Nelagoda pri obavljanju nužde, svrbež koji ne prestaje i neočekivano krvarenje mogu biti uznemirujući, no često imaju zajedničko objašnjenje: unutarnji hemoroidi. Iako su iznimno čest problem, ključno je prepoznati njihove rane znakove kako bi se spriječile komplikacije i osigurao pravovremeni tretman.
Unutarnji hemoroidi predstavljaju otečene i upaljene venske jastučiće koji se nalaze unutar rektuma, gornjeg dijela analnog kanala. Budući da se razvijaju iznad takozvane zupčaste linije (linea dentata), područja s vrlo malo živčanih završetaka osjetljivih na bol, u svojim početnim fazama često ne uzrokuju bol i mogu proći potpuno nezapaženo. Upravo zbog te “skrivene” prirode, mnogi ljudi nisu ni svjesni da imaju problem dok se ne pojave prvi, ponekad alarmantni, znakovi. Problem nastaje zbog povećanog pritiska u donjem dijelu rektuma, što uzrokuje slabljenje i oticanje vena. Procjenjuje se da će se velik dio odrasle populacije u nekom trenutku života susresti s ovim stanjem, no samo manji postotak razvije simptome koji zahtijevaju liječničku intervenciju.
Najraniji znak
Najčešći i najraniji znak koji ukazuje na postojanje unutarnjih hemoroida jest bezbolno rektalno krvarenje. Ovaj simptom se tipično manifestira kao pojava svijetlocrvene krvi na toaletnom papiru nakon brisanja, kapljice krvi u WC školjci ili kao tanke crvene pruge na površini stolice. Boja krvi je ključna – svijetlocrvena boja obično signalizira da izvor krvarenja nije visoko u probavnom traktu, već u blizini analnog otvora, što je karakteristično za hemoroide. Iako je ovaj znak često prvi pokazatelj, nikada ga se ne smije ignorirati. Svako rektalno krvarenje zahtijeva liječničku procjenu kako bi se isključili drugi, potencijalno ozbiljniji uzroci poput analnih fisura, upalnih bolesti crijeva ili, u rijetkim slučajevima, kolorektalnog karcinoma. Pravovremena dijagnoza ključna je za mir i adekvatno liječenje.
Svako rektalno krvarenje zahtijeva liječničku procjenu kako bi se isključili drugi, potencijalno ozbiljniji uzroci poput analnih fisura, upalnih bolesti crijeva ili, u rijetkim slučajevima, kolorektalnog karcinoma.
Osim krvarenja, rani razvoj unutarnjih hemoroida može pratiti i nekoliko drugih, suptilnijih simptoma. Jedan od njih je uporan svrbež ili iritacija u analnom području, poznat i kao pruritus ani. Ovaj neugodan osjećaj može nastati zbog curenja male količine sluzi iz natečenih hemoroida, što nadražuje osjetljivu kožu oko anusa. Ponekad se javlja i osjećaj pritiska ili nelagode u rektumu, osobito tijekom ili nakon pražnjenja crijeva. Neki pojedinci opisuju i specifičan osjećaj nepotpune ispražnjenosti, kao da nužda nije obavljena do kraja, što je posljedica oticanja hemoroida koji ometaju normalan prolazak stolice i stvaraju lažni osjećaj punoće.
Jednako štetno može biti i dugotrajno sjedenje, osobito na WC školjci, jer taj položaj izravno povećava pritisak na analno područje.
Korijen problema leži u povećanom pritisku na vene u rektalnom području, a uzroci su najčešće povezani sa životnim navikama i određenim zdravstvenim stanjima. Kronični zatvor ili proljev, koji zahtijevaju naprezanje tijekom obavljanja nužde, glavni su krivci. Jednako štetno može biti i dugotrajno sjedenje, osobito na WC školjci, jer taj položaj izravno povećava pritisak na analno područje. Prehrana siromašna vlaknima doprinosi tvrdoj stolici i zatvoru, dodatno pogoršavajući situaciju. Rizični faktori uključuju i pretilost, trudnoću, tijekom koje rastuća maternica pritišće vene, redovito podizanje teških predmeta te dob između 45 i 65 godina. Prepoznavanje ovih uzroka prvi je korak prema prevenciji i ublažavanju simptoma.
