neke studije sugeriraju da se kod mlađih adolescenata ovisnost može razviti već unutar nekoliko dana; za neke je to duže, a za neke kraće. Psihološka ovisnost razvija se uparivanjem nekih inače uobičajenih radnji s pušenjem nakon čega nam te radnje postaju nezamislive bez cigarete i tu postajemo “zarobljenici” navika i kažemo da smo psihički ovisni. Ponekad nas i sama ideja da idemo pušiti može već umiriti, kao i znanje da ćemo po završetku nekog posla “zapaliti” i time se “nagraditi”.
“Cigareta za pušača postaje neodvojivi dio njegovog dana, aktivnosti, samonagrađivanja i slike o sebi. Mehanizmi svake ovisnosti su jednaki, posebno kod odvikavanja – sindrom ustezanja ili popularno – apstinencijska kriza. Znamo da fizička „patnja“ za cigaretom traje 3- 7 dana, ali psihička ovisnost je teška na svoj način jer zbog nje, pušači žude za cigaretom i nakon što im prestane fizička potreba. Što ih naravno i čini ranjivom i rizičnom skupinom za buduće pušenje, smatra sugovornica te dodaje kako baš kao i kod odvikavanja od opasnijih droga, većina bivših pušača će reći da često misle na cigaretu i da im dođe da zapale, ali postoji tu jedan važan faktor – nema više fizičke žudnje, osjećaja da moramo zapaliti. Istina je i da pravi ovisnik, o bilo kojoj supstanci, nakon odvikavanja sebi više ne može priuštiti da povremeno konzumira svoju drogu. To je sigurno. Osoba može misliti da je pobijedila ovisnost, osjetiti lažno samopouzdanje i ići “testirati” svoju ovisnost tako da zapali jednu cigaretu. I ubrzo opet puši. Osoba koja se jednom odvikne, može pomisliti da je ona to u stanju kontrolirati i tada najlakše pada u zamku.”
Dr. sc. Latinka Basara napominje kako su specifična skupina upravo zdravstveni djelatnici, koji unatoč onome što znaju o zdravlju i štetnosti duhanskog dima – ipak puše.
“Nismo imali u svoj grupi liječnike, a vrlo rijetko ostale zdravstvene djelatnike, možda jer oni kreću od pretpostavke kako sami najbolje znaju sve o posljedicama pušenja pa nema potrebe za traženjem pomoći. U jednom su posebno dobri – kad odluče da će prestati, oni to naprave momentalno i toga se pridržavaju. Osobno smatram da je to najlakši i najsigurniji način kako sigurno prestati pušiti, objašnjava.”Pušenje bi moglo povećati opasnost od zaraze koronavirusom – prestanite odmah!
Foto: Shutterstock
