Bol koju novorođenčad iskusi u djetinjstvu, mijenja način na koji mozak reagira na bolove u starijoj životnoj dobi.
Istraživanja su pokazala kako dojenčad koja je neko vrijeme provela na jedinici
neonatalne inenzivne skrbi, ima promijenjenu percepciju boli u
adolescenciji i kasnijem životu. Ovi rezultati studija imaju dalekovidne implikacije, i ističu važnost
analgetika i postoperativnih lijekova za novorođenu djecu.
Ova tematika za sobom također povlači pitanje obrezivanja djece, koje se inače izvodi bez anestezije.
Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Behavioural Neuroscience,
objašnjava kako su mehanizmi boli izmijenjeni nakon dječje ozljede u području
srednjeg dijela mozga, koji utječe na percepciju boli.
Stručnjaci sa sveučilišta Georgia
State analizirali su zašto kratki doživljaj boli u trenutku rođenja smanjuje
osjetljivost na bol u odrasloj dobi.
Endogeni opioidni peptidi funkcioniraju tako da koče bol. Oni su također odgovorni za otpuštanje “pozitivnih” substanci nakon intenzivnog vježbanja, ili kada se
zaljubimo. Istraživači su proučavali u kojoj mjeri laboratorijski
štakori ozlijeđeni po porodu, imaju visoke razine endogenih
opioida u odrasloj dobi. Rezultati studije pokazali su da su te razine dvostruko veće od
uobičajenih.
Zanimljivo, dok je prag boli viši, učinkovitost lijekova protiv boli je smanjena. Broj invazivnih procedura koje dojenče doživi na jedinici neonatalne
intenzivne skrbi negativno je povezana s kasnijim utjecajem morfija na odraslu osobu. Što su bolnije procedure koje dojenče iskusi, to je slabiji
učinak morfija na ublažavanje boli u odrasloj dobi.
Studija je važna za liječenje dojenčadi u jedinici neonatalne intenzivne skrbi.
Prosječno, prerano rođena djeca na intenzivnoj skrbi prođu između 14 i
21 invazivne procedure dnevno, uključujući intravenozne linije i intubaciju. Ove su procedure vrlo bolne, a rutinski se
provode bez prethodnih anestetika i anagetika.
“Važno je da se bol liječi. Ranije smo
pretpostavljali da je novorođenče neosjetljivo na bol, no očito je kako se radi o
pogrešnom razmišljanju. Čak i u najranijem životnom razdoblju, središnji
živčani sustav sposoban je odgovoriti na bol. Naše studije pokazuju da iskustvo
boli u dojenačkom razdoblju mijenja način na koji mozak reagira na bol kasnije
u životu”, zaključuju stručnjaci.
D. Šorgić
