Upala moždanog tkiva koja se dogodi kada je osoba depresivna moguće doprinosi razvoju senilnosti.
Epidemiološka istraživanja govore da tri do četiri posto
populacije boluje od težih, a dva posto od blažih oblika depresije, s time da
su u većoj mjeri pogođene žene.
Senilnost često prati depresiju,
tvrde američki istraživači koji nisu sigurni zašto ovakva poveznica postoji, no
vjeruju kako su moguće posrijedi upala u mozgu, djelovanje određenih proteina i
faktori životnog stila.
Istraživači Sveučilišta u
Massachusettsu u svoj su rad uključili tisuću osoba prosječno starih 79 godina,
a nitko nije patio od senilnosti na početku studije. Ukupno je 13 posto
ispitanika (njih 125) klasificirano kao depresivno.
Na kraju 17-godišnjeg
istraživanja, 164 ispitanika su razvila senilnost, od kojih je 136-ero
dijagnosticirana Alzheimerova bolest. Gotovo 22 posto depresivnih ispitanika
razvilo je demenciju u odnosu na 16,6 posto osoba koje nisu bile depresivne, a
postale su senilne. Točnije, depresivne osobe bile su 30 posto sklonije
razvijanju senilnosti.
Čak i kada su istraživači uzeli
u obzir dob, spol, obrazovanje ili prisutnost defektivnog APOE gena koji je
poznat po tome što povećava rizik od Alzheimerove bolesti, rezultati
istraživanja objavljenog u stručnom časopisu Neurology ostali su isti.
“Dok nije sigurno uzrokuje
li depresija senilnost, postoje mnogi načini na koje ona može utjecati na rizik
demencije. Upala moždanog tkiva koja nastane kada je osoba depresivna moguće
doprinosi senilnosti; određeni proteini u mozgu koji pojačavaju depresiju možda
također povisuju rizik razvijanja demencija, a uz to, nekoliko faktora stila
života povezanih s dugoročnom depresijom, poput prehrane i količine tjelovježbe
te socijalne interakcije možda isto utječu na razvoj senilnosti”,
objasnila je dr. Jane Saczynski, voditeljica istraživanja.
K. Horvat
