Testiranje D-dimera postalo je uobičajeno, osobito nakon pandemije, no povišena vrijednost često izaziva nepotrebnu paniku. Riječ je o važnom krvnom testu koji pomaže u isključivanju opasnih stanja poput tromboze, ali sam za sebe rijetko potvrđuje dijagnozu.
D-dimer je proteinski fragment koji nastaje isključivo kada se u tijelu otapa krvni ugrušak. Proces zgrušavanja krvi, ključan za zaustavljanje krvarenja, stvara mrežu od proteina fibrina koja se kasnije, nakon što je obavila svoju zadaću, mora razgraditi. U tom procesu čišćenja nastaju D-dimeri, čija je razina u krvi zdravih osoba inače vrlo niska ili nemjerljiva. Značajan porast stoga ukazuje na pojačanu aktivnost stvaranja i razgradnje ugrušaka u organizmu, što može biti signal za uzbunu, ali često ima i potpuno bezopasne uzroke.
Nagli nedostatak zraka
Liječnici će vas najčešće uputiti na ovaj test kod sumnje na po život opasna stanja poput duboke venske tromboze (DVT) i plućne embolije (PE). Simptomi koji upućuju na DVT, odnosno ugrušak u dubokim venama nogu, uključuju oticanje, bol, toplinu i crvenilo zahvaćene noge. Ako se dio tog ugruška otkine i krvotokom stigne do pluća, nastaje plućna embolija, čiji su znaci nagli nedostatak zraka, oštra bol u prsima i ubrzan rad srca. Test se rjeđe koristi i kod sumnje na diseminiranu intravaskularnu koagulaciju (DIK), teško stanje prekomjernog stvaranja ugrušaka, te kao pomoćni pokazatelj kod moždanog udara.
Najveća vrijednost D-dimer testa leži u njegovoj iznimno visokoj osjetljivosti. To znači da negativan rezultat, odnosno normalna razina D-dimera, s velikom sigurnošću isključuje postojanje venske tromboembolije.
Najveća vrijednost D-dimer testa leži u njegovoj iznimno visokoj osjetljivosti. To znači da negativan rezultat, odnosno normalna razina D-dimera, s velikom sigurnošću isključuje postojanje venske tromboembolije. Zbog toga se smatra izvrsnim “rule-out” testom. Međutim, njegova je specifičnost niska, što znači da povišen nalaz ne potvrđuje dijagnozu. Povišen D-dimer tek je signal liječniku da su potrebne daljnje pretrage kako bi se pronašao ili isključio ugrušak. Zato se nalaz nikada ne tumači samostalno, već u kontekstu cjelokupne kliničke slike pacijenta.
Testiranje D-dimera najkorisnije je kod pacijenata s niskom do umjerenom kliničkom sumnjom, jer negativan nalaz omogućuje da se izbjegnu daljnje, često iskupe pretrage poput CT snimanja
Upravo zbog niske specifičnosti, prije samog testiranja liječnici procjenjuju kliničku vjerojatnost za trombozu koristeći sustave bodovanja poput Wellsovih kriterija. Ovi alati uzimaju u obzir faktore rizika poput nedavnih operacija, imobilizacije, zloćudnih bolesti ili prethodnih tromboza. Testiranje D-dimera najkorisnije je kod pacijenata s niskom do umjerenom kliničkom sumnjom, jer negativan nalaz omogućuje da se izbjegnu daljnje, često iskupe pretrage poput CT snimanja. Kod pacijenata s visokom kliničkom sumnjom, test se često preskače i odmah se ide na slikovnu dijagnostiku.
Što sve može povisiti D-dimer?
Važno je znati da brojna stanja mogu uzrokovati povišenje D-dimera, a da nisu povezana s opasnim ugruškom. Razina D-dimera fiziološki raste tijekom trudnoće, nakon operacija, ozljeda, kod infekcija, upalnih stanja, zloćudnih bolesti te kod bolesti srca i jetre. Jedan od ključnih faktora je i dob, jer njegova razina prirodno raste s godinama, zbog čega se za osobe starije od 50 godina često koristi dobno prilagođena referentna vrijednost (dob u godinama pomnožena s deset) kako bi se smanjio broj lažno pozitivnih nalaza. Zbog svih ovih mogućih uzroka, ako je nalaz povišen i klinička sumnja i dalje postoji, liječnik će vas uputiti na daljnje pretrage. Kod sumnje na DVT najčešće se radi Doppler ultrazvuk, dok se za plućnu emboliju koristi zlatni standard – CT plućna angiografija. Tek te pretrage mogu potvrditi dijagnozu i odrediti potrebnu terapiju. Povišen D-dimer stoga nije dijagnoza, već samo važan putokaz u složenom dijagnostičkom procesu koji zahtijeva stručnu liječničku interpretaciju. ( Ordinacija.hr )
