Rak vrata maternice nije jedini i najveći jamac zdravstvenih problema žena. On je, nakon karcinoma tijela maternice i jajnika, treći najčešći karcinom u žena.
Međutim, rak vrata maternice je specifičan po tome što se može otkriti prije no što nastane. Zašto onda pojavnost ove bolesti u našoj zemlji i dalje raste? Odgovor na ovo pitanje smo potražili kod prof. dr. sc Ante Ćorušića, predstojnika Zavoda za ginekološku onkologiju Petrove bolnice.
“Danas znamo uzročnika raka vrata maternice – to su neki sojevi humanog papiloma virusa. Danas imamo i cjepivo protiv tih specifičnih sojeva virusa. Nadalje, imamo organ koji je dostupan vizualizaciji tijekom našeg ginekološkog pregleda, imamo dobru metodu probira – to je konvencionalni PAPA obrisak. On je visoko osjetljiv, visoko specifičan, lako izvodiv, lako ponovljiv i jeftin. I kad sagledamo sve te parametre, jasno je da niti jedna žena ne bi smjela oboljeti od raka vrata maternice, a kamoli umrijeti”, naglašava prof. Ćorušić.
Zašto onda pojavnost ove bolesti u našoj zemlji i dalje raste?
Naše žene imaju jednu jako lošu naviku. A to je da, kad završe svoju reprodukciju tj. kad rode zadnje dijete više uopće ne posjećuju ginekologa. I upravo iz te kategorije žena se regrutira gotovo 90 posto svih karcinoma raka vrata maternice u Hrvatskoj. Međutim, smatram da programi primarne prevencije i medijske kampanje mogu odigrati veliku ulogu u informiranju žena.
Koji se oblici prevencije raka vrata maternice danas provode u Hrvatskoj?
Što se tiče prevencije, ona može biti primarna i sekundarna. Važno je naglasiti da za dobre rezultate ovi oblici prevencije moraju biti međusobno komplementarni. U primarnu prevenciju spada edukacija, koja mora početi u osnovnoj školi tj. u sedmom ili osmom razredu. U primarnu prevenciju spada i cijepljenje. Sekundarna prevencija je ono na čemu sada intenzivno radimo, a to je uvođenje aktivnog organiziranog programa probira za rak vrata maternice. To znači da ćemo pozivati žene u dobi od 25 do 64 godine (pojavnost bolesti je u toj dobnoj skupini najveća) na organizirana PAPA testiranja. Vjerujem da bi takvim pristupom-kombinacijom sekundarne i primarne prevencije pojavnost raka vrata maternice mogli smanjiti za oko 90 posto. I to ukoliko odaziv žena bude dobar te ukoliko mi budemo dobro organizirani.
Kada bi program organiziranih PAPA testiranja mogao zaživjeti i u praksi?
Kao član radne skupine Ministarstva zdravstva za
izradu projekta nacionalnog programa aktivnog probira, mogu vam reći kako vjerujem da ćemo do kraja ove godine započeti s pilot projektom. On će
uključiti barem dvije županije. Isto tako vjerujem kako će u idućih par godina
organizirani probir za rak vrata maternice pokriti cijelu Hrvatsku.
Jesmo li se, kad je riječ o informiranosti i prevenciji raka vrata maternice, posljednih godina pomaknuli s “mrtve točke”?
Vjerujem da napredujemo i da smo, zahvaljujući raznim akcijama, uspjeli senzibilizirati i javnost i ljude koji donose odluke o programima prevencije. Jer, budimo realni, bez potpore politike nećemo moći ništa napraviti. Ponavljam, mislim da napredujemo, iako nam pojavnost oboljelih od raka vrata maternice raste u zadnjih par godina.
Možemo li nešto naučiti iz pozitvnog primjera naših susjeda Slovenaca?
Naravno. Slovenci su, prije sedam
godina, imali veću pojavnost bolesti nego mi. Oni su imali 21 oboljeli slučaj
na 100 tisuća žena, a mi 13. Međutim, nakon uvođenja Nacionalnog
organiziranog programa probira za rak vrata maternice, Slovenci su svoju pojavnost
smanjili. Ona danas iznosi 12.6, a naša 16,8. Za komparaciju vam mogu navesti i primjer Finske, koja je prije 30 godina prva u svijetu počela provoditi organizirani program probira. Finska danas ima pojavnost bolesti manju od 3 na 100 tisuća žena – dakle 6 puta manje nego Hrvatska, a smrtnost je gotovo nikakva – manje od jednog oboljelog slučaja na 100 tisuća žena.
Mi imamo neke komparativne prednosti u odnosu na zemlje članice EU, pogotovo na naše istočne susjede kod kojih je situacija katastrofalna. Hrvatska ima dobru citologiju. Ona je izvan granica Hrvatske poznata kao zagrebačka škola ginekološke citologije. Hrvatska ima dobar model javnog zdravstva, dakle dobru pokrivenost mrežom ginekologa, citologa i citoskrinera. Međutim, Hrvatskoj u ovom trenutku nedostaje puno organizacije i nešto malo novaca.
I za kraj – vaš savjet svim ženama…
Bilo bi poželjno da u sklopu primarne prevencije svaka adolescentica prije stupanja u spolni odnos ode ginekologu. Prvo – radi informacije, drugo – radi zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. Također, savjetujem djevojkama da se, prije stupanja u prvi spolni odnos preventivno cijepe protiv dva najčešća tipa humanog papiloma virusa – to su tipovi 16 i 18. Treći savjet se odnosi na prakticiranje spolno odgovornog ponašanja. Preporučam korištenje kondoma i manje promiskuitetno ponašanje. Još jednom naglašavam da bi prvi odlazak ginekologu trebao biti uoči početka spolnog života. Žene u doba reprodukcije bi barem jednom u tri godine trebale napraviti konvencionalni PAPA obrisak.
K. Ramić
www.CervicalCancerPetition.eu
Ususret Europskom tjednu borbe protiv raka vrata maternice