Faze razvoja hemoroida
Liječnici koriste sustav ocjenjivanja kako bi klasificirali ozbiljnost unutarnjih hemoroida u četiri stupnja ili faze, što pomaže u određivanju najučinkovitijeg liječenja. Prvi stupanj, koji smo već opisali, uključuje hemoroide koji su povećani, ali ostaju unutar analnog kanala i nisu vidljivi izvana. Simptomi su blagi, poput povremenog krvarenja. Stanje prelazi u drugi stupanj kada hemoroidi prolabiraju, odnosno ispadaju izvan anusa tijekom naprezanja (poput pražnjenja crijeva ili vježbanja), ali se nakon toga spontano, sami od sebe, povlače natrag unutra. U ovoj fazi, osim krvarenja i svrbeža, može se javiti i privremena bol ili nelagoda dok je hemoroid izvan anusa. Ovaj prolaps znak je da vezivno tkivo slabi i da je potrebna veća pažnja, a možda i medicinska intervencija kako bi se spriječilo daljnje napredovanje.
Treći stupanj hemoroida označava značajno pogoršanje, gdje se prolaps događa pri naprezanju, ali se hemoroidi više ne vraćaju sami unutra. Potrebno ih je ručno, prstom, gurnuti natrag u analni kanal. U ovoj fazi simptomi postaju izraženiji i neugodniji, uključujući značajniju bol, nelagodu pri sjedenju te intenzivan svrbež i oticanje. Najteži, četvrti stupanj, predstavlja stanje u kojem su hemoroidi trajno prolabirani izvan anusa i ne mogu se više vratiti unutra. Ovo stanje uzrokuje stalnu bol, kronično krvarenje, značajnu oteklinu i upalu, što može drastično narušiti kvalitetu života. U ovoj fazi postoji i visok rizik od komplikacija poput tromboze, gdje se unutar hemoroida stvori krvni ugrušak, uzrokujući iznenadnu, izrazito jaku bol i pojavu tvrde, bolne kvržice.
Kako se postavlja dijagnoza?
Iako se blagi simptomi često mogu ublažiti kućnim liječenjem, postoje jasni znakovi kada je posjet liječniku nužan. Potražite medicinsku pomoć ako primijetite značajno ili dugotrajno krvarenje, iznenadnu i jaku bol, pojavu tvrde kvržice u blizini anusa ili ako prolabirani hemoroid ne možete vratiti natrag. Dijagnostički proces obično započinje razgovorom i fizikalnim pregledom. Liječnik može obaviti digitalni rektalni pregled kako bi opipao eventualne otekline. Za detaljniji pregled unutarnjeg dijela koristi se anoskop, kratki cjevasti instrument koji omogućuje vizualizaciju hemoroida. U nekim slučajevima, osobito ako postoji sumnja na druge bolesti, može se preporučiti kolonoskopija kako bi se pregledalo cijelo debelo crijevo.
Za rane faze često su dovoljne promjene životnih navika i kućno liječenje. To uključuje prehranu bogatu vlaknima (voće, povrće, cjelovite žitarice), pijenje puno tekućine, tople sjedeće kupke (sitz bath) za smanjenje iritacije te korištenje krema i čepića iz ljekarne za ublažavanje boli i upale.
Spektar liječenja ovisi o stupnju hemoroida. Za rane faze često su dovoljne promjene životnih navika i kućno liječenje. To uključuje prehranu bogatu vlaknima (voće, povrće, cjelovite žitarice), pijenje puno tekućine, tople sjedeće kupke (sitz bath) za smanjenje iritacije te korištenje krema i čepića iz ljekarne za ublažavanje boli i upale. Za drugi i treći stupanj često se primjenjuju minimalno invazivni postupci koji se obavljaju ambulantno, poput podvezivanja gumenom vrpcom ili skleroterapije. Kirurško uklanjanje, ili hemoroidektomija, rezervirano je za najteže, četvrti stupanj, ili za slučajeve koji ne reagiraju na druge oblike liječenja. Najbolji pristup je prevencija: održavanje zdrave tjelesne težine, izbjegavanje dugotrajnog sjedenja i naprezanja te usvajanje zdravih prehrambenih navika. Rano prepoznavanje simptoma i pravovremena reakcija mogu spriječiti napredovanje bolesti i osigurati uspješno liječenje.
( Ordinacija.hr )
