Taj popularni naziv označava bolest hepatitis A, odnosno upalu jetre koju uzrokuje virus hepatitisa A. Bolest je u literaturi opisana i pod nazivima epidemički hepatitis i zarazna žutica.
Primarni put prijenosa ovog virusa jest fekalno – oralni, što znači da se virus hepatitisa A unosi u tijelo na usta preko fecesom zagađenih ruku. Tijekom stadija viremije bolest se sa zaražene osobe na nezaraženu može prenijeti i krvlju. Danas se pojava većih epidemija u razvijenim zemljama tumači širenjem hepatitisa A među rizičnom homoseksualnom populacijom spolnim putem.
Bolest je rasprostranjena u cijelom svijetu, ali se češće javlja u endemijskom ili epidemijskom obliku u slabije razvijenim i nerazvijenim zemljama svijeta. Znatno češće se javlja u sredinama s lošim higijenskim navikama među osobama koje se nalaze u bliskom kontaktu.
Inkubacija traje 15-50 dana, prosječno oko mjesec dana. Bolesnici izlučuju virus stolicom oko dva tjedna prije pojave kliničkih znakova infekcije i još dva tjedna nakon što nastupi žutica.
Osim fekalno-oralnim putem, preko zaražene hrane i vode zaraza se može širiti i socijalnim kontaktima unutar članova obitelji te analnim i oralnim seksom.
Rizične skupine su: osobe koje su u bliskom kućanstvu sa zaraženom osobom, spolni partneri inficiranih, turisti na putovanjima u boravku u zemljama nižeg higijenskog standarda, muškarci koji imaju spolne odnose sa muškarcima te ovisnici o intravenskim i drugim drogama.
Kako se bolest dijagnosticira?
Dijagnoza virusnog hepatitisa A donosi se na podlozi epidemioloških podataka, kliničke slike bolesnika i laboratorijskih nalaza.
Značajne su povišene vrijednosti jetrenih enzima (AST, ALT). Budući da imunološki sustav bolesnika za vrijeme akutne faze infekcije stvara protutijela koja se u krvi zadržavaju do jedne godine nakon pojave bolesti, prisutnost IgM anti–HAV-a je dokaz preboljelog hepatitisa A. Kod bolesnika koji su cijepljeni protiv hepatitisa A nalazimo prisutnost IgG anti-HAV protutijela.
Koji su najčešći znakovi ove bolesti ?
Vrlo često u početnoj fazi bolesti nastaju problemi vezane uz probavni sustav kao što su bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje i gubitak apetita. Bolesnici se također mogu žaliti na bolove u mišićima i zglobovima (slične bolovima koji se javljaju u gripi) koje često prati umor i povišena tjelesna temperatura.
Karakteristična je tamna boja urina i svjetla boja stolice te žućkasta boja kože i sluznica. Nakon približno dva tjedna nastupa faza bolesti u kojoj dolazi do nestanka žućkaste boje kože i sluznica i koja traje do dva mjeseca.
Kako se bolest može spriječiti?
Osnovno pravilo se može sažeti u preporuku :
Redovito provođenje mjera osobne higijene i higijene okoline! To obuhvaća temeljito pranje ruku sapunom i toplom vodom najkraće deset sekundi:
- Prije pripremanja hrane
- Prije i nakon jela
- Poslije korištenja WC-a , promjene pelena i korištenja rupčića (maramice)
- Pri dodiru sa sirovom i za jelo pripremljenom hranom i dr.
Uz sve gore navedeno, potrebno je osigurati zdravstveno ispravnu vodu i hranu, a također i omogućiti pravilno odlaganje otpadnih tvari.
Može li se cijepljenjem spriječiti bolest?
Cijepljenje kao oblik prevencije se preporučuje medicinskom osoblju, osobama koje sudjeluju u procesu proizvodnje hrane, nekim kroničnim bolesnicima posebno osobama s kroničnom bolesti jetre, osobama koje putuju u edemska područja, intravenskim ovisnicima i homoseksualcima.
Primjenjuje se dvije doze inaktivnog cjepiva, s tim da druga doza slijedi šest do 12 mjeseci poslije prve doze.
Autorica članka: Vesna Ferček Zorko, dr. med