Neki infektivni čimbenici zaista mogu uzrokovati razvoj maligne bolesti ili povisiti rizik za rak.
Tako neki virusi mogu izazvati poremećaj signala koji drži pod kontrolom stanični rast i proliferaciju. Infekcije mogu oslabiti imunološki sustav, čime se tijelo oslabljeno može boriti protiv razvoja raka. Dio infektivnih čimbenika pak uzrokuje kroničnu upalu koja posljedično može dovesti do raka. Od svih infektivnih čimbenika, za razvoj raka najvažniji su virusi. Većina njih prenosi se s osobe na osobu putem krvi i ili drugih tjelesnih tekućina, tako da se je moguće zaštiti cijepljenjem, izbjegavanjem spolnog odnosa bez zaštite i ne dijeljenjem igala. Evo što trebate zapamtiti:
1. Pojava limfoma
Epstein-Barr virus (EBV). Radi se o vrsti herpes virusa, koji osim dobro poznate mononukleoze može uzrokovati i pojavu limfoma te raka epifarinksa (gornjeg dijela ždrijela). Uglavnom se prenosi slinom, primjerice ljubljenjem te dijeljenjem četkice za zube ili čaše. Može se prenijeti i preko krvi, a infekcija je doživotna. Procjenjuje se da će više od 90% ljudi tijekom života biti inficirano ovim virusom, no većina ljudi nema nikakvih simptoma. trenutno ne postoji cjepivo niti bilo kakvo specifično liječenje.
2. Rak jetre
Hepatitis B i C virusi (HBV i HCV). ovi virusi mogu dovesti do kronične upale jetre i u konačnici do raka jetre. Oba virusa prenose se putem krvi (transfuzije krvi, dijeljenje igala), nezaštičenim spolnim odnosom ili s majke na dijete tijekom poroda. U Hrvatskoj je 1990-ih uvedeno obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B za zdravstvene radnike, 1999. godine uvedeno je obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a 2007. godine univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi. Cijepljenje se provodi trima dozama, nakon čega više od 95% cijepljenih razvije zaštitni titar protutijela i smatra se da su takve osobe doživotno zaštićene. Od uvođenja cijepljenja vidi se značajan pad broja oboljelih. Za hepatitis C trenutno ne postoji cjepivo, no uz nove terapije postoji mogućnost izlječenja bolesti.
3. Rak vrata maternice, anusa, pluća, jetre i ždrijela
Virus humane imunodeficijencije (HIV). HIV je virus koji uzrokuje AIDS, stanje oslabljenog imuniteta koje je plodno tlo za razvoj drugih infekcija koje mogu dovesti do raka. Osobe zaražene HIV-om imaju povišen rizik razvoja više vrsta tumora, poput Kaposi sarkoma, limfoma, raka vrata maternice, anusa, pluća, jetre i ždrijela. HIV se prenosi krvlju i nezaštićenim spolnim odnosom, a najveći je rizik u homoseksualaca i intravenskih narkomana. Cijepivo ne postoji, no postignut je značajan pomak u liječenju oboljelih.
Ukiseljeno povrće povećava rizik od raka jednjaka i želuca? Onkolog objasnio o čemu je riječ
4. Maligni tumori vrata maternice i rak orofarinksa
Humani papilomavirus (HPV). HPV je virus koji ima mnogo podtipova, a infekcija s visokorizičnim podtipovima uzrok je gotovo svih malignih tumora vrata maternice. Također može uzrokovati rak orofarinksa (srednjeg dijela ždrijela), vagine, vulve i penisa. Visokorizični tipovi HPCV-a šire se direktnim seksualnim kontaktom, uključujući vaginalni, oralni i analni seks. Razvijeno je više tipova cjepiva za prevenciju infekcije. U Hrvatskoj su dostupne tri vrste cjepiva protiv infekcije HPV-om: dvovalentno, četverovalentno i devetvalentno. Sva tri cjepiva štite od infekcije tipovima 16 i 18, koji uzrokuju više od 70 posto karcinoma vrata maternice. Četverovalentno cjepivo sadrži još i tipove 6 i 11, koji najčešće uzrokuju spolne bradavice, dok devetvalentno cjepivo uz tipove 16, 18, 6 i 11 sadrži još i 31, 33, 45, 52, 58. Preporučuje se cijepljenje provesti prije početka spolne aktivnosti (prije kontakta s virusom). Ipak, cijepljenje se preporučuje i onima koji su spolno aktivni jer osobe ako su i već zaražene, uglavnom nisu zaražene svim tipovima protiv kojih se cijepi.
Jedna česta bolest može biti prvi znak raka gušterače, a evo koji se dodatni simptomi mogu javiti
5. Karcinom želuca
Helicobacter pylori. Radi se o bakteriji koja je poznati uzročnik želučanog čira, a može dovesti do karcinoma ili tzv. MALT limfoma želuca. Smatra se da se prenosi kontaminiranom hranom ili vodom i direktnim kontaktom ustima. Prema nekim procjenama, dvije trećine svjetskog stanovništva su nositelji ove bakterije, a stopa infekcije je osobito visoka u slabije razvijenim zemljama. Infekcija s H. pylori uspješno se liječi antibioticima.
Autor: Davor Kust. dr.sc., dr.med. Ravnatelj Poliklinike Anova
Foto: Shutterstock
